Pod geslom „Glas rođenih za život nerođenih“ Hod za život, obitelj i Hrvatsku će ove godine biti održan od svibnja do rujna u 15 gradova u Hrvatskoj.

Predsjednica Udruge „U ime obitelji“ dr. sc. Željka Markić, izrazila je radost što se brojni uključuju u organizaciju festivala života kao i u sam Hod. „Mreža ljubavi ženi i djetetu naočigled raste. Mogu reći da je prvi plod inicijative povezivanje, poboljšavanje svih nas, jer mi kao ljudi rastemo radeći na tome. A onda, mijenjamo se i kao društvo. Od 2016. do danas vidimo da kada televizijske kuće, koje nisu sklone Hodu, intervjuiraju sudionike oni odgovaraju s jako puno činjenica o djetetu – da djetetu srce kuca od 18. dana, da dijete osjeća bol itd. čujemo od ljudi koji sudjeluju u raspravama argumente koje mi iznosimo kao zagovaračka skupina prava na život. I doista, dugo nisam čula u medijima da netko tvrdi da je dijete hrpa stanica. Ali, danas slušamo drugu priču da žena ima pravo prekinuti život svoga djeteta“, rekla je dr. sc. Markić.

Iako je riječ o miroljubivom hodu, a ne prosvjedu protiv nekoga ili nečega, inicijatori događaja nailaze na brojne prepreke u organizaciji. Predsjednica „U ime obitelji“ osvrnula se na izazove s kojima se susreću u organizaciji Hoda u Zagrebu. Spomenula je dvogodišnju bitku za postavljanje zastava Hoda za život. „Dobili smo negativnu presudu suda unatoč našim brojnim dokazima da se radi o diskriminaciji od strane gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Vrhovni sud je tu odluku srušio pa smo ponovno na sudu i uvjerena sam da ćemo dokazati da nas je Grad Zagreb, odnosno gradonačelnik Tomašević i Možemo!, diskriminirao. I ove smo godine uputili zahtjev da se naše zastave izvjese kao i zastave drugih pokreta i organizacija. Ovo je jako dobra ilustracija odnosa. Mislim da smo početkom mjeseca ožujka prijavili da će Hod za život biti održan 18. svibnja i dali svu dokumentaciji, a pisano rješenje dobili smo prošloga petka. To zavlačenje građana s kojima se gradonačelnik Tomašević i Možemo! ne slažu izraz je nepoštivanja osnovnih demokratskih procesa“, rekla je.

Uputila je zahvalu hrvatskim biskupima, svećenicima i vjerskim zajednicama koji putem svojih mreža obavještavaju građane o Hodu za život i podupiru njegove ciljeve.

„Ovo je građanska inicijativa ali je jako dobro da nam pružaju podršku Katolička Crkva, Pravoslavna Crkva i druge zajednice koje prepoznaju vrijednost života“, naglasila je dr. sc. Markić. Govorila je i o istraživanjima u svijetu koja su pokazala da u pobačaju nisu samo ugrožene samo žene, nego i muškarci. Nadalje je spomenula kako je u Americi nakon 49 godina borbe srušen zakon koji nije išao u prilog životu, podsjećajući da je u Hrvatskoj na snazi zakon koji je 1978. donesen u Jugoslaviji. Istaknula je da „nikada nije rješenje za ženu usmrtiti dijete, nego joj pružiti potporu da bude njegova zaštitnica“.

Osvrnula se je i na pozitivne primjere poput Mađarske u kojoj je 2022. donesena odredba prema kojoj žene, prije nego dobiju odobrenje za pobačaj, najprije moraju poslušati otkucaje začetog djeteta. „Cilj takvih poboljšanja zakona je da se poveća zaštita nerođenog djeteta, da se svakoj otvori prostor svakoj ženi koja pod pritiscima razmišlja o pobačaju“.

Dotaknula se je i poboljšanja u hrvatskom zakonodavnom okviru. „Vidim reakcije na Hodove za život, jer se ta tema prelijeva na niz drugih stvari poput odgovornosti prema ženama koje imaju bolesnu djecu, prema ženama koje žele imati bolji odnos radnoga vremena i brige za svoju obitelji… Čuju se prijedlozi da žene koje imaju djecu mlađu od 14 godina mogu raditi šest, a ne osam sati. Mi smo se zalagali za roditelje odgojitelje i sada je ta tema na Europskom sudu za ljudska prava na kojem smo podnijeli zahtjev da se sudi za prava tih obitelji. Iz prava na život izlazi niz drugih prava koja su usko povezana i s pravom na slobodu vjeroispovijesti i prizivom savjesti koje je temeljno ljudsko pravo zajamčeno svim međunarodnim deklaracijama, obvezujućim za države.“

Tomislavu Kovaču je, kao pravniku, upravo ta nepravda da se nerođenom djetetu može oduzeti život bila poticaj da se uključi u organizaciju Hoda za život u Varaždinu. Posvjedočio je kako je Varaždin bio donekle specifična sredina jer je dosta liberalno lijevo orijentirana. „Nailazili smo na neke prepreke ali smo uspjeli sve riješiti. Javno bih se zahvalio Gradskoj upravi Varaždina na suradnji u organizaciji i Policijskoj upravi varaždinskoj koja nam je pomogla jer smo u jednom trenutku bili izloženi dosta velikim pritiscima preko društvenih mreža. Bilo je ispada mržnje i otvorenih prijetnji zbog kojih smo se obratili policiji i nakon njihove reakcije sve se primirilo. Poticaj da se uključim bila je upravo nepravda da se omogućuje nekome oduzimanje života. Na primjer, pravni sustav štiti imovinsko pravo nerođenog djeteta, štiti se njegovo sekundarno pravo, pa kako mu onda ne štititi primarno pravo ono na život.“

U osvrtu na dokument Europskog parlamenta koji je 11. travnja 2024. usvojio rezoluciju kojom traži da se u Povelju Europske unije o temeljnim pravima doda i pravo na pobačaj (ubojstvo nerođenog djeteta), i ukazavši na Hrvatsku kao zemlju u kojoj postoje praktične prepreke pobačaju, Kovač je izrazio zadovoljstvo da su u Europi primijetili da smo im problem. Izrazio je nadu da se neće nikada dogoditi situacija da će pobačaj biti uvršten u popis ljudskih prava.

„Dokument Europske unije je deklaratornog karaktera. On poziva države članice da poduzmu takav korak, a na našim političarima, građanima i svim mogućim organizacijama da se tome odlučno odupremo jer se negdje granica mora povući. Nadam se da se u Hrvatskoj nikada neće pobačaj pravno regulirati kao temeljno ljudsko pravo jer on to i ne može biti i da će u krajnjem slušaju odluka Ustavnog suda kojom je odbijen zahtjev da se pobačaj ukine tu moći pomoći. Ako se odluka detaljnije analizira može se utvrditi da Ustavni sud RH nigdje ne navodi da bi pobačaj bio pravo, nego rade jednu vratolomiju da ga ne mogu ukinuti jer se ne može utvrditi kada počinje život i pozivaju se na pravo na privatnost žene i njezinu odluku dok se ne utvrdi kada počinje pravo na život. Ustavni sud je u ovoj odluci koju je donio zauzeo stajalište da pravo na pobačaj ne postoji kao temeljno pravo. Ja ga barem ne mogu tako iščitati.“

Luka Holjevac iz zagrebačkog Hoda za život osvrnuo se je na još jednu povezanu temu, Istanbulsku konvenciju. „U našim medijima nažalost nitko ne izlaže da postoje još četiri države Europske Unije koje nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju kao takvu. Vjerujem da te države i dalje neće popustiti jer su u svojim nakanama vrlo čvrste i u Europskom parlamentu su iznijele argumente koji su javno dostupni svima. Brojevi na papiru su pokazali da u državama članicama koje su ratificirale konvenciju, konkretno Nizozemska i Švedska, imaju najveći porast nasilja nad ženama i svega što je negativno uz to povezano sa ženom. Kada su ih pitali razlog za to odgovora nisu imali.“

Sudionici emisije istaknuli su potrebu dobrog informiranja kako o pravima na život, tako i o posljedicama pobačaja. Ovogodišnja inicijativa Hoda za život održat će se 11. svibnja u Osijeku, 18. svibnja u Zagrebu i Vinkovcima, 1. lipnja u Zadru i Kninu, 8. lipnja u Sinju, Opuzenu i Varaždinu, 15. lipnja u Sisku, 16. lipnja u Splitu, 22. lipnja u Imotskom, 7. rujna u Slavonskome Brodu i Rijeci.