Aktualizirajući naviješteno čitanje u kojema prorok Izaija naviješta da će isklijati mladica iz panja Jišajeva na kojoj će počivati duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega, nadbiskup je u homiliji ustvrdio da vjernici pripadaju Crkvi koju bi se, zbog njezine dvije tisućljetne povijesti moglo usporediti sa starim panjem.

„Crkva je danas u očima ovoga svijeta, u očima mnogih ljudi, pa i mnogih katolika – stari panj, stara, konzervativna i troma institucija, koja se teško prilagođava današnjem vremenu, ne uspijeva slijediti suvremeni razvoj društva; institucija kojoj prigovaraju da je zatvorena u sebe, te da nema osjećaja za ovaj svijet; glomazna institucija koja radi svoje masovnosti i struktura ne uspijeva osobno prići, progovoriti, osluhnuti i zahvatiti one koji joj još uvijek pripadaju…; institucija o koju se kao stari panj ljudi često spotiču…“, rekao je uz ostalo.

Ustvrdio je, da vjernici dok promatraju Crkvu, kojoj pripadaju, kao što se sa strane promatra stari panj, i o njoj sude, ne mogu ništa učiniti za taj stari panj, niti taj stari panj može učiniti nešto za njih.

„Ako si posvijestimo da smo primili Duha Gospodnjega, primili darove Duha Svetoga koje nabraja prorok Izaija, onda je Crkva onakva kakvi smo mi. Ako je ona stari panj, onda je to zahvaljujući nama. Od nas kršćana, koji činimo Crkvu, očekuje se stvaranje novoga odnosa koji Crkvu čini životnom i mladom. Mi smo pozvani obratiti se, vratiti se svom kršćanskom identitetu. Da bi se promijenila Crkva moramo se mi ugraditi u taj stari panj Crkve i u njega unijeti svoju životnu snagu i vitalnost. Tada će staro deblo Crkve moći istjerati pupove, i mladice koje će biti prepoznatljive, a proročki govor razumljiv ovome svijetu“, zaključio je nadbiskup Hranić.

U tom duhu zahvalio je roditeljima maloga Matije, za, kako je rekao, primjer kako se ugrađuju u panj našega naroda i stari panj Katoličke Crkve – ljubavlju i povjerenjem jedno u drugo, djecom i vjerom u Boga. Dodao je da ljubiti Crkvu i biti Crkva ne znači sa strane suditi i kritizirati, nego biti svjesni da smo mi pozvani pomladiti i osvježiti ju.

Čestitajući roditeljima za otvorenost životu, posvijestio je da su djeca roditeljima najveće bogatstvo te ih je pozvao da budu ponosni na njih. Na kraju je na sve zazvao Božji blagoslov.

Uz čestitke, nadbiskup je obitelji Takač koja uz Matiju ima još dva sina: Marina i Mihaela te dvije kćeri: Martu i Martinu, uručio i prigodne darove.

U zajedništvu s mons. Hranićem misu je suslavio domaći župnik fra Slavko Milić.

Bio je to veliki događaj za župu Borovo Naselje koja je u Domovinskom ratu doživjela veliko stradanje.