Tijekom misnog slavlja je mladima požeške Župe sv. Terezije podijelio sakrament potvrde, a jednom od njih Antoniu Mišić prethodno je podijelio i sakrament krštenja. Na početku misnog slavlja biskupa Škvorčevića pozdravila je krizmanica Petra Pamuklić, prikazavši mu ukratko tijek njihove vjeronaučne priprave a krizmanici Viktorija Banović i Niko Radić uručili su mu cvijeće i darove. U uvodnoj riječ biskup Škvorčević je sudionicima slavlja čestitao svetkovinu Pedesetnice S posebnim osjećajima radosti pozdravio je spomenutog Antonia Mišića, napomenuvši da će on u ovom slavlju primiti sva tri sakramenta kršćanske inicijacije: krštenje, potvrdu i svetu pričest. Krizmanicima je pak kazao da je ovo njihov sasvim posebni dan, jer će po sakramentu potvrde postati dionici onog djela koje je Isus Krist ostvario kad je pedeseti dan nakon svoga slavnog uskrsnuća poslao apostolima Duha Svetoga.

U homiliji biskup Škvorčević je s krizmanicima zapodjenuo razgovor o njihovoj pismenosti, kazavši im da pritom ne misli na njihovu vještinu prepoznavanja slova, spajanja riječi i čitanja tekstova koju su ovladali u školi, nego na pismenost vjere koja je sposobna pročitati i razumjeti u osobi Isusa Krista, njegovoj pobjedi nad smrću punu istinu o našem postojanju, opredijeliti se za put kojim se može stići najdalje, do smisla i do vječnosti. Povezujući to s izvještajem sv. Luke u prvom čitanju iz Djela apostolskih o onome što se dogodilo na blagdan Pedesetnice, istaknuo je kako se događaj silaska Duha Svetoga na apostole zbio kad su bili okupljeni u Dvorani posljednje večere na „istome mjestu“. To „isto mjesto“ nije spomenuta dvorana, nego apostolska srca ispunjena vjerom i ljubavlju za Gospodina Isusa Krista.

Vjera je moć, sposobnost našeg srca biti na mjestu Božjem, sposobnost „čitati“ tko smo mi u Bogu, ustvrdio je biskup Škvorčević. Protumačio je sudionicima slavlja kako je hebrejska riječ „šalom“, kojom je uskrsli Gospodin na uskrsno jutro pozdravio apostole, u strahu od Židova zaključane u Dvorani posljednje večere, mnogo više i dublje od običnog pozdrava, i da označava puninu kojom Bog ispunja ljudsku osobu, koja bez Boga ostaje prazna, a ta punina je u konačnici Duh Sveti. Stoga smo uvijek „na pravom mjestu“ kad se u nama nastani Božji „šalom“, njegov mir, punina njegova života, njegov Duh Sveti, njegova moć „biti na svakom mjestu“, i osposobljava nas za ispovijedanje vjere u Gospodina Isusa Krista, te obdaruje različitim darovima za vršenje različitih službi u njegovoj Crkvi, kako nas uvjerava apostol Pavao u ulomku drugog čitanja, iz Prve poslanice Korinćanima, ustvrdio je biskup.

Podsjetivši da je ljubav najveći dar i najveća moć kojom nas Duh Sveti obdaruje, biskup Škvorčević je pozvao krizmanike i druge sudionike slavlja da otvore oči srca i „pročitaju“ kakva je moćna Božja ljubavi progovorila u Isusu Kristu, u otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća kojom je pobijedio zlo, i samu smrt. Biskup je uvjeravao krizmanike da će – ako budu otvoreni govoru moćne Božje ljubavi u Isusu Kristu – moći se oduprijeti govoru negativnosti, sebičnosti, zla i pokvarenosti kojem su izloženi u svijetu, i koji ih želi zarobiti osobito putem interneta, društvenih mreža i drugih suvremenih digitalnih medija, i ostati u trajnom prijateljstvu s njime.

Biskup je krizmanicima progovorio i o znakovima kojima se je Duh Sveti na dan Pedesetnice objavio svijetu. Napomenuvši da je prvi znak Duha Svetoga bio silan vjetar koji je ispunio cijelu kuću u kojoj je bila dvorana Posljednje večere, biskup je poručio sudionicima slavlja da je dobro što su njihove kuće ispunjene materijalnim dobrima koje su im potrebne za dostojan život, ali da je najvažnije da se u neizmjernim prostorima njihova srca nastani punina Božje prisutnosti. Govoreći pak o razdijeljenim plamenim jezicima u kojima je Duh Sveti sišao na apostole i podsjetivši da se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu, ustvrdio je da je vatra čudesna stvarnost, koja svojom svjetlošću raspršuje mrak oko nas i grije nas svojom toplinom, i da nas je svjetlost uskrsne svijeća i ovog vazmenog vremena podsjećala na Božju moć pobjede tame zla grijeha u našem životu, u konačnici i same smrt, te da on vatrom Duha Svetoga otapa hladnoću našeg sebičnog srca i toplinom svoje ljubavi grije nas za ljubav prema Bogu i bližnjemu. Konačno, treći znak kojim se Duh Sveti spomenutog dana objavio svijetu bio je govor u jezicima, koji nas vraća na misao s početka homilije kako je izuzetno važno biti sposobni „čitati“ Božji govor i otkrivati njegov smisao, te da je Duh Sveti onaj koji nam po sedam svojih darova u dubini naše jedinstvene i neponovljive osobe daruje tu sposobnost, ustvrdio je biskup.

Podsjetivši da je Isus uskrsnog jutra, kako nam svjedoči naviješteno Evanđelje, u duše svojih učenika udahnuo Duha Svetoga, dajući im moć da ljudima opraštaju grijehe, biskup je ustvrdio da je opraštanje moć Duha Svetoga, i da je nemoć drugima oprostiti pokazatelj čovjekove zarobljenosti zloćom i sebičnošću, njegove osamljenosti u nemoći vlastitog postojanja. Još je rekao da je Crkva Isusova zajedništvo u Duhu Svetom, izrazivši radost što će Antonio po svetom krštenju ući u to zajedništvo i zajedno s ostalim krizmanicima po sakramentu svete potvrde otvoriti svoje srce Isusu Kristu, da ih on darom Duha Svetoga opečati i učini svojim prepoznatljivim učenicima. Pozvao ih je da svakodnevnom molitvom, nedjeljnom svetom misom i na druge načine njeguju to zajedništvo, i na taj način budu naraštaj po kojem se u Hrvatskoj neće očitovati ljudska nemoć, nego Božja moć. Zamolio je Duha Svetoga da uđe u živote naših krizmanika, da bude njihova snaga i pokretač, svjetlo i smisao, te ih učini pobjednicima u punini vječnoga života na nebesima.

Na kraju misnog slavlja biskup Škvorčević je čestitao krizmanicima što su po sakramentu potvrde postali potpuno uključeni i ugrađeni u živi organizam i zajedništvo Isusove Crkve u našoj Požeškoj biskupiji, te im je poželio ostanu zagrljeni ljubavlju Isusova Duha do kraja svoga života i za svu vječnost. Čestitao je njihovim roditeljima i kumovima, rodbini i prijateljima, te cijeloj Župi Sv. Terezije na čelu sa župnikom i njegovim suradnicima. Novokrštenika Antonija podsjetio je da je primanjem sakramenta kršćanske inicijacije ušao u Božji svijet, te ga je pozvao da uz pomoć roditelja, kume i svojih prijatelja nastoji otvorena srca živjeti u tom Božjem svijetu, i biti dionikom one punine koja se jedino može pronaći u zajedništvu Božjeg života. Zahvalio je roditeljima krizmanika, učiteljima, vjeroučiteljima i svećenicima koji si im svojom dobrotom pomagali na njihovu dosadašnjem životnom putu. Nazočnim svećenicima zahvalio je za sudjelovanje na slavlju, a fra Darku Sudariću, župniku Župe Duha Svetoga u Požegi i gvardijanu požeškog samostana čestitao je svetkovinu župnog i samostanskog zaštitnika.