Na slavlju su, uz svećenike djelatne u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije, sudjelovali i članovi zajednice župnih lektorâ, koji su u ulaznoj procesiji zajedno sa svim drugim službenicima pristupili k oltaru. Pozdravljajući okupljene, biskup je podsjetio kako na poziv pape Franje slavimo Nedjelju Božje riječi i to u okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana te želimo s vjernicima diljem svijeta razmišljati o tome kako je Crkva poslana naviještati Božju riječ, slaviti je i od nje živjeti.

Biskup je pozdrav uputio nazočnoj djeci, potaknuvši ih da i oni posvete veliku pozornost činjenici kako nam je Bog darovao svoju riječ u Svetom pismu i u tradiciji Crkve te u njoj prepoznajemo njegovu prisutnost među nama. Još je dodao kako je važno spomenuti da svi kršćani – katolici, pravoslavni i oni koji su proizašli iz reformacije – polaze u svojoj vjeri od Božje riječi, jer je ona prva sastavnica po kojoj smo jedno i da ona stoga treba upravljati našim srcima kako bismo i u životu očitovali jedinstvo među nama. U slavlju mise posebno je značenje posvećeno naviještaju Božje riječi: prije Službe riječi otpjevano je geslo „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“, čitanja su zaključena pjevanim poklikom „Riječ Gospodnja“, a nakon popričesne svi su izmolili Molitvu Nedjelje Božje riječi, zaključivši riječima spomenuto geslo.

Propovijed je biskup započeo pitanjem djeci jesu li začuđena što se u prvim redovima na slavlju u katedrali nalaze odrasli, a ne oni. Pojasnio im je kako se ispred njih nalaze navjestitelji Božje riječi, čija je služba u Crkvi izuzetno važna. Stoga smo ih danas, na Nedjelju Božje riječi željeli staviti u prvi red da to očitujemo i da bi im zahvalili za njihovo služenje Božjoj riječi, kojoj svojim naviještanjem daju snagu te ona dopre ne samo do naših ušiju nego do dubine našega srca.

Zahvalio je lektorima za požrtvovnost kojom se kao biblijska skupina tjedno okupljaju kako bi po metodi lectio divina promišljali o Božjoj riječi da bi je mogli naviještati, a ne samo pročitati. Napomenuo je djeci kako je za čitanje određenih tekstova dovoljno školsko znanje, dok je za naviještanje Božje riječi potrebno da ona prođe kroz navjestiteljevo srce, te on ne ostane prema njoj ravnodušan, nego zahvaćen njome proglašava je kao stvarnost kojoj je povjerovao i od koje živi. Lektori, pokrenuti iznutra, navješćuju Božju istinu uvjerenjem koje nadilazi svaku ljudsku istinu, istaknuo je biskup.

Zatim je upitao djecu raduju li se snijegu koji pada, njegovoj bjelini i ljepoti te mogućnostima da se grudaju i sanjkaju. Istaknuvši da postoje i veće mogućnosti od onih koje nudi snijeg, biskup je ustvrdio kako je takva Božja riječ. Podsjetio je da mamina, tatina ili neka druga prijateljska riječ pobuđuje u njima veliku spremnost da je poslušaju i od nje žive, jer ju je uputio netko tko ih voli, te po njoj rastu iznutra u punini i određenom zadovoljstvu. Kao što spomenuta roditeljska i prijateljska riječ ostvaruje u nama životna stanja, kako li tek Božja riječ u nama djeluje i povezuje nas s njime, kazao je biskup i pozvao djecu da joj uvijek posvećuju najveću pozornost, jer kad živimo od Božje riječi, od onoga što nam je objavio u Isusu Kristu, tada postajemo dio zajedništva njegova života i punine.

Potaknuo je djecu neka uvijek žive od takve riječi, ne dopuštajući da u njima prevlada riječ onoga tko im pristupa sebično i s nečasnim namjerama, a što nam se danas nudi na različitim društvenim razinama. Pojasnio je kako nam putem mobitela, interneta i drugih društvenih mreža stižu brojne riječi koje nas mogu otrovati u duši, pa već od malih nogu možemo postati umrtvljena bića za višu razinu postojanja koja nam je namijenjena. Spomenuo je da uvijek budu otvoreni za roditeljsku riječ i onih koji ih vole, te ih poslušaju kad ih opominju: „Djeco, pazite čiju ćete riječ slijediti“, da birajući dobro ostanu slobodni mladi ljudi, pošteđeni od zarobljenosti zlom. Jer, naglasio je, da opredjeljujući se za zlo i mrak ne ostajemo slobodni, nego samo kad biramo ono što je dobro i što nas potvrđuje u našem dostojanstvu. Ako se ponašamo po riječima onih koji nas zavode na ono što nam oduzima dostojanstvo, naš život nema nikakvog smisla. Istaknuo je kako nas Nedjelja Božje riječi podsjeća da se u našem životu ostvaruje najveće dobro i smisao kad slušamo Onoga, koji nam je u žrtvi Isusa Krista na križu posvjedočio koliko nas voli, te ravnajući se po njegovoj riječi živimo u svjetlu, plemenitosti i ljepoti.

Polazeći od naviještenog evanđelja, biskup je rekao kako smo čuli da je Isus u Galileji propovijedao i naviještao Božje kraljevstvo, ozdravljajući svake vrste bolesti. Kad njegova riječ dopre do ljudskog srca ona ga pokrene da živi po njoj, što Isus naziva obraćenjem, novim čovjekom. Osim toga, evanđelje nam prikazuje koliko je moćna Isusova riječ i u slučaju kad je pozvao dvojicu braće koji su bili ribari – Petra i Andriju – te druge učenike da krenu za njim, a oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Isusova riječ ih je iznutra uvjerila i oduševila da s njime krenu u život i stignu najdalje, ustvrdio je biskup. Kazao je djeci i drugim sudionicima slavlja neka i oni dadnu Božjoj riječi takvu važnost da ih ona pokrene, te se s Isusom upute prema najvišim razinama ljudskog postojanja, očitovanih u njegovoj pobjedi nad smrću.

Zaključio je propovijed, kazavši kako život ostvarivan po Božjoj riječi postaje uspješan projekt, pozvavši nazočne neka im ona stoga bude prva i najvažnija, prije svake ljudske riječi. Podsjetio je još kako u crkvi naviještamo Božju riječ a u euharistiji slavimo i postajemo dionici njegova „volim te“ s Isusova križa, upućena svakom čovjeku. Rekao je sudionicima slavlja neka dopuste Gospodinu da uđe u njihova srca i ostvari u njima onu veličinu postojanja koju je smislio i za njih kad je na križu umirao iz ljubavi za nas. Na kraju slavlja biskup je rekao okupljenima, napose djeci, neka Božji blagoslov pomogne da njihova srca trajno ispunja a životima upravlja snažna Božja riječ, izvijestila je Požeška biskupija.