Novozaređeni đakoni su Nikola Klemen iz Župe Svih svetih – Đakovo, Stjepan Krešo iz Župe sv. Ane – Tenja, Antun Nikolić iz Župe sv. Antuna Padovanskog – Otok, Bernard Prelčec iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – Valpovo te Florijan Zagorščak iz Župe sv. Martina – Privlaka.

„U vama, dragi ređenici prepoznajemo mladića iz današnjega Evanđelja kojega je Isus pogledao, zavolio, pozvao da sve proda i ostavi i pođe za njim, koji je čuvao Božje zapovijedi od svoje mladosti i htio baštiniti život vječni. Prionimo danas uz Isusa – i vi, dragi ređenici, i svi mi: čitavim svojim srcem i bićem. Raskajani zbog svojih robovanja i lutanja bacimo se Isusu u zagrljaj da nas on obnovi, očisti i suobliči sebi“, rekao je nadbiskup Hranić, uvodeći u slavlje i pozdravljajući sve okupljene u đakovačkoj prvostolnici, ujedno izražavajući sućut ređeniku Stjepanu, njegovom ocu i čitavoj obitelji Krešo zbog djedove smrti dan ranije.

Nadbiskup Hranić u homiliji je istaknuo da u današnjim ređenicima prepoznaje mladića iz naviještenog evanđeoskog ulomka, koji je k Isusu došao s pitanjem: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“, kojega je Isus pogledao, zavolio i pozvao ga da sve proda i ostavi te pođe za njim.

„Niste li vi mladići koji se mogu pohvaliti da su Božje zapovijedi ‚čuvali od mladosti‘?! I niste li vi mladi ljudi koji u naponu životne snage razmišljaju o životu vječnome i koji žele na kraju svoga života ući u život vječni, u zajedništvo s Trojedinim Bogom?!“, upitao je nadbiskup. Pojasnio je da je slijediti Isusa više nego obdržavati zapovijedi, pa i više nego biti moralan i dobar: slijediti Isusa, uz navedeno, znači i odreći se sebe, odreći se svega što imam i što bih želio, lišiti se svega onoga što bi me moglo sputavati i radi čega bih mogao postati podijeljen te se suobličiti Isusu Kristu, Glavi Crkve i Dobrom Pastiru, u njegovoj ljubavi do kraja, do smrti iz ljubavi prema drugim ljudima“, rekao je nadbiskup Hranić.

Podsjetivši da je Isus zavolio onoga mladića vidjevši njegovu iskrenost i plemenitost te mu je rekao da mu nedostaje jedno – da proda sve što ima, poda siromasima te onda krene za njim, nadbiskup je naglasio: „Liši se svega, liši se sebe samoga, svoje sebičnosti, svojih prava i samodostatnosti. Da bismo slijedili Isusa, potrebno je osloboditi se svega i postati čisti dar. Ono čega se odričemo ne mora biti samo materijalni imetak. I naša komotnost, briga za fizički izgled, za odijelo s markom, skrivanje iza autoriteta službe, klerikalni mentalitet koji ‚kastu svećenikâ‘ postavlja iznad Božjeg naroda, na što nas trajno upozorava papa Franjo, nešto je čega se jednostavno moramo osloboditi želimo li slijediti Isusa. Ukoliko ja imam svoja shvaćanja, svoje navike, svoje vizije, svoje poglede, svoja očekivanja od drugih, i od toga ne odustajem, neću uspjeti slijediti Isusa.“

Ređenicima je nadalje posvijestio da se od njih traži da čitavo svoje biće: duh, dušu i tijelo stave u službu Bogu te kako njihova prva i jedina briga treba biti Božja stvar, njegovo kraljevstvo i oni s kojima se On poistovjetio. „Znajte,  đakonska služba koju danas primate nikad ne prestaje. I onda kad budete zaređeni za svećenike, ostat ćete đakoni, pozvani na služenje i samoprijegor iz ljubavi. Caritas i briga za siromašne, osobe s invaliditetom, stari i bolesni, potrebe Crkve u Srijemu s kojom smo kao Nadbiskupija tijesno povezani, Romi na području naše nadbiskupije, beskućnici koji su dijelom i sami odgovorni za svoju situaciju, društveno i crkveno rubne osobe će ostati vaša briga i onda kad budete zaređeni za svećenike. I ne bi nam se smjelo dogoditi da se ikoji od nas zatvori pred tom službom ljubavi“, poručio je nadbiskup ređenicima.

„Ako u Crkvi postoji netko tko je velik, onda je to Krist Gospodin koji je sebe učinio najmanjim i slugom sviju. Moć se krije u služenju, a ne u gospodarenju“, zaključio je na kraju homilije.

Uslijedio je obred ređenja tijekom kojega je nadbiskup, među ostalim, molio da u novim đakonima obiluje svaka vrst evanđeoske kreposti, iskrena ljubav, zauzimanje za siromašne i bolesne, skromnost u upravljanju i potpuna neporočnosti i uzdržavanje duhovne stege, da bi ostali jaki i nepokolebljivi u Kristu i nasljedujući Krista. Nakon obreda ređenja đakoni su primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva te su se zaogrnuli dalmatikom.

Uz nadbiskupa Hranića suslavio je umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, poglavari Bogoslovnog sjemeništa predvođeni rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem, svećenici – profesori KBF-a u Đakovu, članovi Prvostolnoga kaptola, svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, umirovljeni svećenici, kao i župnici župa iz kojih su došli današnji ređenici. Đakonskom ređenju nazočila je rodbina, prijatelji i župljani ređenika. Ljepoti svečanosti pridonijelo je pjevanje Mješovitog katedralnog zbora, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju Darija Kusture.