Mons. Večerin je, govoreći o življenju Crkveu Vojvodini, izrazio mišljenje da će se Crkva u toj pokrajini teško pomladiti. “Činjenica je da se veliki broj katolika Hrvata iseljava i osjećam strah da postajemo staračka biskupija, a to znači da staračka domaćinstva ostaju na području Subotičke biskupije, a mladi se sve više iseljavaju. Ne gledam baš pozitivno na to, iako se, dakako, uzdajem u Božju pomoć jer nas On nikada ne ostavlja. Nadam se da ćemo ostati na našem području, ali bit će teško bez Božje pomoći. Statistički podaci u posljednjem popisu Republike Srbije u općinama koje pripadaju Subotičkoj biskupiji, u katolike ubrajaju 260 tisuća stanovnika. Od tih vjernika na teritoriju Subotičke biskupije dvije trećine su vjernici Mađari, a jedna trećina vjernici Hrvati. Isti odnos je i u kleru, među svećenicima. Studij teologije koji pohađaju naši kandidati za svećeništvo odvijaju se u matičnim domovinama. Sada imam jednog Hrvata na prvoj godini studija koji će započeti svoj studij na Bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Imam u Đakovu i dva kandidata koje ću ove jeseni zarediti za đakone.”

Najveća rana u Vojvodini jest nejednakost u pravima koje uživaju nacionalne manjine u Hrvatskoj u usporedbi s nacionalnim manjinama u Srbiji. “Kada sam zaređen za biskupa izjavio sam da se zalažem za veću ulogu Hrvata vjernika u određenim institucijama. Volio bih da postoji reciprocitet, poput zastupljenosti Srba u hrvatskim državnim institucijama, da se to dogodi i u Srbiji. Možda za to postoje zakonske osnove, priznajem da ih nisam proučio, ali provedba tih zakona ide teško što predstavlja poteškoću. Mislim da u tim razgovorima političkog vrha jedne i druge države naša matična domovina treba stati iza jednog dijela svog naroda koji je nastanjen u Republici Srbiji. Volio bih da Zagreb prati jednim okom što se događa u Vojvodini”, istaknuo je mons. Večerin.

O svojem položaju kao katoličkom biskupu u društvenom i kulturnom životu spomenuo je da osjeća otvorenost. “Nisam osjećao prepreku i zatvorenost, već otvorenost, samo je pitanje gdje smjestiti jednog katoličkog biskupa u kulturnim i društvenim događanjima. Kulturna društva su otvorena da budem nazočan u nekim događanjima i manifestacijama, a kao biskup osjećam se pozvanim da budem prisutan ne samo na područjima vjere, već i na području kulture koje se tiče jednog i drugog naroda. Dakle, događaji koji ulaze u sastav vjernika Subotičke biskupije, Hrvata i Mađara. Na teritoriju Subotičke biskupije imamo dosta udruga koje njeguju tradiciju hrvatskoga naroda. Govorimo ikavicu, ali s velikim primjesom ekavice. Sigurno da bi trebalo njegovati hrvatski jezik, ali to je teško jer smo tek sada uspjeli otvoriti hrvatske razrede u osnovnim i srednjim školama i kada se učenici upisuju uvijek se postavlja pitanje o pritisku, možda ne javno, ali o skrivenom pritisku. Postoji zakonska osnova o hrvatskom jeziku, ali više je upitna provedba tog zakona”, spomenuo je subotički biskup.

U strategiji obrazovanja na hrvatskom jeziku u Srbiji spominje se da nešto više od 4 % učenika hrvatske pripadnosti od ukupnog broja u Vojvodini prati nastavu na materinskom jeziku. “Vjerujem da je taj podatak točan”, rekao je mons. Večerin te je nastavio pojašnjavajući zašto postotak nije veći. “Nakon raspada bivše države i  nesretnog Domovinskog rata te prekida veza s tom državom, mi nismo imali strukture vlasti, obrazovanja i kulture. Bili smo na početku i počeli smo od minus 1. Vjerujem da će taj postotak u dogledno vrijeme biti veći”, istaknuo je.

Unazad nekoliko mjeseci bilo je i crkvenih rasprava o službenom jeziku liturgije. Mons. Večerin potvrdio je svoj čvrsti stav o tom pitanju. “Moj stav je tu nepromijenjen. Dakle, katolici Hrvati u liturgiji se služe hrvatskim jezikom i koristimo hrvatske liturgijske knjige, dok se Mađari služe mađarskim liturgijskim jezikom. Oba naroda služe se službenim prijevodima koje je odobrio Vatikan. Isto tako, imam župu koju čine vjernici Slovaci koji se služe liturgijskim knjigama na svojem jeziku”, naglasio je.

Na odnosu s Hrvatskom biskupskom konferencijom osvrnuo se u nastavku, istaknuvši svoju otvorenost i brigu za Hrvate katolike na području Subotičke biskupije. Izrazio je želju da suradnja s HBK i dalje ostane otvorena. “Zbog toga sam i danas u tom smjeru razgovarao s uzoritim gospodinom kardinalom Bozanićem koji je obećao potpunu podršku da ću kao biskup Subotičke Crkve biti pozivan i da će dati svoj glas u prilog tome da subotički biskup i dalje sudjeluje na sjednicama HBK, ukoliko se to ne krši sa Statutom HBK”, rekao je.

Patrijarh Porfirije preuzeo je upravu Srpskom pravoslavnom Crkvom. “Imao sam ove godine priliku susresti se s njim kao član delegacije katoličkih biskupa u Republici Srbiji. Bio je to jedan ugodan razgovor i osjećao sam otvorenost i po pitanju povrata imovine gdje smo našli zajedničke dodirne točke da bismo zajednički nastupili. Povrat imovine ide usporeno, ali ide naprijed. Kojiput ima nepripremljenosti i s naše strane. Taj je problem uvijek prisutan”, kazao je subotički biskup.

Na pitanje koliko je moguć obiteljski pastoral u biskupiji koja je ranije opisana kao staračka biskupija, u nastavku je istaknuo da je “obiteljski pastoral polazište i temelj na kojemu treba graditi pastoral u biskupiji” i svećenički rad.

“Crkva je uvijek ugrožena od Zloga. Nečastivi uvijek teži okaljati Crkvu. Jedna od prvih svojih molitava koje sam naučio moliti jest ona svetom Mihaelu koju često molim i preporučujem i svećenicima da ju mole da bi ih sveti Mihael zaštitio od zla”, posvjedočio je na kraju razgovora, na blagdan sv. arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, mons. Večerin.