Nuncij Lingua posjetio svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu

U koncelebraciji je bio domaći župnik, vlč. dr. Tomislav Ćurić; bivši župnik, preč. Ante Markić; prvi tajnik Apostolske nuncijature u Hrvatskoj, mons. Alvaro Ernesto Isurieta Y Sea; duhovnik Zajednice Cenacolo u Hrvatskoj don Ivan Filipović, v. d. prodekana KBF-u u Đakovu, vlč. dr. Davor Vuković te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Nikola Klemen.

Hodočasnik Gospi od Utočišta

Izražavajući dobrodošlicu mons. Lingui, đakovačko-osječki nadbiskup Hranić rekao je kako je nuncij sam poželio dan nakon komemoracije u Vukovaru, ostati na istoku Hrvatske te posjetiti Aljmaš ili neku drugu župnu zajednicu. „Kada sam mu rekao da sada nije hodočasnička sezona i da je Aljmaš inače brojem vjernika mala župna zajednica te da bismo mogli posjetiti i neku drugu veću župu, on mi je odvratio pitanjem: A je li Gospa nekamo otišla?. Shvatio sam da nuncij želi biti hodočasnik Gospi od Utočišta i posjetiti vas Aljmašane te ne traži brojne vjernike na misi kojoj će predsjedati“, rekao je nadbiskup Đuro te podsjetio na povijest ovoga svetišta.

Opisujući mjesto i njegove stanovnike, koji vole svoju Gospu i jako su na nju ponosni, uputio je i na vrlo ozbiljne probleme: „Najveći među njima je demografske naravi. Aljmaš je nažalost jedno od 158 hrvatskih sela u kojima je zadnjih deset godina zatvorena osnovna škola jer više nije bilo učenika koji bi je pohađali. Srećom ove godine pojavilo se nekoliko učenika, pa je škola u Aljmašu ponovno otvorena. Nadam se, dragi Aljmašani, da nećete dopustiti da vaša škola više ikada bude zatvorena“, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup te zatim kao svijetlu zraku sunca istaknuo osnutak Zajednice Cenacolo u Aljmašu 2019. godine.“

Djeca svjetla

U svojoj homiliji mons. Lingua podsjetio je kako se nalazimo na kraju liturgijske godine te istaknuo kako vrijeme neumoljivo prolazi, pa je „prošlo već 20 godina otkako je, 7.  lipnja 2003. godine, kip Gospe od utočišta okrunio sveti papa Ivan Pavao II., prilikom svoga trećeg posjeta Hrvatskoj“. „Čitanja ove nedjelje pozivaju nas na razmišljanje o tom danu, o posljednjem danu našega života, podsjećajući nas da smo djeca svjetla, a ne tame“, rekao je apostolski nuncij te uputio: „Djeca svjetla ne boje se posljednjega, konačnog susreta s Bogom jer žive svaki trenutak u Njegovoj prisutnosti. Oni znaju da ih Bog voli i trude se odgovoriti na tu ljubav. Žive svaki trenutak za Njega, kao što to svečano obavlja onaj čovjek koji sve čini za Boga. Svaki trenutak tada postaje prinos Bogu, po Mariji koju zazivamo sada, ali i na času smrti naše.“

Ističući da tko Bogu poklanja svaki trenutak vlastitog života živi u svjetlosti te da se odmah prepoznaju takve osobe koje žive u radosti, u miru sa sobom i s drugima, mons. Lingua pitao je: „Ali kako je moguće uvijek biti radostan?“ Pojasnio je kako možemo biti sretni iz više razloga – zbog dobro položenog ispita, neočekivanog i lijepog dara, zbog rođenja djeteta, pobjede kluba na utakmici… „Ali kršćanska radost nešto je potpuno drugo. Ima puno dublji temelj. Ne ovisi o stvarima ili okolnostima. Ne. Kršćanska radost ima svoj temelj u susretu s Kristom, rađa se iz vjere u Njegovu prisutnost u našem životu, to je zapravo blaženstvo o kojemu nam govori Evanđelje… Čak i kada stvari ne idu dobro, radost ostaje, ako je to doista radost koju nam Krist daje, jer se Njegova radost rađa iz ljubavi“, uputio je apostolski nuncij.

Zašto da to ne pokušam učiniti iz ljubavi?

Podijelio je zatim s prisutnima osobno iskustvo iz sjemenišnih dana, rekavši: „Još kao sjemeništarac jasno sam shvatio da je ljubav izvor radosti i da mi je okolnosti ne mogu oduzeti jer se uvijek može ljubiti“. Opisao je kako ga je na putu prema nogometnom igralištu zaustavio rektor i zamolio da skine paučinu koja se našla na hodniku, te i ostalu koju je uočio, a za koju su trebale i ljestve: „Dok sam se penjao ljestvama, krv mi je gotovo ključala u žilama i, dušom punom bijesa, rekao sam samome sebi: naravno, ako ovaj posao radim psujući rektora ili ako ga radim iz ljubavi prema njemu, oduzet će mi jednako vremena, zašto da to ne pokušam učiniti iz ljubavi? U istom trenutku moje se srce promijenilo, osjetio sam veliku radost. Nakon toga sišao sam sretan u dvorište igrati nogomet.“

Vjernicima je zatim naglasio: „Shvatio sam da mnoge stvari moramo činiti iz dužnosti, možda zato jer smo prisiljeni, ali ako to činimo iz ljubavi, oduzima nam isto vrijeme, a kako je drugačije stanje našeg duha! Osjeća se prava sloboda! Shvatio sam da nas nitko ne može natjerati da ljubimo, ali nas nitko ne može ni spriječiti da ljubimo. Mogu nas prisiliti na mnoge stvari, ali samo mi možemo odlučiti vršiti te stvari iz ljubavi. Zato jedan savjet: ono što morate učiniti iz dužnosti, možda iz prisile, učinite to iz ljubavi, oduzima vam isto vrijeme, ali vam je srce ispunjeno radošću.“

Siromasi – prilika koju nam Bog daje

Razlažući evanđeoski ulomak te poznatu prispodobu o talentima, apostolski nuncij Lingua je naglasio: „Različitost talenata izražava našu različitost. Nismo svi isti, nismo stvoreni prema kalupu. Mi nismo kopije, svi smo originali, kao što je to govorio sveti Carlo Acutis, mladić iz Monze, koji je umro s 15 godina! Ali svi možemo i moramo biti sretni ovdje na zemlji i doći u raj s onime što imamo! Govoreći o Svjetskom danu siromaha, nuncij je rekao: „Često siromahe smatramo ljudima koji nam smetaju, i da ih se bolje držati podalje. U stvarnosti, oni su uvijek prilika koju nam Bog daje da iskoristimo svoje talente… Oni su prilika koju nam Bog daje da naši talenti urode plodom, stoga moraju biti izvor naše radosti… Ako Kristova radost živi u nama, mi smo uistinu djeca svjetla, a ne tame. A kradljivac nam neće moći ništa ukrasti jer smo već dali sve što smo mogli.“

Na kraju misnoga slavlja prigodnu riječ zahvalnosti uputio je domaći župnik Ćurić te je predstavio život ove župe i aljmaškoga svetišta ističući kako je nakon ratnih stradanja „trebalo samo nekoliko godina da se Gospi ponovno sagradi ovo sveto mjesto njezina posredovanja, ovo mjesto posebne Božje blizine, ovaj jedinstveni hram Božji koji već sada možemo okarakterizirati kao velebno djelo suvremene sakralne arhitekture koja svojom simbolikom ukazuje na ponosnu labudicu koja izlazi iz Dunava“. „Pronalazak Gospina kipa pod ruševinama crkve i cjelovita izgradnja svetišta veliki su znak da je Gospa na ovom svetom mjestu željela ostati, kako bi joj dolazili kao brižnoj majci moleći za svoje potrebe i potrebe svojih bližnjih“, naglasio je župnik Ćurić te rekao: „Dragi nadbiskupe Giorgio ovo naše svetište ubraja se među 4 najposjećenija svetišta u Hrvatskoj. Uz Gospu Bistričku, Gospu Sinjsku i Gospu Trsatsku, za ovaj istočni dio Hrvatske najpoznatije je svetište Gospe aljmaške. Iznimno nas raduje što se i vi poželjeli biti hodočasnik Gospe od Utočišta. Drago nam je što ste s nama.“

Misno slavlje liturgijskim pjevanjem animirao je Mješoviti župni zbor te zbor vjernika mađarske nacionalnosti uz orguljsku pratnju s. Dominike Jozić. Prisutne su bile i djevojke odjevene u narodne nošnje, a koje su u pratnji župnika nunciju uručile i prigodan dar zahvalnosti. Uz domaće vjernike, na misno slavlju bio je prisutan i Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske te njihova pratnja.

Svjedoci uskrsnuća

Nakon misnoga slavlja apostolski nuncij susreo se u župnoj kući s dvadesetak mladića Zajednice Cenacolo, uz koje je bio i don Ivan Filipović. Dvojica mladića iznijela su svoje svjedočanstvo, a potom su se svi mladići kratko predstavili ističući poteškoće koje su ih dovele u zajednicu i planove za budućnost. Mons. Lingua mladićima je poručio kako su svjedoci Kristova uskrsnuća i da njihov život mora postati uskrsnuće. „Netko je to već doživio, netko je na putu, netko je tek krenuo… Vaša je misija da svjedočite Kristovo uskrsnuće i to ne samo riječima, kako to činimo mi svećenici, već vi morate svjedočiti životom. Želim da to doista doživite s Isusom, da budete Njegovi svjedoci u svijetu.“

Uslijedio je pohod Memorijalnom centru, koji je uređen u bunkeru na početku aljmaške Kalvarije, a kroz koji je apostolskog nuncija i domaće biskupe proveo župnik Ćurić pojašnjavajući njegov trajni postav koji obuhvaća tri segmenta – duhovnost, povijest i tradiciju s posebnim naglaskom na Domovinski rat. Nuncij Lingua potom se popeo aljmaškom Kalvarijom do najvećeg kipa Uskrslog Krista u Hrvatskoj te je imao priliku vidjeti panoramski pogled na Aljmaš i ušće Drave u Dunav.