Prvom župnom hodočašću u hercegovačku župu, uz vodstvo župnika Ivice Martića, pridružili su se vjernici župa osječkih dekanata i Bogu zahvalili za plodove Međugorja – obraćenje, duhovni i sakramentalni život, dok su pojedini prvi put pohodili marijansko svetište u susjednoj BiH kako bi se duhovno obnovili, u vjeri osnažili i utjecali Gospi za nebeski zagovor. Posebno dojmljiv bio je pohod Zajednici Cenacolo osnovanoj 1991. godine u Međugorju, a dogodio su u isti dan, 16. listopada, 2009. kada je međunarodnoj Zajednici Cenacolo uručen dekret Papinskoga vijeća za laike o njezinu priznavanju, a toga je dana 1978. Karol Wojtyła izabran za Papu.

Hodočasničko je putovanje počelo zazivanjem blagoslova na sabrane u autobusu i molitvom žalosnih otajstava svete krunice s razmatranjima pape Franje, nastavljeno je pjesmom i osobnim promišljanjem o zajedništvu s Marijom, posrednicom svih milosti. Po dolasku u Međugorje 16. listopada hodočasnički je dan otvoren ranojutarnjom pobožnošću križnoga puta uz tekst „Pođi za mnom“, autora Tomislava Ivančića, koji je predmolio župnik Martić uz brončane reljefne postaje (rad kipara Carmela Puzzola) uspinjući se na brdo Križevac iznad Međugorja (520 metara). Retfalčani su se pri usponu i silasku stapali s rijekom hodočasnika ispunjenom molitvom i marijanskim pjesama na brojnim jezicima. Povezanost čašćenja sv. Križa na mjestu povrh brda i u osječkoj župi je blagdan Uzvišenja sv. Križa, kada međugorska župa ovdje slavi misu od 1934., a Osječani crkveni god, te je pobožnost uz križ ujedno zahvala puka za duhovna zvanja, dosadašnje župnike i župne vikare te redovnice retfalačke župe kroz šest desetljeća. 

Okrijepljeni nadom u uskrsnuće, hodočasnici su potom pohodili međugorsku bratovštinu „Polje života“ Zajednice Cenacolo, prvu bratovštinu koju je s. Elvira otvorila izvan Italije 1991. godine i upravo slave 30. rođendan. Većini je to bio prvi susret uživo sa „svjedocima nade“ liječenim ovisnicima (premda u Aljmašu, kod Osijeka, djeluje Bratstvo Gospa od utočišta). Osječani su se u Cenacolu pridružili slavonskim hodočasnicima i Josipu Erjavcu, nekadašnjem retfalačkom župnom vikaru, sada župniku tordinačke župe Presvetoga Trojstva iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, te su pogledali dokumentarni film u kojemu s. Elvira govori o počecima Zajednice (16.7.1983.) u Majčinoj kući u Saluzzu u Italiji i u Međugorju „malomu mjestu u BiH gdje te besplatno prime i ugoste“, a tu se, kao i u zajednicama diljem svijeta zbivaju „prva i konkretna čudesa koja mogu doći samo od Boga“ pa čak „iz bijede ovisnika niče klica posvećenoga života“.

O novomu životu i kako je „izvor radosti u saznanju da nas Bog ljubi“ posvjedočili su mladići – Mateo (25 godina) iz Drvara (BiH) i Josip (33) iz Slavonskog Broda, gostoljubivo dočekavši hrvatske hodočasnike i govoreći o osobnom životnom putu prijelaza iz tame u svjetlo, milosrđu Božjem i djelotvornoj ljubavi Spasitelja i BDM, upoznavanju Boga i sebe kroz svakodnevno obraćenje, život uz Božju riječ, providnost, molitvu, rad i pravila kršćanskoga života. Susret je završio zajedničkom molitvom koju je u ime nazočnih svećenika predmolio I. Martić te uz odjek riječi Majke Elvire: „Kad se s povjerenjem otvoriš Isusu, njegova čovječnost prisutna u posvećenoj hostiji, budi tvoju čovječnost, i slika Boga u tebi ponovno dobiva sjaj. Kad moliš, možda i ne primjećuješ, ali se mijenjaš… Božje je milosrđe prisutnije u meni/tebi. Molitva je hrana koja potpuno mijenja tvoj život u onim dubokim željama koje već dugo nosiš u sebi.“

Uslijedile su osobne pobožnosti pred kipom Kraljice mira, uz kip sv. Leopolda B. Mandića i skulpturu Uskrslog Spasitelja na kraju križnoga puta, a tiha molitvena hodnja svetišnim prostorom, ispovijed i paljenje zavjetne svijeće bili su priprava za svečano slavlje večernje mise i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi Sv. Jakova.

Sadržaj drugoga dana otvoren je jutarnjim misnim slavljem, koje je suslavio župnik Martić. Vjernici su euharistijom osnaženi za novo djelo ljubavi prema nebeskoj Majci koje su ostvarili uspinjanjem na „Brdo ukazanja“ (Podbrdo u Bijakovićima) uz molitveno razmatranje slavnih otajstava krunice. Naposljetku su, uz kip Kraljice mira, molitelji (među kojima je bilo i bosonogih), zahvalili za ostvareno hodočašće, milosti i darove te u poniznoj duhovnoj sabranosti prikazali molitvene nakane za obitelj, sebe i druge osobe. U povratku prema Osijeku vlč. Martić je blagoslovio nabožne predmete, molila se krunica Božjeg milosrđa i radosni je agape s domaćim slasticama tijekom putovanja završio župnikovom zahvalom i najavom duhovnih događaja u župi.