Povod emisiji bile su novosti koje donosi novo talijansko izdanje Misala, zbirke obrazaca za euharistijska slavlja. Promijenjene su euharistijske molitve, Očenaš i himan Slava, a u molitve je uz braćo, dodano i sestre. Novi Misal na talijanskom jeziku postat će obvezan od Uskrsa 2021., dok za župe Rimske biskupije obveza stupa na snagu 29. studenoga 2020.

Vlč. Hačko uvodno je napomenuo da je u liturgiji, uz gestu, važan i jezik. „Riječi nam omogućuju da se razumijemo i pomoću njih komuniciramo, a u liturgiji nam one omogućuju komunikaciju onog Svetog, da iz tekstova razumijemo što Gospodin govori nama. Jezik je stvarnost koja se mijenja, živa stvarnost koja nije statična, i uvijek se gleda kad je nešto novo da se nalaze nove riječi koje će jače pojasniti ono što se želi komunicirati. Što se tiče liturgije, povijest liturgijskih knjiga pokazuje da nije ništa neobično da se neki prijevodi mijenjaju, što je primjetno već i u počecima kršćanstva.“

Vlč. Šreter podsjetio je da je Drugi vatikanski sabor donio veliku promjenu u liturgiji – narodni jezik, okretanje svećenika narodu. „S vremena na vrijeme su velike promjene uočljive i potrebne kada Crkva shvati da se neke stvari moraju mijenjati, a male promjene moraju se događati, ne možda svakodnevno, ali potrebne su da bismo mogli ostati vjerni Riječi, da bi naše riječi ljudima mogle biti što razumljivije. Pitanje je jesu li promjene samo zbog promjena ili zaista donose nešto kvalitativno u liturgiji.“

Tijek uvođenja liturgijskih promjena objasnio je mons. Zdenko Križić kao predsjednik Biskupske komisije HBK za liturgiju. Upitan koliko će promjene u Misalu na talijanskom jeziku utjecati na Misal na hrvatskom jeziku, mons. Križić je rekao da „Kongregacija za božanski kult ne traži da svaki narod u pripravi svog Misala kopira neki drugi narod. Crkva je u obnovi liturgije dala tipski primjer koji je na latinskom, a onda svaki narod prevodi to u duhu svoga jezika i svoje kulture. Dobro je konzultirati prijevode drugih naroda, ali svi imamo slobodu to izreći u duhu svoga jezika i kulture.“

Biskup je također napomenuo da je liturgija slavlje. „Euharistija je slavlje, gozba, gdje Isusova zajednica slavi Otajstvo spasenja, a svi znamo da ljudi u različitim kulturama imaju različite načine slavlja, pa i kod nas mladi danas ne slave onako kako su slavili njihovi djedovi i pradjedovi. Slavlje se prilagođuje ambijentu i kulturi da bude razumljivije i s jasnijom porukom. Kroz povijest se mijenjaju liturgijska slavlja. Postoje elementi koji su stabilni, kakvi su bili na početku kršćanstva još za života apostola, dok su drugi elementi podložni promjenama. Liturgija je živa stvarnost, pa je stoga normalno da se s vremenom mijenja da bi u svakom vremenu bila što razumljivija čovjeku svoga vremena. Znamo da nije bio jedan jedinstveni obrazac u crkvama još za života apostola. Ono bitno je bilo prisutno u liturgijskom slavlju u svim crkvama, a mnogi drugi elementi su se dodavali ovisno o kulturi pojedinog ambijenta. Pa ako neki simboli, znakovi postanu nedovoljno razumljivi jednom naraštaju, nude se onda drugi simboli koji sadrže istu stvarnost, ali su razumljiviji i jasniji.“

Mons. Križić najavio je i pripremu novog Misala na hrvatskom jeziku: „Bit će određenih promjena, ali ne nekih revolucionarnih da se ljudi neće znati snalaziti. Koliko će biti promjena, teško je sada govoriti, jer pred nama je još puno posla, ali će se učiniti sve da se s novim prijevodima bude jasniji, razumljiviji vjernicima, pa i teološki ispravniji.“

Priprema promjena na hrvatskom jeziku tek je u počecima, napomenuo je mons. Križić. „To je dugi proces. Talijani su svoj Misal pripremali petnaestak godina.“ Pojasnio je i tijek promjene Misala. „HBK zajedno s BK BiH, jer Sveta Stolica traži da narodi istog jezičnog područja zajednički rade Misale, donose odluku da je potrebno napraviti novi prijevod i novu pripravu. To se povjerava Komisiji HBK za liturgiju koja zajedno s Vijećem za liturgiju BK BiH formira ekipu za tako opsežan posao. U ekipi moraju biti: liturgičari, dogmatičari, bibličari, glazbenici, prevoditelji, lektori, itd. Prije svih nastupaju prevoditelji koji prevode tekst s latinskog izvornika. Kada se to napravi, prijevod se dostavlja teolozima liturgičarima da oni vrednuju prijevod, tu se gleda svaka riječ. Nakon toga oni svoje primjedbe dostavljaju na plenarnom zasjedanju gdje će se zajednički vrednovati sve izloženo. To traje, nema brzih odluka. Kada sve prođe kroz ruke svih uključenih u proces, prijevod se šalje na HBK i BK BiH, i ako sve prođe, onda ide na provjeru Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata da bi se tada dobilo definitivno odobrenje.“

Vlč. Hačko je objasnio pojam „braćo“ čiji prijevod kreće od latinskog izvornika. U molitvi „Ispovijedam se“ na latinskom se koristi pojam fratres, fraternitas, koji se može prevesti i kao Crkva u kršćanskom shvaćanju, a iz tog značenja nije nitko isključen – ni muškarci ni žene. Bratstvo ne isključuje sestre.

Vlč. Šreter dodao je da se u nekim hrvatskim krajevima govori „braćo i sestre“, dok se u većini spominje samo „braćo“. U općoj komunikaciji i po bontonu je da se pod muškom imenicom podrazumijevaju i žene. No, primijetio je kako živimo u vremenu pojačanog isticanja „političke korektnosti” koja naglašava jednako i muški i ženski rod.

„Nemam ništa protiv toga da se spominju i žene u ženskom rodu, ali kada se u liturgiji spominju braća, tu smo zaista svi uključeni.“ Pitanje je što nas je motiviralo na tu promjenu – želja isticati da su u Crkvi prisutni muškarci i žene, ili nasjedamo na provokaciju suvremenoga vremena pa želimo biti politički korektni. „Mislim da ne bi trebalo nasjedati na te stvari, jer nas one vode u drugu krajnost, a niti jedna krajnost nije dobra“, rekao je župnik Šreter.

„Ako nas vodi ovo – da smo mi svi međusobno braća i sestre, djeca, sinovi i kćeri Nebeskog Oca – onda to ima smisla. U BiH dugo vremena se koristi ‚braćo i sestre‘, to je prisutno i nije sporno u molitvi Ispovijedam se uključiti i sestre. No, pritom, imajmo na pameti ono što je pozitivno, ono kršćansko poimanje i shvaćanje, ali nemojmo nasjedati na neke druge stvari koje nam se vrlo perfidno uvode, pa se žele uvesti i u Crkvu od onih koji pokušavaju izvan Crkve sve svesti u nekakve političke okvire“, dodao je.

Vlč. Hačko potvrdio je da liturgičari osluškuju jezik naroda, ali se ne obaziru na „političke korektnosti“, već kreću od onoga što daje Crkva. „Sveta Stolica poziva, kako u prijevodu Svetog pisma, tako i u prijevodu liturgijskih i pravnih tekstova, da se mora ostati vjeran izvorniku.“ Latinski čuva osobitosti svakoga drugog jezika.

Razgovaralo se i o prijevodu dijela Očenaša, koji na hrvatskom glasi „ne uvedi nas u napast“, a koji će na talijanskom jeziku glasiti „ne prepusti nas napasti“. Vlč. Hačko objasnio je da se ova promjena uvodi u talijanski jezik nakon što se radio novi prijevod Svetog pisma. Potrebno je da tekstove koje donosi Sveto pismo na isti način donosi i liturgija. „Uvijek se prvo prevodi Sveto pismo, a nakon toga se ide na liturgiju.“

Pojasnio je kako se u Lk 11 i Mt 6 koristi isti izraz: „et ne nos inducas in tentationem“, u doslovnom prijevodu „ne dovedi nas u napast“. I hrvatski to koristi. I na grčkom jeziku koristi se isti izraz. No, problem je kod nas kad koristimo pojam napast, prema Bogu kao kušnja, a u odnosu na Zlo govorimo o napasti. „Ako bismo mi molili neku izmijenjenu verziju, onda bismo molili ne dovedi me u nešto u čemu se ne mogu oduprijeti.“

I za korištenje jedne od mogućnosti pokajničkog čina u liturgiji u vremenu zaštite od koronavirusa i bez blagoslovljene vode na ulazu u crkvu, može se uzeti model sa škropljenjem blagoslovljenom vodom na početku mise u zamjenu za pokajnički čin. To nije ništa novo. Liturgičar Hačko preporučuje oblikovanje liturgije u skladu s mogućnostima koje Misal predviđa.

Pitanje koje također muči mnoge vjernike, osobito one koji slave sakrament ženidbe pod epidemiološkim mjerama, je možebitna obnova bračnih zavjeta nakon pandemije. Liturgija ističe: „Prigodom važnih obljetnica ženidbe, kao što su 25, 50 ili 60 godišnjica obljetnica, zgodno je proslaviti spomen-misu s molitvama koje se nalaze u Misalu.“ Znači li to da se, primjerice, za godinu dana, može obnoviti bračne zavjete ako je vjenčanje sada, pod posebnim mjerama? „Može se, samo ne znam koliko je to uputno možda nakon godinu ili dvije to učiniti, jer postoji svojevrsna ‚opasnost‘ da se dođe do simulacije sakramenta – da ne bi ljudi to shvatili kao novu ženidbu, ponovno vjenčanje, zato što su obrasci slični, tako da tu ne bi došlo do miješanja što je što, što je obnova zavjeta, a što je vjenčanje“, objasnio je vlč. Hačko.

Obrednik ima razlog zašto ističe okrugle obljetnice. Preporučuje ponovno korištenje Reda blagoslova zaručnika za kojega smatra da je zaboravljen u praksi. „Preporuča se da se prilikom zaruka dvije obitelji zaručnika nađu zajedno i imaju jedan obred kojega može voditi i svećenik, i da se zaručnici blagoslove.“

Iz iskustva svećeničke prakse nadovezao se župnik Šreter. „Mislim da obnova zavjeta nakon vjenčanja i prestanka pandemije nema smisla. Ako vam je doista stalo do vjenčanja, do crkvenog braka, onda će to vaše vjenčanje zaista biti prekrasno i najljepše na svijetu i ako su uz vas prisutni samo svjedoci i vaši roditelji. Zašto raditi pompu kasnije, imitaciju vjenčanja? Ne vidim potrebu za tim.“

Skrenuo je pozornost na neke nove obrednike koji su u praksi u Hrvatskoj, primjerice, obrednik vjenčanja koji je iz obreda izbacio dio privole s polaganjem desne ruke na raspelo i zazivom „Tako mi pomogao Bog…“ Ako liturgija ide za tim da upravo bude snažna i da simbolima iznosi svoju snagu, onda ne vidimo razloga zašto je tako izbačeno“, komentirao je vlč. Šreter. Iz praktičnog iskustva ukazao je da je u Misalu potrebno puno toga revidirati, jer je jezik napredovao.

„Sveopća Crkva će morati premisliti same izričaje unutar liturgije, jer oni su suvremenom čovjeku potpuno nerazumljivi. Mi izričemo neke stvari u molitvama za koje ljudi koji nas slušaju, ne znaju o čemu mi govorimo. Ljudi moraju razumjeti liturgiju, a ne da budu samo njezini pasivni slušatelji koji teoretski prihvaćaju neke stvari, ali ne razumiju o čemu se govori“, zaključio je.

biskup Zdenko Križić

Argumenti HKR-a – vlč. Robert Šreter

Argumenti HKR-a – vlč. Tomislav Hačko