Početak Ivanova evanđelja, o Riječi, Logosu, Verbumu, koji je sve stvorio i po kojemu sve posta govori o utjelovljenju, o rođenju Isusa Krista. U tome je odlomku sažetak naše vjere i onoga što mi danas slavimo, rekao je na početku homilije mons. Kutleša.

No, da bismo bolje shvatili što nam je sv. Ivan apostol i evanđelista htio reći moramo se staviti u taj povijesni kontekst jer on piše u vremenu kada su bili aktualni veliki filozofi i razmišljalo se na drugačiji, helenistički način. U staroj grčkoj bio je učen i vrijedan onaj čovjek koji je spoznao onaj logos – riječ, razum, smisao. Svaki Grk koji se bavio znanošću i koji je promišljao polazio je od toga „odakle ovaj svijet?, odakle ovaj svemir i ovo sve što živimo?“ i uvijek je zaključivao da je to Božja Riječ, da je to Logos. Ovaj svijet u kojem živimo i u kojem se događaju razni logični događaji, koji imaju svoj slijed, uzdržava Božji razum. No, isto tako, filozofi toga vremena pitali su se tko je čovjeku dao razum da te stvari može sam spoznati, da može sam sebe preispitivati i opet su dolazili do toga da je to Božja Riječ. Čovjekov razum, sve što čovjeka okružuje, moralni osjećaj u čovjeku – sve to dolazi od Logosa, Božje Riječi. Pogledom u prošlost znanstvenik tadašnjeg vremena zaključio je da moralni poredak i savjest, zahvaljujući kojima su narodi opstajali , isto tako dolaze od Božje Riječi. Nijedan narod nije nadživio svoje bogove, nije nadživio svoju vjeru, dok je obdržavao moralne zakone čovjek je živio, a temelj svega je Božja Riječ. Imajući sve to na pameti sv. Ivan piše Evanđelje i govori Grcima da je Isus utjelovljeni Bog o kojem su oni toliko mnogo diskutirali.

Što to konkretno znači za nas?, upitao je mons. Kutleša. Mi vidimo da smo duhovna i inteligentna bića koja mogu sama sebe spoznati. No, mi smo također i materijalna, ograničena bića i živimo u ovom propadljivom svijetu. Zato moramo shvatiti da je utjelovljenje Isusa Krista u ovaj svijet utjelovljenje vjere koju mi možemo shvatiti, ali ju trebamo i utjeloviti u svome životu, u materijalnome svijetu. U teškim trenutcima želimo fizičku i materijalnu blizinu jer jedino tako osjećamo konkretnost podrške bližnjega. Stoga, da bi bili vjernici svoju vjeru trebamo prakticirati i konkretizirati pomažući drugima kao što je Krist to činio. Sveti Ivan nam kaže da to možemo činiti tako da vršimo Božje zapovijedi, naglasio je mons. Kutleša.

Mi ponekad shvaćamo da je vjera samo uzrok onoga što mi trebamo činiti, ali ne, on kaže, to je posljedica, jer postoji Zakon kojega se trebamo držati. Držeći se Božjeg zakona, zato što poštujem i volim tu Osobu i zato što želim hodati s Njime, želim biti ono što on meni određuje i što mi pokazuje jer znam da je pravi Bog i da će me dovesti, sa svojim zakonima i odredbama, do pravoga cilja. Sveti Ivan u Prvoj poslanici kaže, ako se ne držimo tih Božjih zakona i zapovijedi, da smo lašci, jer činimo sasvim suprotno od onoga što ispovijedamo. Ako se ne držimo Božjih zapovijedi spoznati ćemo da nismo baš vjernici kakvima se smatramo. Mi ćemo za sebe reći da smo vjernici i katolici, ali ćemo vrlo olako neke od temelja naše vjere zanijekati i odbaciti. Ako ne vršimo Božje zapovijedi trebamo se zapitati jesmo li na tom putu savršenstva i jesmo li uopće pravi vjernici kave nas Bog želi, naglasio je propovjednik.

Nadalje, vjera je bitna, ali nije jedina, nastavio je propovjednik. Ako nemam djela, što je s mojom vjerom? Tako sv. Ivan naglašava, ako čovjek želi zadobiti spasenje, osim vjere, potrebna su i djela. Stari su Grci uvijek nastojali primijeniti prirodne Božje zakone jer su vjerovali da ih je stvorio Logos. I mi smo danas pozvani da se što više obratimo tome prirodnome zakonu, tome Logosu, i da znademo slijediti onu logiku Božju, logiku prirode, koju gledamo oko sebe. Danas, na Božić, želim svima nama, da utjelovimo tu Riječ u svoj život. Mi ju možemo znati, ali ju trebamo utjeloviti i poznavati u svome srcu, jer jedino će tako drugi ljudi prepoznati našu vjeru.

Nismo pozvani suditi drugoga čini li tako, nego svatko treba u dubini svoje duše preispitati svoju situaciju. To može shvatiti jedino ponizan čovjek, ohol čovjek će se tome protiviti. Ponizan čovjek će prihvatiti da njegov život nadilazi njega samoga i da je njegov život u smislu i svrsi za druge ljude. Nitko od nas nije na ovome svijetu jedan otok, nitko nije izoliran. Naš je život jedna cjelina koja je uključena u Božji plan Spasenja. Mi trebamo u tome planu sudjelovati tako što ćemo svojim životom i svojim djelima pokazivati ono što je Božji zakon. Svi smo, posebno danas, pozvani govoriti o tom Božjem zakonu, o tome Logosu, o tom Božjem umu o kojem su Grci raspravljali i razmišljali tolika stoljeća. Sveti Ivan nam i danas kaže – upravo taj Logos jest Isus Krist i zato ga trebamo slijediti. Neka se taj mali Isus Krist rodi u našim srcima, budimo ponosni što smo vjernici , jer svojom vjerom i svojim načinom života spoznali smo što znači bìt života i što znači Vječni život.

Svima vama želim da upravo u tom duhu proslavimo ovaj Božić, da osjetimo i posjetimo one koji su nam blizi, da barem danas možemo biti bolji nego što smo bili jučer, da znademo pokazati neku gestu ljubavi, neku gestu poniznosti prema drugim ljudima. Ne samo tražiti svoja prava i ono što mi pripada, ne biti egoista, nego biti čovjek koji će biti empatičan i koji će znati shvatiti one ljude koji su oko njega. Upravo to je smisao Božića – da budemo ponizni kao što je vječni i svemogući Bog postao malo bespomoćno dijete. Mi, ograničeni ljudi koji znademo da ćemo umrijeti, da smo krhki, i vidimo sve ovo što se ovih dana događa, vidimo koliko smo slabi, ali opet taj naš ponos i naša oholost ne daju nam prihvatiti onu bìt i smisao Božića, zaključio je nadbiskup Kutleša te je svima zaželio sretan i blagoslovljen Božić.

Misu su koncelebrirali kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić i katedralni župnik preč. Milan Zgrablić, a posluživao je đakon Jurica Vekić.