Ove jeseni se, od 22. rujna do 31. listopada, za zaustavljanje pobačaja i za pobjedu kulture života moli i bdije u 600 gradova u svijetu, od toga u Hrvatskoj na 36 mjesta bdjenja. Ova ekumenska i miroljubiva pro life inicijativa dosad je širom svijeta okupila više od milijun ljudi u 855 gradova u 63 zemlje svijeta, a u Hrvatskoj, od 2014., više od registriranih 11000 sudionika u 35 gradova.

Članica Nacionalnog tima udruge “Hrvatska za život” i voditeljica tima za trudnice “Nisi sama” Dijana Brozović u najkraćim je crtama spomenula glavni cilj njihovog djelovanja: “Naš cilj je da pobačaj postane nezamisliv! Mi želimo promijeniti srca ljudi. Ne bavimo se politikom već pristupamo pojedincima. Na sve načine nastojimo mijenjati srca ljudi, pokazati im što je abortus i što on čini u životima ljudi. Na taj način želimo širiti tu poruku života i graditi kulturu života upravo kroz sve naše projekte.”

Slušatelji su čuli i snimljeno svjedočenje mame Laure koja se, nakon čvrste odluke da će pobaciti, sjetila da je tri godine ranije pred bolnicom u Vinogradskoj vidjela molitelje i sada im se odlučila javiti. Bojala se osude i predbacivanja a, prema vlastitim riječima, doživjela je bliskost, neuvjetovanu ljubav i stalnu potporu. Zato je sada sretna majka maloga Juraja.

Predsjednik inicijative “40 dana za život” u Hrvatskoj i predsjednik udruge “Hrvatska za život” Ante Čaljkušić upozorio je na veliko zlo pobačaja: “Nema te pandemije ili potresa koji se mogu usporediti sa zlom pobačaja. Napad na čovjeka pandemijom i potresom dolazi izvana. U pobačaju čovjek diže ruku na nevino ljudsko biće koje ništa nije krivo, a time i na samoga sebe jer se time uništava i napada dostojanstvo majčinstva i očinstva. A i oni stručnjaci koji sudjeluju u pobačaju narušavaju svoje dostojanstvo i štete svojoj duši, ali i svojoj struci, jer rade nešto što nije u skladu s njihovom strukom.”

Uz ostale programe udruge, poput “Oprostom oslobođene” za majke koje su pretrpjele ili učinile pobačaj ili “Iscjeljenje očeva srca” za muškarce s istim ranama, Čaljkušić je spomenuo i Centre za život koji djeluju u Zagrebu, Splitu, Vinkovcima, Vukovaru i Zadru te da djeluju i preventivno.

Kroz udrugu je dokumentirano spašavanje više od stotinu djece, a za vrijeme bdjenja broj pobačaja smanji se za 20 do 30%, jer njihova prisutnost djeluje na one koji razmišljaju o pobačaju, a više ginekologa i medicinskih sestara pozvalo se na priziv savjesti.

Specijalist ginekologije i porodništva te subspecijalist humane reprodukcije u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Sveti Duh prim. dr. Boris Ujević pojasnio je važnost instituta priziva savjesti koji se medicinskom osoblju sve češće osporava. Primarijus Ujević podsjetio je da je to zakonski zaštićeno pravo da ne moraš raditi nešto što se kosi s moralom i etikom i da zbog toga ne možeš dobiti otkaz. A na upit zašto se on i kolege bave medicinom ako ne žele raditi pobačaje, Ujević je naglasio: “Medicina je, u prvom redu, pomaganje ljudima i liječenje bolesti i pomoći čovjeku da se izliječiti da se riješi svoje boli i patnje. Abortus sigurno ne spada u tu definiciju. Abortus sigurno nije liječenje i prema tome se ne može govoriti da je, u tom smislu, to medicinski zahvat. To je prvi argument. Druga stvar je što neki ljudi mogu raditi nešto što ja mislim da je loše, ali ne mogu mene natjerati da ja nešto radim što je loše.

Na pitanje koliko pacijenti znaju o tome što abortus uistinu jest i kako se razvija život u majčinoj utrobi, dr. Ujević je upozorio da je znanje o tome jako oskudno i slabo. Zato pobačaj njegovi promotori lažno predstavljaju kao obični petominutni medicinski zahvat, što nikako nema veze s istinom!

Prim. Ujević je pojasnio i zašto podupire rad Udruge “Hrvatska za Život”. “Ako je netko prolife i ako te netko pozove, ne možeš to odbiti. Ali udrugu podupirem i zato što je to prava stvar. I uvijek sam im na raspolaganju.” Na pitanje pak smetaju li zaista molitelji osoblju bolnice, odgovorio je da stanuje blizu bolnice u Vinogradskoj, da molitelji mole na javnoj površini i nikome fizički ne smetaju te da bolnica može savršeno funkcionirati mimo njih. Brozović je dodala da prolaznike često fascinira to što molitelji daruju svoje vrijeme potpunim neznancima, umjesto da se bave nekim svojim hobijima.

Ante Čaljkušić najavio je da će početak jesenske molitvene kampanje biti obilježen marijanskim procesijama širom Hrvatske: “Htjeli smo zahvaliti našoj nebeskoj Majci za zagovoru i čvrsto vjerujem kao vjernici, da je ona naša zagovorateljica. Blažena Djevica Marija je pod svojim srcem devet mjeseci nosila našega Spasitelja Isusa Krista. I Krist je isto bio nerođeno dijete. Ovdje govorimo o problemu pobačaja s vjerske strane. Naravno, o problemu pobačaja ne možemo govoriti samo s vjerske strane, nego je to i antropološko pitanje. Ovdje, kao vjernici, okupljamo kršćanske denominacije na različite načine da kao vjernici damo svoj doprinos u izgradnji kulture života. Marijanska procesija je u Hrvatskoj postala tradicionalna na početku svake jesenske kampanje. Održavamo takve procesije po cijeloj Hrvatskoj, a marijanska procesija u gradu Zagrebu kreće danas u 18 sati s Kamenitih vrata.

Naglasio je da su novi gradovi u kampanji Umag i Pakrac te da je cijela Hrvatska premrežena moliteljima, stručnjacima i pojedincima koji žele po svojim mogućnostima pomoći u promicanju kulture života, a njihov broj se i svakodnevno povećava.

Zaštitnik jesenske kampanje je sveti Mihael arkanđeo. Zato su pripremljene molitvene zastave i stijegovi s likom arkanđela Mihaela koji će proći cijelom Hrvatskom, s obzirom da je u tijeku veliki duhovni boj za život i obitelj.

Udrugu “Hrvatska za Život” može se kontaktirati putem interneta, Facebook stranice, telefonom ili osobnim dolaskom na adresu jednog od Centara za život, podsjeća Dijana Brozović: “Konkretna pomoć koju pružamo je i financijska. Osim razgovora, imamo cijeli tim stručnjaka – psihologe, ginekologe, socijalne radnike… Svi oni stoje na raspolaganju tim majkama. Također pružamo i financijsku pomoć, primjerice nekim majkama plaćamo stanarine i režije kako bi imale krov nad glavom, nekim majkama plaćamo edukacije i školovanja kako bi se mogle kasnije lakše osamostaliti i pronaći posao. Pomažemo im s poklon bonovima za hranu, ali i svim što im je potrebno za dijete, pa kod nas mogu dobiti kolica, krevetiće, odjeću, pelene, vlažne maramice…, zapravo sve što im je potrebno za dijete. Majke opremamo i za rodilište tako da nekako želimo i na taj način pružiti jednu cjelovitu podršku i pomoć.”

Na pitanje je li se pokajala ijedna majka koja je odlučila roditi, Brozović je zaključila da nijedna majka to nije učinila, ali da je svaka majka koja je ipak odlučila roditi na tome neizmjerno zahvalna.

Dijana Brozović

Prim. dr. Boris Ujević

Ante Čaljkušić