Dr. Petar-Krešimir Hodžić podsjetio je da je utemeljenje Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba svojevrsni nastavak procesa koji u Crkvi traje još od 2008., kada je papa Benedikt XVI. pripremio jednu molitvu za djedove i bake: “Potom je u siječnju prošle godine u Vatikanu održan prvi kongres posvećen upravo starijim osobama, djedovima i bakama. Meni je nekako bilo logično da se taj niz nastavi. Na zamolbu Svjetskog udruženja katoličkih djedova i baka da se uspostavi Svjetski dan djedova i baka, isti je uspostavljen uz nedjelju najbližu spomendanu svetih Joakima i Ane, ove godine 25. srpnja.” Kako je rekao, to će pomoći da se podigne svijest o onome što je Sveti Otac rekao da se može primijetiti – koliko su zapravo zanemarene starije osobe i koliko je važan taj susret starijih osoba, odnosno djedova i baka, s unučadi.”

Petar Krešimir Hodžić

Kršćanski autor Stjepan Lice, u emisiji predstavljen kao djed i umirovljenik, dodao je da papa Franjo spomenutom inicijativom zasigurno nije htio nekoga izdvajati, nego sve pozvati na međugeneracijsku povezanost: “Bez povezanosti među naraštajima nema ni obitelji ni Crkve. Prema tome, ono što je temeljno u tome da smo svi jednako važni i svatko ima svoje mjesto u ovom svijetu. Ne bih htio misliti da su bake i djedovi manje važni pa da im sad treba dodavati važnost. Imam mali otpor prema riječi ‘uloga djedova i baka’. Riječ je o osobama i odnosima, s obzirom da se sve u obitelji i Crkvi događa na razini osoba i odnosa.”

Psihologinja Sanda Puljiz Vidović spomenula je da je povezanost unuka s bakama i djedovima jako važna: “Tu može biti puno uspjeha, ljubavi i dobrih odnosa. Međutim, ako su u obitelji narušeni odnosi, posebno između roditelja i djedova i baka, onda može doći i do puno problema. Zato je jako važno raditi na odnosima među ljudima, bez obzira jesu li roditelji ili djedovi i bake. Za djecu je zaista velika korist ako su djedovi i bake usuglašeni s roditeljima.” Dodala je da su u istraživanjima rađenima nakon zagrebačkog potresa djeci najviše nedostajali prijatelji i, posebno, djedovi i bake.

A o tome kako na prisutnost bake i djeda u svom životu gledaju unuci, u emisiji je posvjedočio i Matija Dražetić, 15-godišnji učenik Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, predsjednik Dječjeg gradskog vijeća Velike Gorice i član Savjetodavnog odbora za dječju participaciju UNICEF-a: “Baka i djed su među najvažnijim sudionicima u mom odgoju. Oni bi me vozili na treninge, donosili ručak… Volio sam slušati djeda koji bi mi pričao o svojoj rodbini i svojim, dakle i mojim precima. Pradjeda nisam puno razumio što govori, s obzirom da je govorio na dijalektu, ali od bake i djedova djeca mogu puno naučiti o životu nekad, drugim vrijednostima, primjerice kako i zašto ići u crkvu. Smatram također da se bake i djedovi ne bi smjeli smatrati samo nekakvim servisom, nego punopravnim članovima obitelji i prema njima bismo se trebali odnositi kao da su nam roditelji.”

Na pitanje o redovitoj pastoralnoj brizi Crkve za starije, dr. Hodžić je naglasio da nema razdvajanja od ostalih vjerničkih skupina te dodao: “Željeli smo upravo pastoralnu brigu o starijima ipak staviti u centar pozornosti i na razini Hrvatske biskupske konferencije, odnosno njenoga Vijeća za život i obitelji. Prije smo o tome progovarali uz Dan života. Godine 2017. odlučeno je kako će cijeli sljedeći ciklus obiteljskog pastorala biti posvećen starijim osobama i međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, o čemu danas evo malo više govorimo u ovoj emisiji.”

Sanda Puljiz Vidović

Puljiz Vidović je podsjetila na još jedan važan doprinos djedova i baka: “Ono što djedovi i bake definitivno imaju, ali i ostali članovi obitelji, to su upravo vrijednosti koje djeci pružaju osjećaj sigurnosti i ukorijenjenosti, odnosno neku širu perspektivu. Mislim da je danas izuzetno važan osjećaj sigurnosti u ovom jako nesigurnom svijetu. Drugo je privrženost, odnosno čvrsta emocionalna veza koja će dijete pratiti cijelog života. Mislim da to tko nema kao dijete, da je to jako, jako teško nadoknaditi, zapravo je nenadoknadivo. Uvijek volim u ovakvim situacijama spomenuti onu poslovicu “da bi se odgojilo dijete, potrebno je cijelo selo”.

Dr. Hodžić je spomenuo nedavno istraživanje koje je dokazalo da djeca koje su čuvale bake i djedovi imaju više poštovanja prema starijima. A na pitanje koliko bake i djedovi smiju biti popustljivi, sugovornici su se složili da odluke koje donose roditelji bake i djedovi moraju biti poštovati, bez iznimke: “Različiti smo od roditelja naših unuka, možda i malo stroži. Ali djeci silno znače kada vide ljubav oca i majke ili djeda i bake. To im daje mir i sigurnost.”

Spominjući pak nedavnu tribinu povodom Tjedna psihologije, Puljiz Vidović je prenijela neke zaključke. Naime, kako su roditelji u prosjeku sve stariji, tako su stariji i bake i djedovi. Zato im je sve teže pomagati djeci i unucima, iako bi svakako htjeli. Naime, mnogi roditelji i unuci podrazumijevaju i nazočnost i pomoć baka i djedova, ali da to ne bi smjelo biti tako, s obzirom na njihove godine i bolesti. Kad je riječ pak o koristima od “djed/baka servisa” ili odlaska vrtić, i na tribini je iz iskustva potvrđeno da su baka i djed jako važni, ali da ništa ne može zamijeniti socijalizacijsku ulogu vrtića.

Stjepan Lice

Lice je zaključio da kao djed s unucima provodi cijeli niz različitih aktivnosti, pomaže im oko zadaće, a prevoženje na različite aktivnosti osobno mu je dragocjeno, jer se u tom zajednički provedenom vremenu i razgovorima stvara međusobno povjerenje. “Postoji ta jedna međusobna povezanost kod nas i prava je sreća da živimo blizu, tako da jedni drugima uskačemo na dnevnoj razini i to se podrazumijeva. To veselje, ta pripadnost i međusobna povezanost je dragocjena, vjerujem, u svim smjerovima. Sretan sam da ja imam to iskustvo u odnosu na svoje djedove i bake. A napisao sam o njima priča i priča – istinitih.”