37. hodočašće Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću u Šibenik

Hodočašće je počelo pohodom vjernika Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića gdje su osobno i u zajedništvu molili zagovor sv. Nikole Tavelića, uz mogućnost za ispovijed. Dobrodošlicu hodočasnicima uputio je fra Josip Ivanović, gvardijan samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića.

Nakon molitve u Nikolinom svetištu, koncelebrirano misno slavlje u katedrali sv. Jakova u Šibeniku predvodio je zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić, a propovijedao je šibenski biskup Tomislav Rogić.

Koncelebrirali su umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, don Krešimir Mateša, župnik šibenske katedrale, mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i drugi zadarski svećenici koji su organiziranim autobusnim prijevozima predvodili približno 500 župljana.

„Sv. Nikola je prvi proglašeni setac hrvatskog naroda, na ponos svom rodnom gradu Šibeniku“, istaknuo je mons. Rogić. U šibenskoj katedrali gdje je postavljen prvi oltar u čast sv. Nikoli Taveliću, u pozdravnom govoru hodočasnicima biskup Rogić izrazio je radost zbog toga susreta zajedništva Bogu na slavu, na čast i zagovor prvom hrvatskom proglašenom svecu, mučeniku Nikoli Taveliću.

„Hvala što čuvate tu lijepu tradiciju koja povezuje naše biskupije i koja svjedoči da nismo zaboravili sv. Nikolu Tavelića, da njegov svetački lik i danas govori, potiče, svjedoči i ostaje naš zagovornik pred Ocem nebeskim”, rekao je Zadranima mons. Rogić.

Podsjetio je kako je šibenski biskup Antun Josip Fosco 1880. pokrenuo postupak da Sveta Stolica dopusti štovati sv. Nikolu Tavelića kao blaženika. „Ona je to učinila posebnim dekretom 1889. samo za Šibensku biskupiju, a 1898. za cijeli Franjevački red.

Dvije godine kasnije, štovanje je odobreno za Svetu zemlju. Duhovni vođa hodočašća u Svetu zemlju, zagrebački nadbiskup koadjutor, kasnije kardinal bl. Alojzije Stepinac, svečano je proslavio i posvetio 25. srpnja 1937. u kapeli Apostolske delegature u Jeruzalemu oltar u čast jeruzalemskom mučeniku bl. Nikoli Taveliću“, rekao je biskup Rogić, poželjevši da zadarsko hodočašće „bude odjek tih događaja, nastavak čašćenja sv. Nikole Tavelića te čuvanje svete tradicije koja nam pomaže živjeti vjeru u sadašnjem trenutku“.

U propovijedi misnog slavlja, biskup Rogić je podsjetio da je sv. Nikola s još s trojicom subraće Teodatom, Petrom i Stjepanom podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu 1391. godine. Svetima su proglašeni 1970. godine.

„U davna vremena, prije više od 600 godina, u strani svijet druge vjere u Isusovoj domovini, Jeruzalemu, mjestu Kristove muke i uskrsnuća, Nikola je krenuo s braćom na sveta mjesta Isusove domovine, nošen revnošću za širenje vjere.

Možemo li mi danas uopće pojmiti koji je to morao biti žar, odlučnost, snaga volje, snaga uvjerenja, navijestiti Krista onima koji ga ne poznaju, usprkos opasnosti, nerazumijevanju, ali vođen odlučnim naumom navijestiti Krista – ne silom i mačem, nego riječju navještanja i životnim svjedočenjem“, upitao je biskup Rogić, istaknuvši da su sva četvorica franjevaca „taj žar za širenjem vjere u Krista okitili palmom mučeništva, dali su život za Krista i zato ih slavimo“.

„Nikada neće prestati pitanja koliko je to bilo razborito, je li to bio prozelitizam, dakle nametljivo, fanatično nametanje vjere onima koji vjeruju drugačije. Netko to može i tako shvatiti, ako današnjim kategorijama prosuđuje vrijeme prije šest i pol stoljeća.

Tavelić i drugovi bili su prije svega nošeni žarom navještanja Krista i željom pod svaku cijenu postići spasenje svoje duše. Zato su bili spremni svladati sve protivštine života, prepreke, napasti, ovozemnost, protivljenje Kristu, sve što bi ih od Krista moglo udaljiti“, istaknuo je biskup Rogić, potaknuvši na molitvu Taveliću da svojim zagovorom pomogne svladati protivštine života i ostvariti Nebo, stići jedinom pravom životu zauvijek, biti s Bogom i spoznati istinu.

Prijelaz ostvaren po mučeništvu, po darovanom životu za Krista može biti razumljiv i prihvaćen jer Bog ni svoga Sina nije poštedio nego ga je za sve nas predao, rekao je propovjednik. „To je najveći dokaz Božje ljubavi za nas. Ljubimo onoliko koliko smo spremni za drugoga darovati, žrtvovati sebe, odreći se, za drugoga živjeti i umirati. Na to poziva i to pokazuje žrtva Sina Božjega“, poručio je biskup Rogić, poželjevši da nađemo pomoć u Imenu Gospodnjem i budemo u vjernosti i ljubavi s Isusom.

Na početku mise, hodočasnicima se prigodno obratio koadjutor Zgrablić.

Rekao je da tom misom „zahvaljujemo Bogu za sve od Duha primljene milosti po zagovoru sv. Nikole”.

U kontekstu spomena sv. Nikole Tavelića kao hrvatskog mučenika koji je bio žrtva bogoljublja i čovjekoljublja, mons. Zgrablić opisao je okolnosti stradanja nekoliko pripadnika klera Zadarske nadbiskupije u Drugom svjetskom ratu, također žrtava bogoljublja i čovjekoljublja, a povezani su svojom svećeničkom formacijom sa Šibenikom.

Don Eugen Šutrin, svećenik Zadarske nadbiskupije, mučenik je koji je povezan sa šibenskom katedralom. Godišnjica njegove okrutne smrti će se obilježiti na dan njegove pogibije, 26. i 27. studenog u Zadarskoj nadbiskupiji.

„Don Eugen je veliki dio svoje mladosti boravio u Šibeniku. Bio je učenik šibenskog sjemeništa. U šibenskoj katedrali primio je niže i više redove i sveti red prezbiterata. Za svećenika je zaređen u šibenskoj katedrali 17. srpnja 1938. Nakon svoje mlade mise u rodnoj župi Luka na Dugom otoku, don Eugen je imenovan za upravitelja župe Molat i Brgulje na otoku Molatu 1939., gdje je bio do jeseni 1945. godine.

Bilo je to vrlo teško povijesno razdoblje. Na otoku Molatu, uz župnu crkvu, bio je fašistički koncentracijski logor od 1941. do 1943. godine. Don Eugen je tu redovito svaki ponedjeljak slavio svetu misu za hrvatske zatvorenike. Prema prikupljenim svjedočanstvima, uz rizik života pomogao je žrtvama fašističkog terora.

Za vrijeme njegove službe na otoku Molatu, za don Eugena je sigurno jedan od teških događaja bio sprovod kojega je vodio s. Agnezi Petroša, redovnici klarisi. S. Agneza u ratnom vihoru boravila je u svojoj rodnoj župi Brgulje.

Na međunarodni Dan žena, 8. ožujka 1943., na karnevalski utorak, u sumrak, pripadnici revolucionarnih komunističkih strujanja nasilno su izveli s. Agnezu iz rodne kuće u Brguljama.

Prema svjedočanstvu njenih još živih nećaka, s. Agnezu su silovali, polomili čeljust, izbili zube, iščupali jezik i objesili je naopako na stablo masline posred mjesnog groblja.

Kada se razdanilo, s. Agnezu mrtvu je našla njena majka. ‘Krivnja’ s. Agneze bila je što je činila dobro svakome bez obzira na nacionalnost, vjersko ili političko opredjeljenje. S. Agneza u vrijeme svoje okrutne smrti imala je 41 godinu“, rekao je mons. Zgrablić.

Teški zločin mučeničke smrti dogodio se četiri godine od toga zločina i nad don Eugenom koji je u jesen 1945. postao upraviteljem župa Privlaka, a privlačkim župnikom imenovan je 20. studenog 1945. godine.

„Samo šest dana kasnije, 26. studenoga, u večernjim satima, došli su u župnu kuću dvojica mladića skojevaca iz obližnjih mjesta. Mladići su izmislili priču da don Eugen pođe s njima u udaljeni zaseok i podijeli sakrament bolesničkog pomazanja njihovoj umirućoj majci koju je udario konj.

Kao dobri pastir, u brizi za spas duše koja umire, don Eugen je uzeo sveto bolesničko ulje te odlazi s nepoznatim mladićima u tamu. Oni su ga putem ustrijelili s dva hica u glavu. Njegovo tijelo zamotali su s kamenjem i bacili ga u more kako bi more sakrilo njihov zločin.

Sutradan su župljani Privlake našli njegovo tijelo kako pliva uz morsku obalu. Don Eugen je imao 31 godinu. Don Eugen je ubijen jedino iz mržnje prema Bogu, Crkvi i svećeništvu“, poručio je koadjutor Zgrablić.

„Sa Šibenikom i šibenskom katedralom povezana je još jedna žrtva zločina, don Srećko Lovretić. Rođen je u Molatu 7. rujna 1911. U državnoj gimnaziji u Šibeniku položio je ispit zrelosti kao sjemeništarac Zadarske nadbiskupije.

Za svećenika ga je u šibenskoj katedrali 14. srpnja 1935. zaredio šibenski biskup dr. Jerolim Mileta, apostolski administrator Zadarske nadbiskupije.

Don Srećka su partizanski ustanici, predvođeni partizanskom crvenom zastavom, 26. srpnja 1942. izveli iz župnog stana u Luci na Dugom otoku. Nakon mučenja u lučkoj šumici, ukrcali su ga u brod i otplovili prema Kornatima. Utopili su ga u uvali Mule u Kornatima. Don Srećko je imao 31 godinu.

Don Eugen Šutrin, s. Agneza Petroša, don Srećko Lovretić i sv. Nikola Tavelić bili su vjerni heroji istinskog bogoljublja i čovjekoljublja.

Molimo da ti ugodnici Božji, kao i Ivo Mašina i don Janez Kranjc kojega su ispekli na Badnjak na ražnju te druge žrtve bogoljublja i čovjekoljublja Zadarske nadbiskupije okrutno ubijene iz mržnje prema katolicima, budu uzor u bezuvjetnoj ljubavi prema Bogu i čovjeku te da budu uzdignuti na čast oltara poput sv. Nikole Tavelića – da se njima možemo utjecati za pomoć i zagovor u svim okolnostima života“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Poželio je da naša molitva i kajanje budu misli kojima je don Eugen počeo svoju prvu propovijed kao upravitelj župe u Molatu 1939. godine: „Ti, o Bože, koji sve dobro uređuješ i ravnaš, ne gledaj na moje slabosti koje me čine nedostojnim da promičem tvoju slavu, već pogledaj na potrebe duša. Daj da se s ovoga mjesta uvijek borim protiv grijeha i promičem krepostan život“.