U trodnevnici su sudjelovali upravitelj aljmaškoga svetišta i župnik Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije preč. Ante Markić i župnik i dekan Slavonsko-brodskoga dekanata Tomislav Ćurić, koji će krajem kolovoza preuzeti župničku i upraviteljsku službu u Aljmašu, dok je uočnicu s njima suslavio i župnik i dekan Čepinskoga dekanata Petar Ćorluka.

Duhovna obnova s fra Ivanom Matićem, koji aljmaške hodočasnike pripravlja osmu godinu, tijekom četiriju večeri započinjala je misnim slavljem uz tematska marijanska razmatranja te završavala euharistijskim klanjanjem (s molitvama predanja, za ozdravljenje i oslobođenje). Uočnici je prethodila pobožnost križnoga puta na brdu „Kalvarija“ koju predvodio i predmolio vjeroučitelj Dinko Glavaš iz Osijeka te je pobožni puk molio krunicu i pjevao litanije BDM, dok su brojni svećenici bili na raspolaganju za ispovijed. Završetak uočnice, poslije euharistijskoga klanjanja uz pjesmu i baštinsku molitvu bl. Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga, slavljenički je u 21 sat obasjan pjesmom i molitvom krunice u procesiji s upaljenim svijećama od crkve do Gospine kapelice ‘Na lipi’ gdje je (u šumi uz izvor) održana završna marijanska pobožnost uz blagoslov naroda Božjeg. U slavljeničkim je večerima liturgijskim pjevanjem sudjelovao aljmaški župni zbor, uz ravnanje s. Dominike Jozić i orguljsku pratnju Dine Klema, vjeroučitelja iz Slavonskog Broda.

Hodočasnike je srdačnom zahvalnom dobrodošlicom pozdravljao suslavitelj preč. Ante Markić, kličući: „Dobro došli, milost stekli, mir našli, utjehu postigli i blagoslov dobili!“ te je podsjetio kako je kip Gospe od Utočišta čudesno spašen prije 30 godina iz okupiranog Aljmaša 1992., kada je „pod neobičnim okolnostima u ruševinama aljmaške crkve nađen oštećen Gospin kip i prenesen u Osijek te vraćen s povratkom prognanika kući“, a Svetište je nakon Domovinskoga rata 2007. posve izgrađeno s hodočasničkim prostorom i vanjskim oltarom na kojemu se na Veliku Gospu slave mise. Preč. Markić najavio je svoj odlazak u mirovinu u 54. godini svećeništva i nakon 49 godina župničke službe u Aljmašu, kazavši kako vjeruje da će vlč. Tomislav Ćurić „s većim elanom nastaviti dalje na slavu Božju, Gospinu čast i dobro Božjega puka“.

Uvodeći u radosne susrete s Bogom fra Ivan Matić istaknuo je da „početak najveće molitve Crkve teče preko Majčinih ruku“ te je, pozdravljajući hodočasnike i štovatelje BDM u svetomu trodnevlju, kazao kako „želimo otvoriti srce za radosnu vijest spasenja da odjekne u euharistijskom slavlju i životu“. Trodnevnica je protekla u razmatranjima evanđeoskih odlomaka (Iv 19,25-27 Evo ti majke!; Iv 2, 1-12 Što god vam rekne, učinite!; Lk 1,46-56 Veliča duša moja Gospodina); prve večeri o rađanju Gospodinove Crkve čiji smo udovi i našoj Majci Crkve, druge o tome kako Majka Marija, na početku Isusova javnoga djelovanja, upućuje na Sina i Isus prvo znamenje čini po zagovoru BDM, te treće o uzoru življenja i apostolatu radosne vijesti u osobnom životu po uzoru i izvorištu u Marijinu hvalospjevu. „Naše hodočašćenje s Marijom u trodnevnici poticaj je nama da uzmemo Mariju k sebi, u svoje obitelji i posvetimo se Bezgrješnomu Srcu kako bi se po njezinu Prečistom Srcu dogodio Trojedini Bog ljubavi u nama. Naš je hodočasnički hod, hod Crkve s Marijom ususret Kristu“, razložio je fra Ivan.

„Najveći Marijin blagdan govori što Bog želi od svakoga od nas“

Evo nas i večeras na uočnici, velikom slavlju, kada srcem i pogledom gledamo, onu koja je proslavljena dušom i tijelom, našu nebesku Majku Mariju, Majku Crkve. Ovdje smo kao njezina djeca okupljeni da bismo otvorili svoje srce za onu ljubav koja dolazi po Marijinu srcu za sve nas, a to je Isus Krist – ‘Riječ tijelom postala’ – On nas okupi i večeras oko ovog euharistijskog stola, daje nam svoje Tijelo, snagu preobrazbe i za nas. ‘Tko god blaguje od ovoga kruha, živjet će’, to su Isusove riječi“, kazao je predslavitelj Matić uvodeći u slavlje uočnice svetkovine te u propovijedi promišljao o Marijinu Prečistom Srcu, razloživši kako je „Marija prva od sviju nas proslavljena dušom i tijelom u vječnu slavu, a to postaje svima nama znak.“

„Kada je snaga i sila Duha Svetoga zahvatila njezino Prečisto Srce, tada se dogodilo začeće Sina Božjega, od tog trenutka nebo je došlo na ovaj svijet, kraljevstvo Božje je među nama. I po nadi dolazi nam Spasitelj. Marija je pravi kovčeg saveza. Sve ono što se u izraelskom narodu tako čudesno očitavalo baš uz tu silnu, moćnu prisutnost kroz čudesa i znamenja kojima je Bog potvrđivao svoju ljubav prema svomu narodu, ali možemo reći, sve su to samo slike onoga što će se zaista na najsavršeniji način dogoditi u Onoj koja je Prečista Djevica, zaručnica Duha Svetoga, u Onoj po kojoj će doći spasenje svijeta. Doista, Marija je taj šator Višnjega, blago, svetohranište, puna Boga, puna milosti i zato ju nazivamo Bogorodicom, Majkom Božjom. Ovdje, na ovomu mjestu, zovemo je i Gospom od Utočišta jer je ovdje našla svoje utočište, a onda i svi mi, veliko mnoštvo hodočasnika, dolazimo ovamo da bismo u njezinu Prečistu Srcu doživjeli utjehu svoga života koju nam  kao majka svima nama daruje. U ovom najvećem blagdanu BDM vidimo da se u njoj dogodilo nešto što svi mi iščekujemo, čitava Crkva iščekuje, a to je proslava u nebu. Marija je prva od sviju nas proslavljena dušom i tijelom u vječnu slavu. I to postaje svima nama znak: što se događa s osobom koja se potpuno otvara Bogu, živi od Božje riječi i dopušta da Riječ boravi u njezinu srcu; što se događa s osobom koja je neprestano u Božjoj blizini do te mjere da je toliko Bog preobražava da Ona postaje puna Boga. Onaj koga ne mogu obuhvatiti čitav kozmos, čitav svijet, u Mariji nalazi to srce i dolazi kao sama svetost. I zato ju štujemo i tu častimo i u njoj, doista, promatramo živoga Boga. Isus je u Mariji dobio naše tijelo, postao jedan od nas u svemu nama sličan, osim u grijehu, jer je i ona bila bezgrješna. I zato nad njom đavao niti grijeh niti smrt nisu imali nikakve vlasti. I zato ju danas slavimo baš kao onu koja je Uznesena jer njezino tijelo nije moglo ostati u grobu, kao ni tijelo našega Spasitelja. Ovaj najveći blagdan nam’ zapravo govori što Bog želi od svakoga od nas: da poput Majke proživimo život na zemlji ispunjeni Bogom, preobraženi snagom Božjom i da Božja riječ u nama tako živi, zasja u našemu djelovanju da nas tako preobrazi i, u jednom trenutku kada dođe naše vrijeme i konačna proslava Božja, da se i u nama dogodi uznesenje, proslava duše i tijela. I zato na kraju ‘Vjerovanja’ govorimo da vjerujemo u ‘uskrsnuće tijela i život vječni’. Uskrsno, preobraženo tijelo gledamo danas u ovom blagdanu baš u Mariji i po Mariji“, kazao je propovjednik te nastavio razmatrati o Isusovim riječima iz evanđelja „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!” (Lk 11,27-28) pojasnivši kako „onaj tko živi Božju riječ, prihvaća svima srcem i čuva tu riječ, postaje sličan Mariji“ jer stvoreni smo po Božjoj riječi za nebo, a blagdan Uznesenja Marijina nama, baštinicima neba, otvara perspektivu vječnosti.