Kako je svaki ljudski govor o Bogu manjkav, mons. Miličević rekao je da se čovjek treba otvoriti Bogu da mu govori o sebi. „Najbolje je pustiti Boga da govori sam o sebi jer je on u svojoj biti samopriopćavanje. To se osobito vidi u njegovoj utjelovljenoj Riječi koja dolazi među nas i ostaje stalno prisutna po Duhu Svetom. Mi učimo Božji govor kako nam se priopćava, a s naše je strane da se otvorimo tom njegovom priopćavanju da bismo ga doživljavali. Može se reći da je teolog svaki čovjek koji ima iskustvo Boga. Blažena Djevica Marija bila je vrhunski teolog jer je imala iskustvo Boga. Dakle, čovjek koji ima iskustvo Boga može o njemu nešto govoriti”.

Gledajući, pak, s teološke strane kako definirati Boga dr. Mršić Felbar podsjetila je da Bog objavljuje svoje ime u Starom Zavjetu. Ta objava afirmira prisutnost Boga, ali i čuva njegovu neizrecivost. Stoga je istaknula da se Boga upoznaje kroz pisanu riječ ali i kroz osobni susret. „Cilj teologije je upoznati Boga, doći k Bogu. Ako teologija nema poveznicu s praksom ona je prazno slovo. Ona uvijek mora biti iznova oživotvorena. Nema smisla da teologija bude nekakva akademska disciplina, a da nema poveznice s ljudskim životom”.

Da govor o Bogu uključuje govor o sebi osobno potvrdio je i župnik Stojić. „Svatko će govoriti o Bogu polazeći od sebe. Radi se o odnosima, o iskustvu, i ne može se bez toga elementa jer je naš vokabular ograničen. Ne postoje riječi kojima bi se izrazio Bog kao takav. On nam uvijek izmiče, ali nam se i približava”, istaknuo je don Damir koji je pokušao prebrojati Božja imena u Biblili i došao je, kako je rekao, do njih oko 370. „Međutim, to su sve atributi, ali ako se govori o Božjoj biti, onda je to da On jeste. Od svih atributa rekao bih i da je Bog ljubav.”

Čovjek koji je istinski tragatelj dolazi do Boga. U svojoj čežnji da dođe do Boga on ga želi i vidjeti, istaknula je dr. Mršić Felbar govoreći gdje je Bog, gdje ga se može pronaći. „Čovjek želi Boga ovdje i sada, želi da on bude vidljiv i raspoloživ. Tu nastaju problemi jer si onda formiramo neke slike o Bogu. Izraelski narod želio je vidjeti Boga pa ga je tražio u Hramu, u kovčegu Saveza. U Novom zavjetu Isus ruši ljudske koncepte. Bog nije ni u hramu, ni u kovčegu, i ne može ga se zatvoriti u neke koncepte. Zato on ne definira Božje kraljevstvo, jer se ono ne da ograničiti. To vidimo i u Isusovom životu gdje je on svojim suvremenicima pokazao da su njihova shvaćanja o tome gdje je Bog daleko od istine”.

Na krive slike o Bogu osvrnuo se i mons. Miličević koji je primijetio da nam one pomažu da vidimo kako je Bog živ, nastaju kada se uzima samo jedan segment, a mogu se ipravljati kroz čitanje Božje riječi. „Mi se zapravo kroz svoju duhovnost cijelo vrijeme oslobađamo krive predodžbe o Bogu i to je na neki način normalno, a kako mijenjamo svoju sliku o Bogu mi ga sve bolje upoznajemo da je on sebedarje, da je ljubav. Krive slike o Bogu ispravljamo kroz Božju riječ, a to ispravljanje ide po molitvi i otvaranju Duhu Svetom. Kroz čitanje Gospodinove riječi mi spoznajemo kakav Bog jest i Duh Sveti nam pomaže vjerovati u to. I grijesi mogu dovesti do krive slike o Bogu. Kroz ispravljanje naše slike o Bogu popravlja se i naša kvaliteta života – postajemo moralniji, bolji, ispunjeniji ljubavlju”.

Sugovornici su se dotaknuli i privatnih objava te je istaknuto da se po tome pitanju treba uzeti u obzir stav Crkve. U objavama Bog daje ono što je zaboravljeno ili izostavljeno. Tu, kako je istaknuto, nema ničega novoga. Mogu dobro doći ako ih je Crkva odobrila. A, do dolaska k Bogu pomažu, kako je rekao mons. Miličević, i dva stola: stol Božje riječi i stol euharistije. „Čitaj Sveto pismo i vidjet ćeš da ti srce drugačije gori. Nije dovoljno samo naći mir nego i ono nutarnje pomazanje. A, to pomazanje, djelovanje Duha Svetoga, može se događati samo kroz autentično iskustvo autentičnog Boga, kroz čitanje i razmatranje Božje riječi i kroz blagovanje euharistijskog Kristova tijela”.

Bog u svojoj ljubavi i milosrđu želi da se svi ljudi spase, a na tu njegovu ljubav čovjek mu može, prema župniku Stojiću, uzvratiti klanjanjem, čuvanjem Božjih zapovjedi i služenjem drugima.