Gosti urednice Tanje Maleš bili su v.d. pročelnika Katedre moralne teologije KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić i vanjska suradnica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Ana Volarić-Mršić.

Dr. Matulić je na pitanje ‘hoće li pandemija oslabiti Crkvu i smanjiti broj vjernika na misama’ upozorio: “Ako je dolazak na svetu misu stvar navike, a ne uvjerenja, onda i nije loše nekakvo pročišćenje i milosno vrijeme u kojem možemo vidjeti tko doista jest vjernik, a tko to doista nije. Mislim da je ovo današnje vrijeme pandemije SARS cov-2 milosno ukoliko doista može pokazati dubinu naše pripadnosti Crkvi i dubinu naše vjernosti Isusu Kristu. Pa tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Pogibao? Pandemija koronavirusa? Nemojmo se spuštati na tu prizemnu razinu u današnjim raspravama.”

Dr. Volarić-Mršić istaknula je da, u ovoj situaciji, treba razvijati imunitet Crkve: “Crkva je mistično Tijelo Kristovo, a imunitet je podložan promjeni, na bolje i na lošije. Kultura katoličanstva mjeri se i dolaskom na misu. Možda smo mi narod koji će sada na mise, makar u dvorište crkve, početi dolaziti iz inata.”

Na pitanje o koronakrizi usred primjetnog procesa sekularizacije, dr. Matulić je odgovorio da se pandemija ne događa više od jednom u jednoj povijesnoj epohi.

“S obzirom da je ozbiljna prijetnja i ugroza ljudskim životima, moramo se postaviti odgovorno pred Bogom, prema bližnjima. Pandemija pred nas stavlja izazove. Došla je usred galopirajućeg procesa sekularizacije, koji se očituje smanjenjem utjecaja Crkve i vjere na svakodnevni život vjernika koji, posljedično, živi podijeljeni život.”

Kako prihvatiti nove mjere za crkve?

Komentirajući pak nove mjerama i često pitanje vjernika zašto se biskupi nisu izborili za veći broj, Volarić-Mršić je dodala da smo u proljeće svi bili iznenađeni, posebno velikim brojem smrtnih slučajeva: “Kako vrijeme prolazi, a sad već imamo i drugi val pandemije, vidimo da se možda neke stvari mogu modificirati i razumjeti mudrije. Čini mi se da Crkva nije dovoljno dala do znanja da je kompetentna za posao koji ona vrši za dobro svojeg naroda. Možda je trebalo hrabrosti da se zatraži da se u sklopu i procesu odlučivanja za dobrobit cijeloga naroda (jer svi smo mi zajedno jedan narod, i Božji i građanski), u taj Krizni stožer interdisciplinarno uključi i nekog svećenika koji je stručan u svom području.”

Dr. sc. Ana Volarić-Mršić

Dr. Matulić je protumačio odnos Crkve i države s obzirom na nove mjere te podsjetio: “Crkva na političku zajednicu gleda kao na zakonit oblik organiziranja ljudi i kaže: ‘I država i Crkva, svaka sa svog naslova i svaka u ime i za račun svoga poslanja, na temelju onoga što smatra da ona jest, zapravo služi jednim te istim ljudima.’ Mi smo istovremeno i državljani ovoga grada i građani ove zemlje, ali s druge strane pripadamo Crkvi, po sakramentima, po Božjoj odluci i po milosti. Naravno da onda moramo balansirati. Katolički princip nije ‘ili-ili’ i nitko se ne može pozivati na svoju katoličku vjeru i pripadnost Crkvi ako u ovoj situaciji ide logikom ‘ili-ili’. Katolički princip je uvijek ‘i- i’, naravni čovjek i nadnaravni čovjek.”

Liturgijsko slavlje na drugačiji način, u obiteljskom okruženju

Dr. Volarić-Mršić u zaključku je naglasila važnost poslušnosti: “Poslušnost je, po mom mišljenju, mjerilo veličine vjernika, jer poslušnost je temelj za napredovanje u svakom smislu. Što poslušnost znači u konkretnoj situaciji? Ja ću ove mjere poslušati, ali ću opet tražiti neka rješenja u okviru te poslušnosti, kojom sebi olakšavam dileme te da razriješim jesu li pravedne ili nepravedne. U konačnici, tražimo svi to neko rješenje dok se stvari ne pomaknu na bolje. Znači, treba dati vremena i odgovornima što se tiče dušobrižništva i građanskog reguliranja čitave situacije. Znam da trebamo imati razumijevanje i poslušnost Crkvi – uvijek. Ako je tako odlučeno i prihvaćeno, onda valjda ima neki razlog.”

“Misa koju se prenosi putem društvenih mreža ili televizije, zna okupiti obitelj u jednostavnoj tišini i sabranosti pratiti misu. Imamo i duhovnu pričest, odnosno mogućnost primiti Krista na duhovan način. Između nesabranosti u crkvi, a same fizičke nazočnosti i sabranosti u kući i duhovnog sjedinjenja s Kristom u kući, recite mi, što vam logika vjere kaže, na kojoj strani je prava stvar?”, zapitao se na kraju dr. Matulić.