Na slavlju su uz svećenike, među ostalim, sudjelovali bogoslovi, aspiranti za svećeništvo iz požeškog Kolegija te ovogodišnji kandidati za svetu potvrdu iz župa Katedralnog arhiđakonata. Pozdravljajući nazočne svećenike, biskup je rekao da je ovo njihov dan, da ih je Gospodin Isus u dvorani Posljednje večere vidio i na svoj način predodredio da budu njegovi izaslanici u našoj hrvatskoj domovini, u Požeškoj biskupiji. Čestitao im je Dan ustanove svećeništva. Pozvao je svećenike da uzdignu pogled vjere u Gospodina Isusa i reknu mu: „Tvoj sam, obnavljam svoju vjernost u služenju i poslanju koje si mi povjerio“. Potaknuo ih je da se saberu i pokaju za sve ono što je njihova slabost, duhovna mlakost, sebičnost, možda i zloća te s ovoga slavlja otiđu čisti u svojim srcima.

U propovijedi je biskup zapitao svećenike jesu li nekada razmišljali o tome da postoji čudesna i izazovna mogućnost da oni sami sebe iznutra oblikuju, da ih drugi ljudi mogu oblikovati te na kraju ostaje pitanje tko su oni i po čijem su modelu oblikovani. Pozvao ih je da na to pitanje odgovore u svjetlu naviještenih svetih čitanja. „Naime, prorok Izaija u prvom čitanju, apostol Ivan u drugom, a napose Gospodin Isus u evanđeoskom ulomku uvjeravaju nas da se s nama može najviše i najbolje dogoditi kad nas iznutra oblikuje Duh Božji za poslanje koje nam je Bog namijenio“.

Rekao je da želi zajedno s njima zahvaliti Bogu, Isusu Kristu što računa s nama „te nam daruje svoga Duha, uvrstivši nas među svoje najbliže i najdraže suradnike“. Sjedinjeni suradnički s biskupima i svećenici su na neki način nasljednici Zbora apostolâ u dvorani Posljednje večere, gdje je Isus svojim učenicima dokraja otvorio svoje božansko srce i protumačio tko su oni po njegovu naumu u mogućnostima Duha Svetoga.

Polazeći od prvog čitanja gdje prorok Izaija govori o Duhu Božjem koji ga pomaza za poslanje što mu ga dodjeljuje Bog, biskup je ustvrdio da svećenici nisu ljudi koji se bave nekim svojim privatnim poslovima, nego su Božji, Kristovi poslanici, dapače veleposlanici, koji zastupaju onoga tko ih je poslao i služe njegovu djelu spasenja. Stoga s obzirom na njega moraju uvijek biti „korak unatrag“ da bi on mogao biti na prvom mjestu i vidljiv u onome što svećenici u njegovo ime govore i čine. Napomenuvši da su oni veleposlanici Onoga koji je pomazan Duhom Svetim – Mesije, podsjetio ih je da riječ „Mesija“ dolazi od hebrejske riječi „mašah – pomazivati, grčki „hrizein“ od koje onda dolazi riječ „Hristós – Krist – Pomazanik“, kao i naziv za Kristove vjernike „kršćani“. Dodao je kako su svi navedeni naslovi povezani s mazanjem uljem, koje je znak i na neki način opipljivo jamstvo da smo opečaćeni i opunomoćeni Duhom Svetim i pripadamo Isusu Kristu koji nas je pozvao i poslao biti dionicima njegova trostrukog mesijanskog poslanja: proročkog, svećeničkog i kraljevskog, ustvrdio je biskup.

Razlažući navedeno trostruko svećeničko poslanje, biskup je najprije rekao da je karakteristika proročkog poslanja da on ne naviješta svoju riječ i istinu, nego Božju, koju je prethodno usvojio u svom vjerničkom srcu. Proročka riječ redovito nailazi na protivljenje onih koji Božjoj riječi pretpostavljaju svoje ljudske namisli. Štoviše, koji se protiv Božje riječi bore, a njegove proroke progone. Božja riječ stoga dijeli ljude na „Božje“ i „protu Božje“, i to protivljenje Božjoj riječi i progon proroka od strane ljudi, znak je uspješnosti prorokova poslanja, ustvrdio je biskup. Potkrijepio je navedenu tvrdnju činjenicom da je i sam Gospodin Isus bio progonjen i na kraju na križu ubijen zato što se identificirao s Božjim Sinom i naviještao Božje kraljevstvo. Pripomenuo je da prorok nije samo onaj koji govori u Božje ime, nego i svojom životom svjedoči Božju istinu koju naviješta.

Pozvao je nazočne svećenike da se na Dan ustanove njihova svećeništva preispitaju kako je s proroštvom u njihovu osobnom životu i u zajedničkom poslanju, jer oni nisu izolirani pojedinci, nego članovi prezbiterskog Zbora u duhu međusobne suodgovornosti i suradnje s biskupom. Govoreći potom o svećeničkom poslanju, biskup je podsjetio da je u njegovu središtu prinošenje Bogu novozavjetne žrtve koja se za razliku od starozavjetne žrtve ne sastoji u prinošenju životinja, nego sama sebe, vlastitog predanja, nasljedujući Isusovo potpuno predanje Ocu kojim je jednom zauvijek prinio na križu. Biskup je kazao kako bi želio zajedno s njima biti savjestan prinositelj te Isusove žrtve ljubavi s križa koju obnavljamo u svetoj misi, nastojeći životom svjedočiti ono što u svetoj misi zajedno s vjernicima slavimo.

Konačno, treće mesijansko poslanje naziva se kraljevsko, za koje je sam Gospodin Isus rekao da je ono služenje. Naime, on je postao kralj i svevladar, onda kad je sebe žrtvovao na križu za svakog čovjeka u svakom vremenu i za sve čovječanstvo. Kraljevati znači s njime najdublje biti sjedinjen snagom njegova Duha i služiti onima koji su mu povjereni, ustvrdio je biskup. Još je rekao da povezati sve tri navedene dimenzije jednog mesijanskog poslanja znači biti poslagan u mozaik zajedništva Crkve koje Isus ostvaruje snagom svoga Duha. Pozvao je svećenike da na ovaj njihov Dan posvjedoče Isusu Kristu kako im je stalo do toga da budu njegovi onako kako on to želi, te da on bude na početku, u sredini i na kraju svega: Isus Krist koji je isti jučer i danas i uvijeke, zaključio je biskup. Pozvao je svećenike da u navedenom duhu obnove svoja svećenička obećanja. Potom su predstavnici krizmanika iz župa Katedralnog arhiđakonata u prinosu darova uručili novčani prilog iz korizmene akcije „Djeca djeci“, a svećenici vjernički prilog za siromašne, prikupljen tijekom korizme na pobožnosti križnog puta.

Biskup je prije „Po Kristu i s Kristom“ blagoslovio bolesničko ulje, a nakon popričesne molitve posvetio krizmeno ulje, kojim će biti pomazani ovogodišnji krizmanici, novoimenovani požeški biskup Ivo i neki drugi kojima pripada to ulje. Potom su svećenici Isusovoj Majci uputili svoju molitvu. Tajnik Matej Siluković pročitao je zatim tekst uskrsne čestitke koju su sudionici slavlja u Katedrali uputili papi Franji prigodom 11. godišnjice njegova pontifikata i svetkovine Uskrsa.

Nakon toga biskup je obznanio imena svećenika koji ove godine slave jubileje svoga svećeničkog ređenja. Mons. Ivan Štrebanac – 55. godina svećeništva; preč. Antun Ćorković, mons. Antun Prpić, vlč. Stjepan Štefanek i vlč. Stanko Šimić – 50 godina svećeništva; preč. Matija Juraković i preč. Nikola Jušić – 45 godina svećeništva; vlč. Milan Klobučar – 35 godina svećeništva; vlč. Perica Matanović i vlč. Željko Strnak; – 30 godina svećeništva; vlč. Goran Mitrović. Vlč. Ivica Šoh i preč. Ivica Žuljević; – 25 godina svećeništva; vlč. Pejo Oršolić, vlč. Saša Paveljak; vlč. Darijo Šimić; vlč. Stjepan Škvorc i vlč. Stjepan Vuk; – 20 godina svećeništva; vlč. Željko Benković, vlč. Dragan Hrgić, vlč. Mario Matijević i vlč. Žarko Turuk – 15 godina svećeništva; vlč. Ivan Popić– 10 godina svećeništva.

Svećenički nestor je prelat Stipo Josipović, koji se spominje 57. godine svećeništva. Svim jubilarcima biskup je čestitao, a sve sudionike slavlja pozvao na molitvu za njih. Svim svećenicima zahvalio je za sve njihove pastoralne napore koje ulažu u naviještanje Božje riječi i vođenje Božjeg naroda, za požrtvovnost kojom surađuju međusobno i s biskupom, te za sve ono što osjećaju i suosjećaju s Božjim narodom, koji pokatkad nosi vrlo teške životne terete, a oni ih hrabre Božjom ljubavlju, zaželjevši da Bog blagoslovi sve dobro i plemenito što nastoje činiti, a pomogne da sve ono što je njihova slabost i ranjenost negativnošću nastoje popravljati, kako nikad Božjem djelu ne bi oduzimali snagu. Poručio im je da je Gospodin Isus ozbiljno mislio kad ih je izabrao za svoje svećenike i poslanike, pozvavši ih da mu posvjedoče koliko znaju ozbiljno cijeniti njegovo povjerenje, te obnovljenim žarom nastoje vršiti svoje poslanje.

Predstavnicima ovogodišnjih krizmanika zahvalio je za sve ono što nastoje učiniti u pripravi za slavlje sakramenta svete potvrde, napose što su ove korizme u karitativnoj akciji „Djeca djeci“ prikupljali dar za siromašne, zaželjevši da ih Bog blagoslovi na njihovu mladenačkom putu. Poželio je svim sudionicima da Sveto trodnevlje bude pobožno i da u njihova otvorena srca dopre sve bogatstvo Isusove pobjedničke ljubavi s križa, te budu vidljivi nositelji toga Božjeg dara. Na sve njih, kao i na one koji su im se u ovo svetom slavlju pridružili putem izravnog prijenosa Radio Marije zazvao je Božji blagoslov.