Adventski susret svećenika istočnog i zapadnog dekanata u Osijeku

Sabrane svećenike na početku susreta, nakon uvodne molitve, pozdravili su novoimenovani dekan Osječkog zapadnog dekanata Ivica Rebić i ponovno imenovani dekan Osječkog istočnog dekanata Ivan Jurić, koji su se ujedno predstavili. Prigodno razmatranje na temu „Naša supatnja sa svijetom“ održao je superior u Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku p. Ivan Ike Mandurić.

P. Mandurić razmatranje je započeo konstatacijom da „patnja duboko pogađa svakoga čovjeka i otvara brojna egzistencijalno pitanja. Čovjek nerijetko osjeća samoću u patnji, a svećenici su na osobit način, snagom svoje trostruke Kristove službe, pozvani suosjećati s patnjom svijeta, nositi je u svojim mislima, molitvama i konkretnom djelovanju.“

Nadalje je istaknuo „kako u vremenima kada Crkva, tendenciozno i zlonamjerno biva prozivana, napadana, proganjana i izrugivana odjekuju kao smjerokaz Kristove riječi: Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!. Na kognitivnoj razini, svjesni smo da nam kršćanska načela ne dopuštaju uzvratiti istom mjerom na pogrde i nepravde, ali ponekad to može izazvati frustracije i nezadovoljstva pojedinaca. Kao primjer i model djelovanja mogu nam poslužiti i riječi sv. Pavla : Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!“

U nastavku je p. Mandurić, polazeći od evanđeoskog odlomka o Isusovu susretu s učenicima na putu u Emaus, istaknuo nekoliko važnih smjernica. „Razočaranje učenika zbog Isusove smrti u bitnom se ne razlikuje od naših svakodnevnih razočaranja ili propasti naših životnih opcija, bilo da je riječ o liturgijskom ili pastoralnom životu naših zajednica ili društva u cjelini. Taj osjećaj očaja i poraženosti lomi našu krhku ljudskost do mjere da pomišljamo i na odsutnost Boga iz naših svagdašnjih jadikovki zbog neispunjenih nada i poraženih očekivanja. No, nisu li u takvim trenutcima i nama upućene Kristove riječi: ‚Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?‘“

Pozivajući se na Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog, p. Ike primijetio je da se taj „put nasljedovanja Krista koji prepoznajemo i u evanđeoskom odlomku, sastoji u logici koja radije želi prezrenost, nego popularnost, radije poraz, nego uspjeh, radije siromaštvo, nego bogatstvo. Mistična dimenzija svećeništva koja dopušta i našu raspetost, nedostatak odgovora na bremenita životna pitanja, očituje našu supatnju sa svijetom i konkretnim čovjekom. Na taj način, i naš svećenički život, u vrtlogu svijeta, može i treba biti doživljen i življen kao žrtva, a oltar našeg žrtvovanja postaje konkretan svijet sa svim svojim kušnjama, nedaćama i vapajima.“

U drugom dijelu susreta svećenici su promišljali o otežanom pastoralnom djelovanju u župnim zajednicama u kontekstu pandemije koronavirusa, osobito na tragu raznih ograničenja civilnih vlasti Republike Hrvatske koja su trenutno na snazi. Svećenici su složni u stavu da je osobna odgovornost i briga za život i zdravlje pojedinaca i čitavih župnih zajednica prioritet, ali kao dušebrižnici ne mogu smetnuti s uma temeljno načelo kanonskog prava – brigu za spasenje duša. Sukladno smjernicama đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i epidemiološkim mjerama Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, svećenici su naglasili da traže najprimjerenije načine pastoralne skrbi u svojim zajednicama.

Osobito teško provedivom istaknuli su mjeru o ograničenju broja prisutnih osoba u crkvenim prostorima na 25. Odluka Stožera ukazuje na određene nelogičnosti koje se odnose ponajprije na razlike u veličini crkava, ali i u mnogočemu otežava sam način pripreme i organizacije liturgijskih obreda kao i kriterija izbora 25 vjernika koji mogu sudjelovati na slavljima. Svećenici naglašavaju kako je neizmjerno teško zapriječiti ili zabraniti pristup euharistijskom slavlju pojedincima koji prelaze preko dopuštenog broja od 25 osoba te pozivaju vjernike na strpljenje, razumijevanje i suradnju.

Vođeni načelom „ništa ne dokidati, nego prilagoditi okolnostima“, koje je nadbiskup Hranić, zajedno s biskupima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine istaknuo u svojoj poruci s 50. skupštine održane u Požegi, svećenici su promišljali i iznijeli svoja zapažanja i ideje glede godišnjeg blagoslova obitelji. Suglasni su da je potrebno brižno i odgovorno pratiti situaciju koja svakodnevno pokazuje svoju neizvjesnost i s kršćanskom nadom stremiti budućnosti. Adventski susret svećenika završen je zajedničkom molitvom.