Vjera je jedan od čimbenika koji utječu na društvene procese, a vjerski identitet je važan za svačiju osobnost pa tako i migranata. Jutarnji list nedavno je objavio da je od 2021. kada je na snagu stupio Zakon o strancima i kada su ukinute kvote za zapošljavanje koje je svake godine određivala Vlada, do 15. listopada ove godine za 28 % Indijaca koji su dobili dozvolu za rad odbijena dugotrajna viza, kao i za 25 % Nepalaca, a za samo 2.3 % Filipinaca. Mogu li se razlozi za to pronaći u činjenici da je 90 % stanovništva Filipina katoličko, a u Hrvatskoj je taj broj viši od 80 %?

Prema rezultatima istraživanja o stranim radnicima kojega provodimo u Institutu za istraživanje migracija, pokazalo se da za većinu Indijaca posebice onih obrazovanijih, Hrvatska nije destinacijska zemlja, nego su im cilj tržišta rada zemalja zapadne ili sjeverne Europe. Što se tiče filipinskih radnika, može se reći da hrvatska Vlada preferira filipinske radnike što potvrđuje i potpisan Memorandum o suradnji na tržištu rada između Hrvatske i Filipina. Usto, prilikom posjeta Filipinima u listopadu ove godine državni tajnik Ministarstva rada Vidiš izjavio je kako su filipinski radnici po mentalitetu, etici, vrijednostima i odnosu prema radu slični s hrvatskim radnicima te su zbog toga posebno cijenjeni. Zasigurno ne treba zanemariti i činjenicu što su katolici pa bi i njihova integracija u hrvatsko društvo mogla biti lakša.

Najviše doseljenih osoba u 2024. godini, prema DZS-u, došlo je iz Nepala (10 012), BiH (6315), Indije (5251), Srbije (5068) i Filipina (4455). Kolika je kulturna udaljenost našega društva i došljaka kojih su većinom iz azijskih zemalja, s obzirom na to da vjeroispovijest značajno oblikuje kulturu?

Svakako da je kulturna sličnost migranata s domicilnim stanovništvom nešto što olakšava integraciju i pozitivno se održava na društvenu koheziju. Religijska pripadnost migranata osim vjerskih praksi i njihova prakticiranja snažno je povezana i sa sustavom vrijednosti i nekim normama pa bi u tom smislu migrantima koji dolaze iz kršćanskih (katoličkih) sredina trebalo biti lakše uklopiti se u hrvatsko društvo. No to ne treba generalizirati jer su kulturni označitelji i jezik odnosno sociokulturna bliskost često i jači integrativni element od religije. Migranti iz obližnjih zemalja poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije zbog slične kulture i jezika, a i zajedničke prošlosti vrlo su poželjni strani radnici u odnosu na migrante iz nekih udaljenijih zemalja koje se jezikom i kulturom bitno razlikuju od domicilnog stanovništva.

Je li hrvatsko društvo bilo spremno za izazove koje nosi ulazak u Europsku uniju, s obzirom na mogućnosti zapošljavanja naših državljana u drugim zemljama i obratno, te migrantske krize koja je nastupila 2015.?

Što uopće znači to „spremno“? Gledajući iskustva nekih srednjoistočnoeuropskih, istočnih i južnoeuropskih zemalja moglo se pretpostaviti da će i u Hrvatskoj prilikom pridruživanja Europskoj uniji doći do povećanog iseljavanja radne snage zbog otvaranja tržišta rada hrvatskim radnicima. Iako dio EU zemalja nije odmah otvorio svoja tržišta rada hrvatskim radnicima nego je primjenjivao mjere ograničenja (Austrija je zadnja, tek 2020. ukinula ograničenja za zapošljavanje hrvatskih radnika na svojem tržištu rada), to nije spriječilo velik broj hrvatskih državljana da napuste Hrvatsku, pri čemu nisu iseljavali samo pojedinci nego i čitave obitelji.

Manjkovi koji su zbog toga nastali na hrvatskom tržištu rada sada se nadomještaju stranim radnicima, no puno veći gubitak leži u činjenici što je hrvatska odlaskom velikog broja mladog i fertilnog stanovništva demografski snažno oslabila. Taj gubitak puno će se teže nadoknaditi nego manjak radne snage. Mišljenja sam da migracije nije lako zaustaviti, posebno kada se radi o iseljavanju stanovništva iz zemlje u kojoj je teško naći pristojno plaćen posao, u kojemu ne vlada pozitivna i poticajna društvena klima i gdje mladi ne vide svoju budućnost. Vjerojatnost da se velik broj ljudi želi odseliti iz takve zemlje i potražiti bolji život negdje drugdje je prilično velika.

U posljednje vrijeme organizirano je par nevelikih javnih prosvjeda protiv stranih radnika. Postoje li specifični stereotipi ili predrasude prema imigrantima u hrvatskom društvu? Jesu li prisutne napetosti koje proizlaze iz kulturnih razlika i jesu li u tom slučaju opravdane?

Ti prosvjedi nisu toliko odraz netrpeljivosti prema stranim radnicima nego prema politici koja je tržište radne snage u Hrvatskoj u vrlo kratkom vremenu snažno liberalizirala i Hrvatsku učinila jednom od najotvorenijih EU zemalja za zapošljavanje niskokvalificiranih radnika iz tzv. trećih zemalja. To svakako sa sobom povlači i brojne izazove koji se bez kvalitetne integracijske politike neće moći riješiti. Što se netrpeljivosti zbog kulturnih razlika između domicilnog stanovništva i migranata tiče, ta netrpeljivost redovito je prisutna u nacionalno/etnički homogenim društvima koja u kratkom razdoblju dolaze u dodir sa velikim brojem kulturno različitih skupina. Domicilno stanovništvo naprosto nema iskustvo zajedničkog života sa skupinama koje su po kulturnim ali i rasnim obilježjima tj. fenotipski jako različite od domaćeg stanovništva.

Postoji li opasnost od izoliranja stranaca koji su u potrazi za boljim životom došli u Hrvatsku u zajednice po, primjerice, nacionalnom ključu? Koja su pravilna postupanja da bi se to spriječilo, a koje posljedice ako ona izostanu?

Ne postoji toliko opasnost od društvene izolacije odnosno getoizacije nego više od prostorne segregacije. Ukoliko se ništa ne poduzme na razini javnih politika može se dogoditi da će zbog jezičnih i ekonomskih barijera doći do socijalne izoliranosti migrantskih zajednica, a domicilno stanovništvo počet će izbjegavati kvartove s takvim zajednicama. Za sada zbog izrazite heterogenosti migrantske populacije, činjenice da velik broj migranta ne ostaje dugoročno u Hrvatskoj i većina novih migrantskih skupina nema razvijene migrantske mreže, vjerojatnost za prostornom segregacijom u Hrvatskoj manje je vjerojatna. No ne bi trebalo dopustiti da se stvari same od sebe razvijaju u negativno smjeru nego bi ih razrađenim (stambenim) politikama trebalo prevenirati.

Koje su s druge strane dobrobiti za društvo koje mogu proizići iz doseljavanja stranaca?

Ukoliko se misli na doseljavanje stranih radnika tada zasigurno valja istaknuti da ukoliko se potrebe za radnom snagom ne mogu nadomjestiti domaćim radnicima, strani radnici spašavaju ekonomiju i utječu na ekonomsku dinamiku i gospodarski rast. Također, povećana ponuda radne snage potiče i razvoj poduzetništva što se opet pozitivno odražava na gospodarstvo. Ukoliko se potiče useljavanje visoko-obrazovanog i stručnog kadra i žele se privlačiti talenti, tada dolazi i do inovacija i otvaranja novih poduzeća. Useljavanje radne snage trebalo bi se pozitivno odraziti i na porezne prihode jer migrantski rad za sobom također povlači uplaćivanje prihoda u proračun.

Koja je uloga Katoličke Crkve u očuvanju identiteta stranaca katolika?

Uloga Katoličke Crkve je da očuva katoličku vjeru bilo kojeg katolika bilo gdje u svijetu bez obzira na njegov/njezin nacionalni, etnički ili neki drugi identitet. Tu bi se trebali voditi onim tipično univerzalističkim viđenjem Katoličke Crkve koje nadilazi svaki partikularizam i riječima sv. Pavla kada kaže „nema više: Židov – Grk! Nema više: rob-slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3,28).

Što se tiče olakšavanja strancima da svoju katoličku vjeru prakticiraju u sredinama čiji jezik ne poznaju tu im se može uskočiti u pomoć tako da im se dok ne svladaju osnove hrvatskog jezika omogući bogoslužje na njihovim jezicima. Dobar primjer je služenje mise za filipinsku zajednicu u nekoliko crkava po Zagrebu na tagaloškom jeziku, a za ostale strance koji ne poznaju hrvatski jezik u crkvi svetog Blaža služi se nedjeljna sveta misa na engleskom jeziku dok se u grkokatoličkoj crkvi Svetog Ćirila i Metoda nedjeljom služi sveta liturgija i na ukrajinskom jeziku.

Koji su koraci potrebni za uspješnu integraciju, a koje su prepreke na tom putu? Koje se mogućnosti za Katoličku Crkvu otvaraju u tom procesu?

Za uspješnu integraciju prvenstveno je potrebno poznavati jezik zemlje u koju se netko doseljava. Prilikom dolaska potrebno je svladati barem A1 razinu poznavanja jezika a kasnije se znanje jezika treba unaprijeđivati. To je dobro ne samo za društvo primitka nego i za same migrante koji će ovladavanjem jezika imati u poslovnom smislu bolje mogućnosti za napredovanjem, a i smanjit će se mogućnost da ih netko iskorištava i ne poštuje njihova radna i svaka druga prava.

Osim jezika, potrebno je svladati i osnovne norme i kulturu zemlje tj. sredine u koju netko doseljava jer je osim lakšeg funkcioniranja u novoj sredini to čin poštovanja prema onima koji te primaju. S druge pak strane društvo primitka, kako u institucionalnom tako i u neformalnom društvenom okviru svima koji dođu u Hrvatsku i tu žele živjeti i svojim radom pridonositi boljitku društva, trebaju pružiti svaku vrstu podrške i pomoći.

Što vam se kao stručnjakinji čini: vodi li se u migracijskoj politici računa o utjecaju doseljavanja stranih radnika na društvo ili je prioritet krpanje rupa u gospodarskom sustavu Hrvatske? Uzimaju li se u obzir iskustva europskih zemalja koje su prije Hrvatske širom otvorila vrata stranim radnicima?

Hrvatska je širom svoja vrata otvorila stranim radnicima i takav otvoren pristup ima svojih dobrih ali i loših strana. Možda je najveća dobrobit ta što su se s njihovim dolaskom počela postavljati neka pitanja koja do sada nismo imali potrebu postavljati a tiču se radnih navika domaćeg stanovništva, nacionalnog identiteta, kulture, demografske obnove i slično.

Uvijek je Drugi/Stranac taj koji nam pomaže da si postavljamo pitanja o sebi. Što bi s hrvatskim gospodarstvom bilo da nema u Hrvatskoj toliki broj stranih radnika, bi li cijena rada morala jako porasti da hrvatski radnici prihvate poslove koje sada obavljaju migrantski radnici, bi li došlo do velike krize da se zaustavi zapošljavanje stranih radnika, kakvu korist ima društvo od nekih djelatnosti u kojima se zapošljava velik broj stranih radnika? To su samo neka hipotetska pitanja na koje ne možemo dati pouzdane odgovore ali to ne znači da ih trebamo prestati postavljati.

Foto: Bernard Čović/Glas Koncila // Snježana Gregurović

Autor: Filip Vrbanić (filip.vrbanic@hkm.hr)

Tekst je dio novinarskoga projekta „Pastoral stranih vjernika u Hrvatskoj: Tihi oslonac tisućama u potrazi za boljim životom“, objavljen u okviru Programa poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz navođenje izvora.

Uvoz stranaca i/ili povratak dijaspore kao odgovor na demografsko pitanje
Primjer otvorenosti i dobrodošlice strancima u Zagrebu
Potraga za boljim životom dovela ih do Hrvatske – jesu li katolici strane radnike dočekali spremni?
List of Catholic churches in Croatia with Holy Mass in English and other languages