Uskrsna poslanica beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara

Braćo i sestre!

“Što to putem pretresate među sobom?” (Lk 24, 17)
pita Isus svoje učenike, koji, udaljavajući se od zajednice,
brzim korakom i zabrinutih lica hite prema Emausu.

Ovo isto pitanje Gospodar života postavlja i nama danas. I mi smo na putu, na putu svoga životnog napredovanja, a kao zajednica na putu svoga vlastitog povijesnog dozrijevanja. Čudo Uskrsa sastoji se upravo u tome što je Isus, po svojoj preobraženosti, sada posvuda nazočan. On, pobjednik smrti, prati svakoga od nas i naše crkvene zajednice na putu ispunjenja.
Hodajući prema Emausu i ostavljajući Jeruzalem za sobom, učenici, razočarani zbog Isusove tragične smrti na križu, u neočekivanom suputniku nisu mogli vidjeti niti prepoznati Uskrslog Isusa. Njihovim očima je bilo uskraćeno da ga prepoznaju jer su u sebi još uvijek nosili staru predodžbu o Isusu. Ostajali su u starom uvjerenju, ograničenom samo na nadu da će Isus osloboditi Izrael od Rimljana – iako ih je on neprestano drugačije učio. Isus je svoje učenike trajno pozivao na duhovno i moralno obraćenje; govorio im je da je On taj koji daje hranu za duhovni i vječni život; svoje učenje potvrđivao je čudesima i izgonjenjem zloduha iz opsjednutih; naviještao je dolazak Božjega kraljevstva po njegovoj osobi i poučavao ih potpuno novom načinu komuniciranja s nebeskim Ocem.
Unatoč tome, učenici još nisu mogli shvatiti prioritet obraćenja i pravu narav Božjega kraljevstva, kao ni mogućnost preobraženja ljudskog bića po Isusovom uskrsnuću. Nisu još mogli shvatiti da je “Duh onaj koji oživljuje” (Iv 6, 63) i sve obnavlja. Isusovi učenici prije njegovog uskrsnuća još nisu mogli shvatiti da, ako ne žive duhovnim životom, ne mogu imati vlast nad tjelesnim životom. Dok su se, naime, zadržavali prvenstveno na izvanjskim stvarnostima i propisima, nikako nisu mogli shvatiti kako u snazi Isusove prolivene krvi nastupa novi i vječni savez pomirenja i ljubavi.
Zato je, njima nepoznati suputnik na putu u Emaus, Isus sam, strpljivo hodao s njima, otkrivao im Pisma i zagrijavao srca, sve dok im se ne “otvoriše oči, te ga prepoznaše” (Lk 24, 31).
Uskrsli Isus želi i nas pratiti na našim putovima. Poziva nas da se obratimo i počnemo živjeti u njegovom Duhu. Tek onda ćemo biti sposobni za prihvaćanje Božjih nacrta s nama i primiti mudrost za otkrivanje Božjeg nauma i u velikim povijesnim zbivanjima. Jedino iskreno obraćenje može otvoriti naša srca za primanje nove stvarnosti, po kojoj život možemo gledati Božjim očima. Po njoj dobivamo dar za otkrivanje novih putova ljubavi u našem osobnom životu i u stvarnosti naših zajednica. Svjedočanstvo za to daju i veliki obraćenici u povijesti kršćanstva. Mnogi od njih su nakon obraćenja, upravo tim, Isusovim pogledom, ponovo ušli u povijest na jedan sasvim nov i originalan način, te su je počeli preobražavati snagom Duha a ne oružja, snagom ljubavi a ne mržnje, snagom otkrivanja bogatijih putova povijesti, a ne samo materijalnim imitiranjem prošlosti.
Svako slavljenje Uskrsa veliki je poziv i prilika da zadobijemo novi pogled, otkrijemo novi put, usvojimo novi stil života, uspostavimo veće i dublje zajedništvo, zaživimo novom nadom u Boga i, po slavlju svete Euharistije, primimo novu snagu za ustrajnost na tom putu ljubavi i zajedništva.
Želim, braćo i sestre, da u ovom našem važnom povijesnom hodu jasno čujemo Isusa Krista, koji i nama govori: “Zašto je još uvijek tako slabašna vaša vjera? Zašto na sve gledate starim mentalitetom? Zar ne znate da kad doista povjerujete i ‘očistite se od starog kvasca’ (usp. 1 Kor 5, 6), ‘žrtvovana Pasha’ (1 Kor 5, 7) može obnoviti čitavo tijesto vaše osobne povijesti i tijesto vaše zajednice? Zašto želite i dalje živjeti u starom zavjetu? Preobrazite se i vidjet ćete da niste sami, da niste zaboravljeni, da niste ostali bez novih mogućnosti! Vidjet ćete da vam spremam nešto sasvim novo i nevidljivo, nešto što ne možete niti naslutiti. Preobrazite se, i preobrazit će se i vaše okruženje i čitava povijest. Samo Ja koji jesam mogu vam dati snage da krenete novim putem radosti i svjedočenja, putem obnovljene osobne povijesti i preobražene stvarnosti vaših zajednica!”
U tom duhu želim vam Sretan Uskrs! Blagoslovljeno i sretno neka bude vaše slavlje i naše zajedništvo vjere, nade i ljubavi!
Radostan što ove godine možemo istoga dana slaviti Uskrs zajedno – svi kršćani Istoka i Zapada, svoje čestitke posebno upućujem braći i sestrama s Istoka:
Hristos voskrese – voistinu voskrese!
Neka ovo slavlje bude duboko prepoznatljivo u našem životu!
Pozdravljam vas u Gospodinu, u Njemu koji jest, koji ostaje zauvijek i koji kraljuje! Neka vas blagoslovi Kralj besmrtni. Amen.

Stanislav Hočevar,
nadbiskup beogradski