Budi dio naše mreže
Izbornik

100. obljetnica osnutka Marijine legije proslavljena u Zagrebu

Zagreb (IKA)

Stota obljetnica osnutka Marijine legije proslavljena je u subotu 11. rujna misom u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije na zagrebačkim Vrbanima.

Navještenje arkanđela Gabriela Mariji važan je događaj za Marijinu legiju. Naime, svake godine o tom blagdanu djelatni članovi obnavljaju posvetu Mariji na svečanosti Acies. Tom prilikom izgovaraju njezin Evo službenice Gospodnje koji nastoje živjeti, stavljajući se Bogu na raspolaganje uzimajući Mariju za uzor i nastavljajući njeno majčinsko poslanje u svijetu. Misna čitanja na proslavi 100. obljetnice nosila su istu poruku: Evo dolazim Gopodine vršiti volju Tvoju.

Misu je predslavio biskupski vikar za pastoral i vicekancelar Nadbiskupijskog duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije preč. Marko Kovač.

Na početku je domaći župnik Župe Navještenja Gospodinova vlč. Josip Kuzel zaželio dobrodošlicu preč. Kovaču i ostalim suslaviteljima, a Marijinim legionarima čestitao je 100. obljetnicu odavši im priznanje za nesebičan rad i za sve dobro i plemenito što su učinili za Katoličku Crkvu i žrtvovali se kao laici. Zahvalio im je za suradnju kojom su mnogim svećenicima pomogli i bili im desna ruka u brizi za duše do kojih oni sami nisu uspjeli doprijeti.

Predslavitelj preč. Kovač u propovijedi se osvrnuo na početke djelovanja Marijinih legionara u Dublinu, koji su prepoznali duhovnu zapuštenost siromaha u tom gradu i pod okriljem Majke Božje svojim posjetima im donosili utjehu te poticali na primanje sakramenata.

Naveo je da je odlika tih predanih mladih ljudi bila spontanost i otvorenost poticajima Duha Svetoga. Pokretač i snaga njihova djelovanja bila je težnja za osobnom svetošću; nastojanje da se uzdignu iznad uobičajene kolotečine, da ne budu osrednji katolici koji se zadovoljavaju minimumom. Nisu željeli živjeti svoju vjeru samo za sebe, nego i apostolski djelovati u svom okruženju.

Preč. Kovač je kao posebno vrijedan apostolat Marijinih legionara izdvojio posjete u svrhu posvete obitelji Presvetom Srcu Isusovu koje sažima cijelu stvarnost i bit Evanđelja – jer Bog je ljubav. Srce Isusovo je središte svega postojanja; Isus je utjelovljena Božja ljubav koja je darovana po Blaženoj Djevici Mariji. Marijino i Isusovo Srce postala su jedno, a na legionarima je da svojim životom i djelovanjem donose ljubav svima potrebitima, gledajući u njima samoga Krista. Tako će doprinijeti i jedinstvu Crkve koje je u današnje vrijeme narušeno zbog prisutnosti Zla koje izaziva podjele. Sveti Otac i crkveno učiteljstvo jamče to jedinstvo, a Marijina legija djeluje isključivo uz odobrenje crkvenih vlasti. Kao i uvijek, važno je razlikovati duhove te prepoznati plodove Duha Svetoga. Danas je svijetu potrebno i svjedočanstvo vjernosti i odanosti kršćanskih, legionarskih brakova, zaključio je.

Pri kraju mise župnik u Resniku i duhovnik Marijine legije vlč. Marijan Piskač zahvalio je predslavitelju i svim svećenicima, kao i legionarima na njihovoj službi, na svemu što je Bog kroz Marijinu legiju učinio u Hrvatskoj te je potaknuo sve prisutne da budu još žešći, žarči, revniji u svjedočenju, u apostolatima.

Misu su suslavili i rektor Kapele Corpus Domini vlč. Vlado Razum i superior zagrebačke rezidencije Družbe Isusove u Palmotićevoj o. Stipo Balatinac.

Sudjelovalo je i mnoštvo legionara s područja Zagreba i okolice, od Bjelovara do Hrvatskog zagorja. Pjevanje je predvodio župni zbor i orguljaš Josip Matker.

Nakon misnog blagoslova, uslijedio je kratak prikaz povijesti djelovanja Marijine legije u svijetu i u Hrvatskoj kojega su pročitale legionarke Iva Pavković i Dubravka Kirac. Na samom kraju se prisutnima obratila Marijana Oroz, predsjednica Regije Zagreb Marijine legije, vijeća koje nadzire rad legijskih ogranaka u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Predsjednica je također uputila riječi zahvale predslavitelju preč. Marku Kovaču i prisutnim svećenicima te je primijetila važnost poznavanja povijesti organizacije za Marijine legionare da bi znali cijeniti plodove rada onih koji su nam prethodili i ostavili primjer velikodušnog i predanog služenja i udio u poslanju Crkve – spasenje duša. Rekla je da ni jedna kušnja ni kriza legionaru ne mogu biti razlog za posustajanje, kamoli odustajanje.

Po završetku programa upriličeno je druženje uz agape ispred crkve gdje su legionari imali priliku podijeliti radost povodom jubileja sa svećenicima, brojnim molitvenim članovima, župljanima, kao i predstavnicima laičkih pokreta i udruga koji su se odazvali pozivu na proslavu.

Iz povijesti Marijine legije

Marijina legija kao katolička laička organizacija počela je s djelovanjem 7. rujna 1921. u Dublinu u Irskoj. Njezin početak bio je vrlo skroman – nije nastala kao dobro planirana organizacija s napisanim pravilima i propisanim načinom djelovanja. Skupina od petnaestak laika, od kojih je većina bila mlađe dobi i imala iskustvo socijalnog rada u Udruzi sv. Vinka Paulskoga, zajedno s o. Michaelom Toherom (+ 1954.), svećenikom Dublinske nadbiskupije, održali su sastanak koji su započeli zazivom Duha Svetoga i molitvom sv. krunice te su, stavivši se pod Marijinu zaštitu, stali promišljati kako bi najbolje mogli ugoditi Bogu i probuditi ljubav prema njemu u njegovu svijetu. Među pokretačima tog prvog sastanka bio je i Frank Duff (1889. – 1980.) koji se prije toga oduševio za naučavanje sv. Ljudevita Montfortskog o pravoj pobožnosti prema Majci Božjoj. Skupina je odlučila posjetiti bolesnike u bolnici za siromahe Dublin Union Hospital koju su vodile sestre milosrdnice. U svakome od tih nevoljnih i skrhanih ljudi oni su gledali i služili Isusa Krista. Članovi te skupine, koja se nazvala Udruga Gospe od Milosrđa, bili su oduševljeni takvim radom i broj im se brzo povećavao.

Mnoge značajke tog početnog rada zadržane su u Marijinoj legiji i danas: rad se obavlja u paru; nema dijeljenja materijalne pomoći (početni razlog za to bio je obzir prema Udruzi sv. Vinka koja se bavila upravo pružanjem materijalne pomoći); održavaju se tjedni sastanci na kojima se moli, čita duhovno štivo, izvješćuje o obavljenom radu i primaju zadatci za idući tjedan; u posjetima se dijeli Gospina čudotvorna medaljica.

Nakon par mjeseci početna skupina je podijeljena jer je postala prevelika, a započeta je i nova vrsta rada – s djevojkama koje su se bavile prostitucijom. Uz pomoć Providnosti nađena je mogućnost da se skupini tih djevojaka održe duhovne vježbe kako bi ih se potaknulo na promjenu života. Rezultat je bio čudesan: sve su obavile duhovne vježbe i primile sakramente. Zatim su preseljene u kuću koja je dobivena od irske vlade. Nakon nekog vremena dio djevojaka našao je normalno zaposlenje, druge su se udale ili vratile u svoje obitelji.

Ohrabreni tim uspjehom krenuli su u apostolat u jednu četvrt koja je bila poznata po prostituciji i drugim porocima. I tu je bilo brojnih obraćenja: djevojke bi prešle u prihvatilište te započele novi život. Nakon dvije godine krenuli su i s akcijom prema vlasnicama javnih kuća te ih je većina pristala na to da ih zatvori. U preostalom dijelu policija je tada napravila raciju (jer je vođenje javnih kuća bilo zakonski zabranjeno) i tako se raspalo cijelo to leglo poroka. Nakon nekog vremena uspjelo se osnovati i prihvatilište za zapuštene muškarce pod nazivom Zvijezda jutarnja, a zatim i sličan dom za neudane majke i žene Kraljica neba. Ta dva doma u Dublinu i danas vode Marijini legionari.

Godine 1925. izabrano je današnje ime organizacije: Marijina legija, a članovi su se nazvali Marijini legionari. Počelo se uvoditi legijsko nazivlje preuzeto iz vojske starog Rima (npr. naziv prezidij za temeljni ogranak), oblikovan je Legijin stijeg i legionarsko obećanje.

Prvi prezidij izvan Dublinske nadbiskupije osnovan je 1927. te se otada Marijina legija širi prvo u engleskom govornom području, a nakon Međunarodnog euharistijskog kongresa u Dublinu 1932. i u druge zemlje te 1933. Marijina legija dobiva blagoslov od pape Pija XI. Svi kasniji pape također su Marijinoj legiji iskazivali priznanje i blagoslivljali njezin rad. Iste godine Frank Duff napušta svoju službu u Ministarstvu financija kako bi se potpuno mogao posvetiti samo Marijinoj legiji. On je s herojskim predanjem vodio širenje Legije po cijelom svijetu sve do svoje smrti 1980.

Iako je bilo očito da je Marijina legija djelo Božje, nije uvijek nailazila na prihvaćanje crkvene hijerarhije. Čini se da je glavni razlog za to bila činjenica da je Frank Duff po svojim idejama bio ispred svoga vremena. Više od 40 godina prije Drugog vatikanskog koncila, koji općenito naglašava apostolsku dužnost svakog kršćanina, Frank je bio ne samo uvjeren, nego je i iz svoga iskustva znao da je svatko tko je primio sv. krštenje i sv. potvrdu pozvan naviještati svoju vjeru i da je sposoban za to. Često je bilo mišljenje da laici ne mogu obavljati dušobrižnički rad jer je za to potrebno formalno školovanje. Po Frankovu mišljenju svaki je katolik sposoban za naviještanje vjere, pa imao on i skromno znanje o vjeri. Sam rad najbolje se nauči po metodi »majstor i učenik«, tj. od iskusnog člana.

S druge strane, među samim ograncima dolazilo je do zahtjeva za nekim promjenama pravila kako bi time navodno Legija bila bolje prilagođena lokalnim prilikama. Međutim, F. Duff i vrhovno vodstvo Legije bili su čvrsti u stajalištu da Legija mora imati jedinstvena pravila i način rada u cijelome svijetu.

U komunističkoj Kini mnogi legionari i duhovnici podnijeli su progon i mučeništvo (procjenjuje se da ih je utamničeno oko 20 tisuća, a ubijeno između dvije i četiri tisuće).

Povijest djelovanja Marijine legije u Hrvatskoj

Početkom 1956. Koncilij Marijine legije poslao je legionarku s. Veronicu O’Brien u Zagreb da ishodi dozvolu za osnutak Marijine legije. Od ondašnjeg nadbiskupa koadjutora Franje Šepera uspjela je dobiti odobrenje te oduševiti skupinu studentica za apostolat pod Marijinim vodstvom i osnovati Legijin prezidij. Duhovno vodstvo preuzela je jedna časna sestra uršulinka. Taj osnutak pozdravio je kardinal Stepinac iz zatočeništva u pismu sestrama karmelićankama u Brezovici:

„Ja sam preuzvišenom koadjutoru (dr. Šeperu) pisao prije nekoliko mjeseci (op. 4. lipnja 1956.) da smatram vrlo važnim i od goleme koristi uvođenje Marijine legije u našu zemlju, neka učini što može da do toga dođe. I tu je očit prst Božji i Bogorodice, jer eto došlo je prije nego što sam mislio. Uprite sve sile za uspjeh, ali u sadašnjim prilikama i skrajnju razboritost, jer znate da đavao malo što tako mrzi kao Bogorodicu i Njezine pothvate. Nemojte biti malodušni. Đavao će izgubiti bitku makar napreže sve sile da obuhvati sve više žrtava. Vijek Isusa i Bogorodice sigurno će doći i pakao ne može toga spriječiti, makar prolio još potoke krvi.“

U Zagrebu 1958. postoje već tri studentska prezidija i četiri prezidija zrelijih osoba. Izaslanike iz Beča koji su posjetili zagrebačke legionare oduševio je duh i rad prvih hrvatskih legionara. Apostolat se obavljao kroz posjećivanje bolesnika, podučavanje vjeronauka, pripravljanje za krštenje itd. Međutim, iduće godine nalogom nadbiskupa Šepera prestaju s radom studentski prezidiji, nakon što je UDB-a pronašla neke materijale o Marijinoj legiji te je zaprijetilo uhićenje. No stariji su legionari nastavili s radom, iako otežano i u tajnosti te su se nazivali Marijini suradnici.

Tijekom 70-tih i 80-tih godina strani legionari proveli su u više navrata apostolski pothvat Peregrinatio pro Christo – Hodočašće za Krista u Zagrebu te u gradovima na hrvatskoj obali: Zadru, Šibeniku, Splitu, Lovranu, Krku i Dubrovniku.

Godine 1980. osnovan je prvi prezidij Zadarskoj nadbiskupiji, i to u Biogradu, a 1987. i u Osijeku kao prvi u tadašnjoj Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji. Demokratske promjene i uspostava državne samostalnosti omogućile su slobodno širenje i djelovanje Marijine legije u Hrvatskoj. U članstvo se više počinju uključivati mlađe osobe, a neki od tih legionara odlučuju se i za posvećeni život kao svećenici, redovnici i redovnice. Veliku ulogu u širenju i jačanju Marijine legije u Hrvatskoj imao je o. Božidar Ipša kao duhovnik prvo u Osijeku, a zatim u Zagrebu. Svojom ljubavlju za Majku Božju i njene legionare, odanošću, revnošću i poniznošću oduševio je mnoge duše i probudio u njima apostolski žar. 1993. prvi puta u cijelosti je na hrvatski jezik preveden i tiskan Priručnik Marijine legije.

Sve do 2008. rad Marijine legije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (u Sarajevu je 2005. osnovan prvi prezidij) nadzirao je Senat Beč, a tada je najviše vijeće – Regija Zagreb – stavljeno pod izravnu nadležnost Koncilija u Dublinu i povjeren joj je teritorij Hrvatske, Slovenije i BiH. Danas Regija Zagreb djeluje u 12 biskupija i broji oko tisuću djelatnih te oko 6500 molitvenih članova.

Foto: Mihael Etlinger // 100. obljetnica osnutka Marijine legije

Foto: Mihael Etlinger // 100. obljetnica osnutka Marijine legije