Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo Svetu obitelj iz Nazareta. Bog je odabrao skromnu i jednostavnu obitelj da dođe među nas. Razmatrajmo ljepotu tog otajstva, naglašavajući također dva konkretna vida za naše obitelji.

Prvi vid: obitelj je povijest iz koje dolazimo. Svaki od nas ima svoju vlastitu povijest, nitko se nije rodio čarolijom, s pomoću čarobnog štapića, svaki od nas ima jednu povijest i obitelj je povijest našeg porijekla. Evanđelje današnje liturgije podsjeća nas da je i Isus dijete jedne obiteljske povijesti. Vidimo ga kako putuje u Jeruzalem s Marijom i Josipom u prigodi Pashe; zatim je zabrinuo mamu i tatu, koji ga ne mogu pronaći; nakon što su ga pronašli, s njima se vraća kući (usp. Lk 2, 41-52). Lijepo je vidjeti Isusa uronjena u mrežu obiteljskih prisnih odnosa, kako raste i razvija se u nježnosti i brizi njegovih roditelja. To je važno i za nas: dolazimo iz povijesti koju čine veze ljubavi i osoba kakva smo danas rođena je ne toliko iz materijalnih dobara kojima smo se koristili, već iz ljubavi koju smo primili u krilu obitelji. Možda nismo rođeni u iznimnoj obitelji, lišenoj problema, ali to je naša povijest, svatko treba pomisliti – to je moja povijest, to su naši korijeni: ako ih odsiječemo, život presahne! Bog nas nije stvorio da budemo samotni vođe, nego da hodimo zajedno. Budimo mu zahvalni i molimo ga za naše obitelji. Bog nas je zamislio i želi da smo zajedno: zahvalni, ujedinjeni, sposobni sačuvati korijene. I moramo misliti na to, na vlastitu povijest.

Drugi vid: biti obitelj nešto je što se uči svaki dan. U Evanđelju vidimo da ni u Svetoj Obitelji nije sve idealno: ima neočekivanih problema, tjeskoba, patnji. Ne postoji Sveta Obitelj sa svetih sličica. Marija i Josip opraštaju Isusu i tjeskobni ga traže, da bi ga nakon tri dana pronašli. A kad im, sjedeći među učiteljima u Hramu, odgovara da mu je biti u onome što je Oca njegova, oni ne razumiju. Treba im vremena kako bi naučili upoznati svoga sina. Isto vrijedi i za nas: svaki dan, u obitelji, moramo naučiti slušati i razumjeti jedni druge, hodati zajedno, hvatati se u koštac sa sukobima i teškoćama. To je svakodnevni izazov, a pobjeđuje se ispravnim stavom, malim pažnjama, jednostavnim gestama, njegujući detalje naših odnosa. I ovo također: od velike nam je pomoći razgovarati u obitelji, razgovarati za obiteljskim stolom, taj dijalog između roditeljâ i djece, dijalog između braće i sestara, pomaže nam živjeti ovaj obiteljski korijen koji dolazi od naših pređa. Dijalog s bakama i djedovima!

A kako se to čini? Pogledajmo Mariju, koja u današnjem Evanđelju kaže Isusu: „otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ (r. 48). Otac tvoj i ja, ne kaže ja i tvoj otac: ovo „ti“ je ispred „ja“! Naučimo to: „ti“ je ispred „ja“. U mome jeziku postoji pridjev za ljude koji sebe stavljaju na prvo mjesto: „ja, ja i samo ja i ono što je na moju korist“. To se kaže za ljude koji su takvi, koji sebe stavljaju na prvo mjesto. Ne, u Svetoj Obitelji nije tako, najprije „ti“, a onda „ja“. Da bi se očuvao sklad u obitelji, valja se boriti protiv diktature ega, kada se ego nadima. Opasno je kad, umjesto da jedni druge slušamo, spočitavamo jedni drugima pogreške; kad, umjesto da pokažemo brigu za drugoga, usredotočeni smo na vlastite potrebe; kad, umjesto da razgovaramo, izoliramo se svojim mobitelima – tužno je vidjeti za ručkom obitelj, svatko sa svojim mobitelom, a da međusobno ne razgovaraju, svi pričaju na mobitel; kad se međusobno optužujemo, ponavljajući uvijek isto, uprizorujući istu dramu u kojoj svatko želi biti u pravu i koja uvijek završava hladnom šutnjom. Ona oštra, hladna tišina, nakon obiteljske svađe, to je loše, jako loše! Ponavljam savjet: navečer, nakon svega, pomiriti se, izmiriti, uvijek. Nikada ne poći na počinak, a da se niste pomirili, inače će sutradan biti „hladni rat“! A on je opasan, jer započinje povijest prekoravanja, povijest ogorčenja. Koliko puta, nažalost, zbog dugotrajne šutnje i neobuzdane sebičnosti nastaju i rastu sukobi unutar domova, što ponekad završi čak i fizičkim i moralnim nasiljem. To razdire sklad i ubija obitelj. Obratimo se s „ja“ na „ti“! Ono što mora biti najvažnije u obitelji jest taj „ti“. I svaki dan, molim vas, pomolite se malo zajedno, ako možete učiniti taj napor, da zamolite Boga za dar mira u obitelji. I nastojmo svi – roditelji, djeca, Crkva, civilno društvo – podržavati, braniti i brinuti se za obitelj koja je naše blago!

Neka Djevica Marija, Josipova supruga i Isusova majka, zaštiti naše obitelji.

Nakon Angelusa

Želim se obratiti sada supružnicima iz cijelog svijeta.

Danas, na blagdan Svete Obitelji, objavljeno je Pismo koje sam napisao misleći na vas. To želi biti moj božićni dar vama supružnicima: ohrabrenje, znak blizine i ujedno prilika za meditaciju. Važno je razmišljati i doživjeti dobrotu i nježnost Boga koji očinskom rukom vodi korake supružnika na putu dobra. Neka Gospodin svim supružnicima podari snagu i radost da nastave poduzeti put. Također vas želim podsjetiti da se približavamo Svjetskom susretu obitelji: pozivam vas da se, posebno molitvom, pripremite za taj događaj i da ga živite u svojim biskupijama, zajedno s drugim obiteljima.

A kad smo kod obitelji, brine me, stvarno me brine, barem ovdje u Italiji: demografska zima. Čini se da su mnogi izgubili težnju da imaju više djece i mnogi parovi radije ostaju bez ili samo s jednim djetetom. Razmislite o tome, to je tragedija. Prije nekoliko minuta gledao sam emisiju “A Sua immagine” u kojoj se govorilo o tom ozbiljnom problemu, demografskoj zimi. Činimo sve što je u našoj moći da obnovimo tu jednu svijest, da pobijedimo tu demografsku zimu koja ide protiv naših obitelji, protiv naše domovine, i ujedno protiv naše budućnosti.

Pozdravljam sada sve vas, hodočasnike koji ste došli iz Italije i raznih zemalja: – vidim ovdje Poljake, Brazilce, a vidim i Kolumbijce – obitelji, župne skupine, udruge. Ponavljam svoju želju da kontemplacija Djetešca Isusa, to srce i središtu božićnih blagdana, pobudi stavove bratstva i dijeljenja u obiteljima i zajednicama. A da bismo malo proslavili Božić, dobro je posjetiti jaslice ovdje na trgu i 100 jaslica koje su ispod kolonade, i to će nam pomoći.

Ovih sam dana primio mnogo čestitaka iz Rima i drugih dijelova svijeta. Nažalost, ne mogu svima odgovoriti, ali molim za svakoga i posebno vam zahvaljujem na molitvama koje ste mi mnogi od vas obećali. Molite za mene, ne zaboravite to činiti. Hvala od srca i sretan blagdan Svete Obitelji. Dobar tek i doviđenja!