Ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz bolnice Sveti Duh, naglasio je da najnoviji, četverodimenzionalni ultrazvuk jasno pokazuje kako je cijeli ljudski život jedan kontinuitet – od začeća do prirodne smrti:

“Neupitna je znanstvena činjenica da život počinje začećem. Od trenutka kad se spoje dvije spolne stanice nastaje potpuna informacija za budući razvoj ljudske osobe. I to nije samo jedan trenutak nego početak jednog kontinuiteta, koji se trajno nastavlja. Od jednostaničnog zigotnog stadija, preko morule, blastociste, embrija do fetusa, nastavlja se i dalje, nakon rođenja.”

Ljudski život je kontinuum od začeća do prirodne smrti

Dr. Vasilj je dodao da se rođenjem djeteta ništa ne mijenja, dijete samo mijenja mjesto boravka. Ono i dalje uči, vježba, razvija se: “Cijeli naš život je kontinuitet razvoja od začeća do prirodne smrti. Ne može se u jednom trenutku povući jedna crta i reći da embrij ili fetus do toga dana nije bio ništa, a sada je nešto. U embrionalnom i fetalnom razvoju tu crtu nije moguće povući.”

Prof. dr. Tonči Matulić sa zagrebačkog KBF-a dodao je da je abortus namjerno i svjesno prekidanje već započetog života ljudskog bića:

“Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića koje ima urođeno, inherentno pravo na život. To mu pravo nitko ne može dati, vlast ga može samo priznati i konstatirati, ali ga ne može dati.”

Na pitanje o tome koje je pravo važnije ili snažnije, pravo djeteta na život ili pravo majke na slobdan izbor, Matulić ističe: “Osobno imam poteškoća, a i iz kršćanske perspektive je gotovo neshvatljivo pojmiti jedno takvo pravo, kao što je to tzv. pravo na pobačaj. Pravo na ubojstvo nevinog ljudskog bića je neshvatljivo, to je čista kontradikcija. Pravo podrazumijeva nešto što promiče život, štiti život, omogućuje procvat i zaštitu života, a nikako se pravom ne može nazivati nešto što gazi, uništava život, što vrijeđa dostojanstvo života, posebno nevinoga.”

Priča o radosti života

Matulić je dodao: “Priča koju pričamo je priča o životu, radosti života i zaštiti nevinoga ljudskog bića. Moramo zato raditi na zdravstvenoj i spolnoj edukaciji, moramo osvješćivati što taj namjerno inducirani pobačaj doista znači, u svoj njegovoj dramatičnosti. Tako da ljudi znaju i da se tako usmjeravaju svojim ponašanjem da se maksimalno može izbjegavati ono što se može nazvati ‘neželjena trudnoća’ ili ponašanja koja će dovesti do toga da žena bude prisiljena postaviti tzv. pravo na vlastito tijelo ili na vlastitu privatnost iznad prava na život vlastitog nerođenog djeteta.”

Govoreći o odluci Ustavnog suda o ustavnosti zakona iz 1978. koji regulira abortus, dr. Matulić je naglasio: “Mislim da je ovo rješenje Ustavnog suda najgore moguće, jer je zakon iz totalitarnog komunističkog vremena proglasio sukladnim s demokratskim vrednotama suverene Republike Hrvatske. Mi smo sada, po nalogu Ustavnog suda, u postupku donošenja novoga zakona i vidjet ćemo kako će se hrvatski zakonodavac postaviti u tom pravnom propisu koji se tiče namjernog pobačaja.”

Na pitanje o predloženim mjerama zabrane pričešćivanja onima koji zagovaraju i promiču pobačaj, Matulić je zaključio: “Takve bi stvari crkvena hijerarhija trebala, na jednoj načelnoj razini, dovoljno jasno i dovoljno na vrijeme objasniti, da ne bi bilo soliranja i uzimanja prava u vlastite ruke.”