„Neka naša srca obuzme božićna radost… otvorimo se betlehemskom Djetetu Isusu te njegovoj ljubavi i dobroti, pokajmo se i zamolimo ga za oproštenje, kako bi on, njegova riječ i njegov dolazak – po našem iskustvu njegova oproštenja i dara nutarnjega mira – pronašao svoj dom u svakome od nas i zasjao na našim licima“, rekao je nadbiskup Hranić brojnim vjernicima

Nakon evanđeoskog odlomka, kojeg je pjevanjem navijestio đakon Bernard Prelčec, nadbiskup je uputio prigodnu homiliju. Na početku je posvijestio kako je iskustvo Božića šire od izričite vjere u Isusa Krista te se može reći da je Božić svojevrsni simbol s kojim se poistovjećuju mnogi ljudi – simbol blizine, prijatelj­stva, mira, ljudskosti, plemenitosti i dobrote. „Božić je slavlje koje sa sobom donosi pozitivnu atmosferu, obnavlja međuljudsko zajedništvo, dodatno pokazuje ljepotu i važnost braka i obitelji, usmjerava nas prema Djetetu, obiteljskom zajedništvu i ne treba uskogrudno po­stavljati i tražiti granice poistovjećivanja svih nas koje pokreće božićno slavlje s božićnim otajstvom rođenja utjelovljenoga Sina Božjega koje slavimo“, rekao je nadbiskup.

Nastavljajući homiliju, nadbiskup je iznio nekoliko poruka božićnog otajstva, među kojima je prva da Bog ostaje vjeran čovjeku. „Iako Bog nadilazi stvoreni svijet i ljudsku povijest, on koji nas je stvorio iz ljubavi, ulazi i u dijalog s nama, svojim stvorenjem. Kroz povijest nam priopćava sebe samoga i svoj naum spasenja. Ljudska je povijest, stoga, mjesto Božjeg zauzimanja za čovjeka, te je uklopljena u povijest spasenja“, rekao je nadbiskup, naglasivši kako se u Isusu Kristu ostvaruje konačni susret Boga i čovjeka. „Božić ima povijesno, sveopće i nadvremensko značenje. Rođenje Isusa Krista je, s jedne strane, povijesni događaj koji se dogodio u određenom trenutku povijesti, ali istodobno njegovo utjelovljenje i rođenje je otajstvo koje ima svoje nadvremensko, univerzalno i kozmičko značenje; otajstvo koje nadilazi svoje konkretne povijesno-geografske odrednice unutar kojih se dogodilo“, rekao je nadbiskup te nastavio: „Slavlje Kristova utjelovljenja i svetkovina Božića poručuju da je Bog potvrdio dostojanstvo svakoga čovjeka, smisao našega života i uzvišenost našega ljudskoga traženja. Pokazao nam je da čovjek nije vrijedan po onome koliko posjeduje, koliko je moćan i kakav društveni položaj zauzima, nego zato jer je svaki od nas Božja svojina, Boja ideja, zamisao i Božji projekt.“

Kao sljedeću poruku božićnog otajstva nadbiskup je istaknuo činjenicu da je čovjek stvoren na sliku Isusa Krista, podsjećajući kako Kristovo rođenje upire novo svjetlo na prvu stranicu Biblije, na kojoj stoji napisano da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku te da u utjelovljenom Sinu, Isusu Kristu, spoznajemo da je prava i savršena slika Božja Isus Krist. „Upravo radi svoga sveopćeg i kozmičkog značenja, otajstvo Kristova utjelovljenja predstavlja stožer i prekretnicu ljudske povijesti, koju dijelimo na vrijeme prije i poslije njegova utjelovljenja i rođenja; prije i poslije Krista – jer je on nova era ljudske povijesti“, rekao je nadbiskup Hranić.

Okupljenim vjernicima potom je posvijestio kako je čovjek kristovsko biće – usmjereno prema Isusu Kristu. „U božićnom djetetu Isusu Bog pohađa sve nas, očituje nam da smo njegovi… Iako smo grešni, podijeljeni i raspršeni, naša je ljudska narav, koju je on prihvatio svojim utjelovljenjem, po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću ozdravljena, preobražena, spašena i uzdignuta  na novo dostojanstvo, određena je za vječnu uskrsnu slavu. On je zato ne samo naš brat, nego i Spasitelj – istaknuo je nadbiskup, nastavljajući kako je Božić važna poruka i za čitav stvoreni svijet te za naš odnos prema svijetu u kojemu živimo: „Što činimo s prirodom i stvorenjima oko sebe, činimo ne samo sebi, nego i jedni drugima te tako očitujemo i svoj odnos s Bogom i prema njemu… božićno otajstvo svima poručuje da upravljajući ovim svijetom – ne samo da ne možemo, nego i ne smijemo ponašati kao njegovi autonomni gospodari.“

Zaključujući homiliju, nadbiskup je rekao: „Božić nam poručuje da Boga ispravno štujemo časteći ga u drugom čovjeku. Božić je poziv na otvorenost nas ljudi jednih prema drugima, bez obzira na svjetonazor, na političke stavove i stranku kojoj drugi pripada, bez obzira kojem narodu pripada, koje je boje kože, kako traži Boga i kako ga moli i zaziva. Božić je poziv na nadvladavanje naših granica, naše samodostatnosti, sebičnosti i isključivosti. Božić je poziv svakome od nas na oproštenje i pomirenje, na nadilaženje podjela, na bračni i obiteljski sklad i zajedništvo, na istinsku ljubav i zajedništvo.“ Čestitajući Božić okupljenom puku, nadbiskup je poželio da božićno dijete Isus i njegove poruke pronađu mjesto u svakom srcu.

U zajedništvu s kardinalom koncelebrirali su preč. Marko Kovač, biskupski vikar i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola; mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog; vlč. Tomislav Petranović, župnik Župe sv. Jeronima te vlč. Martin Palić, umirovljeni svećenik.

Uz nadbiskupa misu su suslavila sedmorica svećenika, a skladnim pjevanjem misu je pratio Mješoviti katedrali zbor.