Fra Daniel Patafta s Katedre crkvene povijesti zagrebačkog KBF-a je podsjetio da je Franjo jednostavno živio evanđelje Isusa Krista. “S njime se rađala nova Europa, nova dinamika života, a vjernici žele čuti i živjeti Božju riječ. Javlja se i silan laički pokret, a Crkva toga vremena, iako najmoćnija u povijesti, doživljava neprestane napade. Franjo je bio sin bogatog trgovca. Iz toga statusa želi postići i više, želi stići do plemićkog naslova. Ali u zatvoru u Perugii, kada vidi sav besmisao toga i kad se nalazi praktički pred smrt, shvaća da to tako neće ići. Tada sva njegova promjena kreće od njega samoga, a kad prigrli Evanđelje kao potpunu i jedinu stvarnost života, onda počinje ta svjedočanska dimenzija njegovoga života koja i dandanas privlači mnoge.”

Doc. dr. Zoran Turza s Katedre za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i voditelj Projekta CRO Laudato sì naglasio je što je njemu najznačajnije kod sv. Franje: “Taj jedan iskren odaziv na Božji poziv na promjenu i obraćenje, to je ono autentično što su mnogi prepoznali. Nadalje, tu je, s papom Franjom, ponovo posadašnjenje tog autentičnog obraćenja sv. Franje, ali i i njegovo promatranje svega stvorenog ‘kroz Božje naočale’. Franjo je, svojim dubokim obraćenjem i prebivajući u milosti i prisutnosti Božjoj, spoznao ono na što su svi kršćani pozvani – da je ovaj svijet otkupljen i da svi kršćani stvarno sudjeluju u tom otkupljenju. Kad se gleda iz te perspektive, stvari dobivaju drugačiju vrijednost.”

Član Franjevačkoga svjetovnog reda Stjepan Lice, ističući da Franjo nije ekskluziva franjevaca nego baština čitave Crkve, spomenuo je još jedan od razloga Franjine suvremenosti i danas, nakon tolikih stoljeća: “Mislim da je, prije svega, u pitanju njegova višedimenzionalnost i da je to ono što je dragocjeno kod sv. Franje. Ta, Franjo je uistinu bio čovjek pun života, pun jasnoće, koji je imao petlje živjeti onako kako je prepoznao da ima smisla. Postoji neposredna veza između nas koji nastojimo živjeti franjevačku svjetovnu duhovnost s Franjinim pristupom. Naime, Evanđelju je mjesto u svijetu, u našim konkretnim životnim okolnostima, u našim obiteljima.”

Govoreći pak o tome kakav je odnos pape Franje prema svemu stvorenom, i ne tumači li ga kao božanstvo, Turza je rekao da to nipošto nije teza ni socijalnog nauka Crkve ni pape Franje, nego Barucha de Spinoze koji briše tu razliku između stvorenja i stvorenoga: “To nipošto nije bila ideja sv. Franje koji Bogu Stvoritelju zahvaljuje za sva stvorenja. Dakle, nipošto nije ideja koju promiče socijalni nauk Crkve ili enciklika ‘Laudato si’. U broju 119 papa Franjo kaže da je “odnos s okolinom neodvojiv od našeg odnosa s drugima i s Bogom. U protivnom, to ne bi bilo ništa drugo nego romantičan individualizam, zaogrnut ekološkom ljepotom i zatvaranje u zagušljivu imanenciju.’ S druge strane, papa ne želi zatvoriti dijalog s onima koji žive prema Spinozinom modelu u postmodernom relativizmu, ali daje smjernice u jednom papinskom dokumentu visoke važnosti.

Fra Danijel naglasio je da je “Projekt Laudato si’ vrlo važan projekt koji pomaže da se stvari dobro promisle i praktično postave. Dodao je da drevne samostanske regule potiču na uzgoj, obradu biljki i čuvanje sve prirode, kako bi se iskoristilo onoliko koliko treba, te da je svatko pozvan dijeliti s drugima.

Turza je kao jedan važan element baštine sv. Franje spomenuo i njegov odnos s drugim religijama, kao i česte pozive pape Franje na zajedničku molitvu, ističući da se sigurno ne radi o relativiziranju kršćanske istine. “Ovo što sada radi papa Franjo je ono što Katolička Crkva već stoljećima radi – ona je predvodnica svih religija i kršćanskih zajednica, ona je prva koja želi istupiti naprijed, koja potiče dijalog i to je jedna tradicija. Pitanje je kako sada postupiti u ovim globalnim krizama u kojima se nalazimo. Ali opet netko treba učiniti prvi korak i boriti se, a opet je to Katolička Crkva, koju sada predvodi papa Franjo.

Fra Danijel je, govoreći o ideji bratstva, zaključio da je važno poštovati onoga tko je s tobom, a oduvijek je briga kršćana jednih za druge bila silno privlačna svim nekršćanima.