Božić – Blagdan života i nade

1. I ove godine slavit ćemo Isusov rođendan u okolnostima epidemije. Ali, s istom vjerom koja nam zbori o Božiću kao izvanrednom povijesnom događaju. U tom događaju, naime, sabrana je i pohranjena stoljetna vjera i nada ljudi, protkana nitima povijesnih podataka i uspomena. No, taj je događaj protkan i otajstvom vjere kojega dubine i visine nije moguće ljudskim umom doseći. Jer, u čudesnom Kristovom rođenju u štalici, u Betlehemu, Bog je sakrio svoje božanstvo i pojavio se u obličju djeteta. Na tom svetom mjestu „uživo su se susreli Bog i čovjek“, nebo i zemlja; i to, zauvijek. Anđeli su to objavili pastirima porukom: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin“. O nedokučiva li promisla i otajstva Božjega. „Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan“ (Iz 9, 5).

Dok smo se početkom prosinca jutarnjim zornicama počeli pripremati za doček novorođenoga Isusa, procurila je vijest o internom dokumentu Europske komisije u kojem se „preporučuje službenicima neka umjesto izraza božićni blagdani radije koriste izraz doba praznika“. To nas podsjeća na socijalističko doba kad se preko radija i televizije govorilo o našim radnicima iz Zapadne Europe koji su se prije Božića vraćali svojim kućama „za novogodišnje praznike“, kako su tada govorili i pisali. Riječ Božić i božićni blagdani nisu imali mjesta u vokabularu tadašnjih komunističkih medija. Prije 230 godina Francusku je bio zahvatio proces dekristijanizacija i prve kulturne revolucije. Tada je prema H. Küngu „predloženo da se umjesto križa, upotrebljava trobojnica, a umjesto crkvenog prava, ustav države. Predloženo je da se umjesto štovanja svetaca, štuju junaci revolucije, a umjesto Te Deuma, neka se pjeva Marseljeza“.

2. Spominjem i činjenicu otprije 18 godina kad su sastavljači europskog Ustava (2003.) vješto izbjegavali riječi „Bog i kršćanstvo“, iako je sveti Ivan Pavao II. od 13. srpnja do 31. kolovoza 2003. žarko molio da te dvije riječi uvrste u novi Ustav Europe. Osjećajući, naime, tihu apostaziju Starog kontinenta, Papa je uz molitvu Anđelova pozdravljenja osam puta uzastopce govorio o Europi. Naglašavao je da je „kršćanska vjera oblikovala njezinu kulturu, a Krist, koji živi u svojoj Crkvi, izvor je nade za Europu“ (13. srpnja 2003.). Poželio je „da Crkva u Europi uđe u novo tisućljeće s knjigom Evanđelja“ (27. srpnja 2003.) koje je „konstitutivna poveznica europskih naroda“. Sastavljače Europskog Ustava zamolio je da „prepoznaju kršćanske korijene Europe kao glavno jamstvo budućnosti ovog kontinenta“ (24. kolovoza 2003.). Bio je to, nažalost, „glas vapijućeg u pustinji“ (Mk 1, 3). Starozavjetni Propovjednik bi rekao ništa novo pod suncem Europe (Prop 1, 9).

U djetetu Isusu stigao je nebeski dar zemlji, ljudima i narodima. Bog je osobno „radi nas ljudi i radi našeg spasenja“ sišao s nebesa i ušao u naše obitelji i u našu osobnu povijest. On i danas želi susresti čovjeka, konkretnog, uplašenog od koronavirusa, zdravog i bolesnog, svakog čovjeka.

On će i ovoga Božića proći Lijepom Našom i donijeti obiteljima blagoslov i utjehu. Posebice će se zadržati na odjelima bolnica, sanatorija, lječilišta i staračkih domova da bi položio svoje ruke na one koji su zdravstveno ugroženi. Tom prigodom blagoslovit će sve koji im pomažu te uputiti riječi podrške i ohrabrenja sestrama, liječnicima i medicinskom osoblju da im nikada „ne dojadi činiti dobro“.

3. Dakle, svim kušnjama i teškoćama usprkos mi ćemo i ove godine radovati se Kristovom pohodu. Mi smo i ove godine spremni pozvati Isusa da nam dođe u naš dom i radovati se njegovom milosnom pohodu u naše duše. U iščekivanju toga dragog dolaska i susreta, od srca mu kličemo i molimo: Dođi, Gospodine Isuse. Tvoja su vremena i vjekovi!

U iščekivanju njegovog milosnog dolaska pod naš krov, u našu dušu, obitelji i društvo, od srca ćemo pjevati „Radujte se, narodi, kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas“. Neka nas sve taj „božićni blaženi čas“ učini sposobnima biti jedni drugima dar i blagoslov.

Uvijek dok razmišljamo o rođenju Isusa Krista, osjećamo da je to bio veliki i milosni događaj, kakvom nema premca u povijesti čovječanstva. On je bio toliko važan i bitan da se od tog događaja i godine broje. U činu Božjeg rođenja pohranjena je stoljetna vjera i nada ljudi. Anđeli su pjesmom najavili da se „rodio Spasitelj svijeta“. Božić je, dakle, nebeska riječ koju prati melodija anđeoskih zborova, a mi je izgovaramo sa strahopoštovanjem i zahvalnošću.

Jer, „dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine svoga puta, jurnula je tvoja svemoguća Riječ s nebesa.“ (Mudr 18, 14). Riječ Božja, kojom je obilježena vjernička povijest i kronika roda našega, u datom vremenu utjelovila se i čovjekom postade, ali i zauvijek Bogom ostade.

Za razliku od drugih jezika i naroda, gdje se govori o „svetoj noći“, „rođendanu“ i dr., na hrvatskom je to otajstvo sažeto u riječ „Božić“. A u toj čudesnoj riječi sabrana je i pohranjena vjera, ljubav i nada puka hrvatskoga. Stoga je Božić postao njegov narodni ponos i kulturalni ures!

Uistinu, na taj dan kojeg od milja Božićem zovemo, nebo se prosulo na zemlju, a zemlja postala predvorjem neba! Imamo, dakle, stotinu razloga radovati se i čestitati na tom povijesnom i nadpovijesnom događaju. Isus se, naime, utjelovio i Sinom Marijinim postao da mi budemo djeca i sinovi Božji. Sveti Augustin je, stoga, u zanosu klicao i pozivao: „Probudi se, čovječe jer zbog tebe Bog je čovjekom postao. Ustani, požuri se i pogledaj: Evo, dolazi tvoj Spasitelj.“

U radosnom ozračju svetih blagdana, želim svim vjernicima i svim ljudima dobre volje diljem Zadarske nadbiskupije i inozemstva gdje se okupljaju naši ljudi proslaviti rođendan našega Spasitelja, čestit Božić s dobrim željama neka novorođeni Isus obdari sve svojim blagoslovom i mirom kroz sve dane nove 2022. godine. Neka ispuni naša srca i duše plemenitim i dobrim mislima i željama te nas nauči zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskima težiti.

Čestit Božić i svakim Kristovim blagoslovom i mirom ispunjenu novu 2022. godinu!

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski