Homilija nadbiskupa Barišića u solinskom Prasvetištu na Malu Gospu

Liturgijska čitanja: Mih 5, 1 – 4a; Rim 8, 28 – 30; Mt 1, 1 – 16.18 – 23

1. Draga braćo i sestre!

Blagdani i svetkovine Blažene Djevice Marije osvjetljavaju Marijin blagoslovljeni život od rođenja do uznesenja. Život Isusove i naše Majke Marije u povezanosti sa svima nama prati nas hodočasnike na istom putu vjere, nade i ljubavi. Okupljene na Majčin rođendan, sve vas draga braćo i sestre, hodočasnici i gosti, srdačno pozdravljam, a svim Solinjanima uz blagdan male Gospe čestitam i Dan Grada. Gospin rođendan slavimo u Prasvetištu Gospe od Otoka, svetom tlu naših početaka: Memorije rađanja naše nacionalne i duhovne povijesti, kao i memorije nade naše budućnosti. Toj našoj memoriji povijesti i budućnosti podigli smo novu crkvu Svete Obitelji. Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi. Poput Izraelaca za svoj Jeruzalem, i mi možemo na ovom svetom tlu uz rijeku Jadro klicati: „Svi su moji izvori u tebi, Jeruzaleme“ (Usp. Ps 87, 7). A za novu crkvu: „Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u dom Gospodnji!“ (Ps 122, 1).

2. Nije nam poznat datum Marijina rođenja, a 8. rujna vjerojatno potječe od posvete crkve sv. Ane u Jeruzalemu koja je po predaji povezana s Djevicom Marijom. Majčin rođendan povezuje djecu u zajedništvu s Majkom i međusobno. Uz naše čestitke, zahvale i molitve te uz dar otvorenosti srca i svoga doma, zahvaljujemo Gospodinu na daru Majke i na daru života. Doista, nema većega i radosnijeg dara od darovanosti novoga života – rođenja djeteta. Možemo samo zamisliti s kojom radošću su Joakim i Ana primili dar Neba – rođenje male Marije – Isusove i naše Majke. Dostojno je i pravedno slaviti rođendan, svoj i dragih osoba, jer nas povezuje s Gospodinom – izvorom života. Uz rođendan male Gospe mi kršćani slavimo rođendan Ivana Krstitelja, a iznad svega slavimo Božić – rođenje našega Spasitelja. Isusovo rođenje od Djevice Marije razlog je i smisao slavlja naših rođendana. Ponekad mi „paketiće“ – darove Neba – rođenje novoga života, svodimo na broj, sredstvo, anonimnost pa sve do kategorije problema. No, jedno je sigurno: Nebeski Otac koji nas pozva u život i darova nas roditeljima, po imenu nas poznaje i daje nam sinovsko dostojanstvo, čini nas baštinicima Neba, subaštinicima Kristovim.

3. Svako dijete, svaka osoba je neizmjerno vrijedna, originalna, jedinstvena, jedincata, neponovljiva… Providnost svima dodjeljuje osobni poziv i poslanje. Maloj Mariji Providnost je dodijelila jedinstvenu ulogu da bude majkom Utjelovljene Božje Riječi, da bude početak boljega svijeta, Onoga koji bijaše u početku, koji radi nas ljudi i radi našega spasenja iz ljubavi čovjekom posta. Božji i Marijin Sin prihvaća sve naše početke, sve naše zemaljske etape i epizode uvodeći nas u puninu života Nebeske obitelji. Isus Krist prihvati naše rođenje, odrastanje, odgoj i obrazovanje, ponajprije u Nazaretskoj obitelji Josipa i Marije, kao i odgoj i obrazovanje sustava školstva mjesne sinagoge. Kakav je učenik bio dječak Isus možemo vidjeti iz njegove opisne ocjene : „Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.“ (Lk 2, 52). Bio je radoznao i pažljiv dječak koji traži više nego sinagoga može dati, što vidimo kada ga Majka Marija i Josip poslije tri dana traženja nađoše u Hramu u društvu profesora i akademika: „Gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita“ (Lk 2, 46). A njegova završna maturalna ocjena glasi: „Prošao je zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“ (Dj 10, 38); „Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.“ (Iv 13, 1).

4. Na početku svoga javnoga djelovanja ovaj Učitelj poziva učenike i sve ljude u školu Evanđelja – Radosne vijesti života. Majka Marija i sama je bila najbolja učiteljica i učenica svoga Sina. Njoj povjeravamo početak naše nove školske i vjeronaučne godine. Ona nas, djecu i mlade, roditelje i učitelje, svoju duhovnu djecu, upućuje na svoga Sina – Božanskog Učitelja: „Što god vam rekne, učinite.“ (Iv 2, 5). Prije svega, željeli bismo da početak nove školske i vjeronaučne godine bude bez COVID-a-19, uživo, jer škola nije samo znanje, nego prijateljstvo, razred, društvo, igralište, rođendani… Isto tako važno je da se proces odrastanja, odgoja i obrazovanja događa u povezanosti svih odgojnih i obrazovnih subjekata: obitelji, škole, Crkve i društva.

5. Potpuno povjerenje možemo imati u Božanskog Učitelja, koji u svojoj spasonosnoj viziji smisla života, skladno povezuje Boga i čovjeka, Nebo i zemlju, znanost i vjeru, prirodu i društvo, povijest i umjetnost. On postavlja, rješava i osmišljava matematiku i fiziku, biologiju i kemiju, sociologiju i psihologiju, filozofiju i tehniku, vjeronauk te sve glavne i izborne predmete. Znanje svim putovima vodi k Njemu – Božjoj Mudrosti – jer On je Put, Istina i Život. Krist nam daje imunitet od straha, nesigurnosti, površnosti, neodgovornosti i beznađa. Njegova Radosna vijest uvijek je ohrabrujuća i puna nade. On je najizvrsniji pedagog koji nas motivira i pokreće na rast. S punim povjerenjem, svi mi, mladi i odrasli, možemo slijediti Isusa Krista, sjesti u klupu njegove škole, „slušati i pitati ga“. Njegov školski priručnik obrazovanja i odgoja jest On sam, njegov primjer i njegova Riječ, kako on sam posvjedoči: „Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam… Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ (Iv 13, 13-15).

6. U duhu Učiteljeva obrazovanja i odgoja, želio bih uputiti riječ prvim i nezamjenjivim odgojiteljima, vama, poštovani roditelji. Dragi oče i majko, podizati i odgajati djecu nikada nije bilo lako. Danas je to osobito zahtjevno jer izazovi nagrizaju i samu obitelj. Kakvo bi to društvo bilo i kakav bi to odgoj bio bez zdrave i normalne obitelji?! S ljubavlju i zabrinutošću pratite rast svoje djece, njihovo obrazovanje i odgoj, darujući im sebe, svoje sposobnosti, pažnju i vrijeme, a iznad svega svoju majčinsku i očinsku ljubav. Budući da ste i sami učenici Krista Gospodina, možete biti uvjerljivi i prihvatljivi učitelji svojoj djeci više svjedočeći primjerom, nego izgovorenom riječju. Daleko više od kruha, danas nam u obitelji treba kruha riječi – razgovora; dara vremena i zajedništva; dijagnoze slušanja; terapije razumijevanja i ljubavi; oaze sigurnosti i ohrabrenja; odnosâ licem u lice, uživo, a ne on-line. Bez drugih, bez njihove blizine, bez njihova lica sami postajemo udaljeni i bezlični.

7. Dakako, što vrijedi za prve i nezamjenjive odgojitelje, to vrijedi i za vas poštovane učiteljice i učitelji, nastavnice i nastavnici, profesori. Kako se na početku školske i vjeronaučne godine ne sjetiti riječi sv. Ivana Pavla II. upućenih upravo ovdje na Gospinu Otoku u nezaboravnom susretu mladih i prosvjetnih djelatnika?! Neka riječi ovoga sveca budu putokaz i blagoslov za uspješnu godinu: „Dragi nastavnici i profesori, povjerena vam je bila služba odgoja mladeži postajući za njih uzori i vođe. Poznato vam je da svaki odgojni nacrt, da bi mogao postići svoju vlastitu svrhu mora biti bogat duhovnim, ljudskim i kulturnim vrijednostima… Škola se ne može ograničiti samo na to da mladeži pruža osnove spoznaje raznih grana stečenoga znanja, nego ih mora također upućivati pravim putem kojim valja ići u traženju smisla života… Budućnost se čovječanstva nalazi u rukama onih koji su sposobni budućim naraštajima prenijeti razloge života i nade… Mladeži je potrebno svjedočanstvo ljubavi koja se zna žrtvovati i strpljivosti, koja zna čekati s pouzdanjem“. Takvi ste potrebni mladima koji vas rado i nestrpljivo očekuju uživo u školi. Škola za život uključuje odgoj i obrazovanje, vjeru i život. A što je Sveti Otac tada rekao vjeroučiteljima? „Dragi učitelji i nastavnici vjeronauka! Pozvani ste da u školama i u župama mladim naraštajima pomažete upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za njega svjedočiti. Pozvani ste pomagati mladeži da se, u svijetlu evanđelja, uza sve poteškoće na koje nailaze u svojem ljudskom i duhovnom sazrijevanju, uključi u Crkvu i društvo“.

8. Svjesni smo da nitko od nas svećenika, vjeroučitelja, roditelja, odgojitelja nije savršen. Svima nam je potrebno cjeloživotno obrazovanje i odgoj, potrebno je biti trajni učenik da bismo bili dobri učitelji – svjedoci. Poznata je ona izreka svetog Pavla VI.: „Današnji čovjek radije sluša svjedoke, nego učitelje, ali ako sluša učitelje, sluša ih jer su svjedoci“. I učiteljima – svjedocima, potrebno je rasti, učiti i u dinamici života provjeravati svoje postupke i stavove. U tome nam pomaže poučan primjer Gandhijeva unuka Aruna. Živio je na selu, 30 kilometara od grada. Arunov sin automobilom ga je dovezao u grad gdje je otac trebao obaviti neke poslove, a sin odvesti auto na servis i da se nađu na određenom mjestu u 17 sati. Došlo vrijeme, otac čeka sina, već je i 18 sati. Konačno dolazi. Upita ga otac: „Gdje si do sada?“ Bilo ga je sram priznati da je gledao vestern film, pa reče: „Auto nije bio gotov pa sam trebao čekati“. No, on nije znao da je otac već zvao servis i doznao da je auto davno bilo sređeno. Kad je otac uhvatio sina u laži, reče: „Nešto u mom odgoju nije bilo ispravno, jer nisi dobio dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačit ću 30 kilometara do kuće i putem razmišljati o tome“. Počeo je hodati u smjeru kuće, a kako se već smračilo neasfaltirana cesta bila je tamna. Sin, iznenađen, nije mogao ostaviti ga, pa je pet i pol sati vozio polako iza njega i promatrao kako otac prolazi agoniju zbog glupe laži kojom se poslužio. Očeva reakcija i postupak duboko su ga pogodili da je sin tada čvrsto odlučio da nikada više neće lagati.

9. Ne prepoznajemo li se u ovom događaju svi mi: roditelji, učitelji, vjeroučitelji, a osobito sinovi i kćeri, naši mladi? Ako naše stanje i odnosi nisu kakvi bi trebali biti u obitelji i školi, nije li potrebno vidjeti gdje i u čemu smo zakazali? Otac ne viče, ne kažnjava, nego sebe, svoje postupke i svoje riječi na neobičan način preispituje. Nije li nešto slično potrebno nama na početku, pa i kroz čitavu školsku i vjeronaučnu godinu, vidjeti i provjeravati naše odgojne metode, naše riječi i svjedočenja? I to s razlogom. Ako imamo propusta, da se korigiramo i pomognemo mladima u njihovom odrastanju; ako smo uspješni da ova godina s nama u obitelji, školi i župi bude još bolja. Stoga, ako nam sinovi i kćeri ne mole, ne idu na nedjeljnu misu, slabo uče, slijede loše društvo i skloni su lagati, poput Aruna Gandhija pogledajmo i vidimo gdje smo i u čemu smo u svom odgoju pogriješili.

10. Mala Gospe, Odvjetnice i Zagovornice, Učenice i Učiteljice naša, uz tvoj rođendan na početcima naše povijesti i na početku nove školske i vjeronaučne godine, molimo te, blagoslovi, Majko, sve nas svoju duhovnu djecu: roditelje, učitelje, osobito našu djecu i mlade da svi zajedno rastemo u mudrosti, dobi i milosti „do punine uzrasta mjere Kristove“ (Ef 4, 13). Marijo Majko, vodi nas svome Sinu – Božanskom Učitelju. Amen!