Austrijski biskupi nadaju se svjetlu Kristova mira u tami svijeta
jaslice
Beč (IKA)
Rođenjem Isusa Krista Bog je poslao svoje svjetlo mira na svijet, čijoj logici moći i sile suprotstavlja nešto sasvim drugo, a upravo u vremenima mnogih kriza Božić je nužan znak nade i utjehe, čulo se u božićnim propovijedima austrijskih biskupa, prenosi Kathpress.
Prva zadaća Crkve jest držati budnim i živim sjećanje na Božji dolazak, rekao je predsjednik Austrijske biskupske konferencije, salzburški nadbiskup Franz Lackner u svojoj propovijedi, osvrćući se na aktualna ratna događanja. O vjernicima ovisi hoće li biti svjedoci svjetla mira koje dolazi iz Betlehema. “Neka ponizna zraka Božjeg svjetla osvijetli tame ovoga svijeta i padne svagdje gdje vladaju rat, nevolja, hladnoća i sukob”, poručio je nadbiskup Lackner u propovijedi u katedrali u Salzburgu. Poželio je da se “prosvijetle” svi oni koji mogu pomoći, napose oni koji vode ratove. Njima je uputio poziv: “U ime Boga, prestanite! Unosite tamu u ljudski život, koji se dugo neće moći osvijetliti”.
Korijeni nemira su u nezadovoljstvu, upozorio je salzburški nadbiskup, napominjući da i u Austriji ima vrlo velikog nezadovljstva. “Molimo Boga za zadovoljstvo u naši srcima, a napose za mir u Ukrajini i na svim drugim ratištima. Molimo za samilosno srce i ruke spremne na pomoć.” Prema njegovim riječima, u Austriji ne može biti božićnog mira dok negdje drugdje ljudi čame u strahu, hladnoći i nevolji.
Naveo je primjer pastira, rekavši da bi se i vjernici poput njih morali pitati gdje će držati noćnu stražu. “Može se odgovoriti, to nam nije potrebno, mi smo sigurni”, za razliku od braće i sestara koji uopće nisu tako daleko usred kiše bombi i raketa, rekao je salzburški nadbiskup, spomenuvši kao primjer suosjećanja i dirnutosti papu koji je nedavno javno zaplakao nad ratom u Ukrajini.
Prema riječima bečkog nadbiskupa kardinala Christopha Schönborna, na početku Ivanova evanđelja koje se čita na Božić dolazi do izražaja kontrast i istodobno poveznica između dviju stvarnosti koje obilježavaju ukupno kršćanstvo, jednostavnosti i univerzalnosti. Evanđelist Ivan na početku piše o Riječi koja je došla na svijet. Grčki “logos” znači “riječ”, ali i “smisao”, “razum”, ili “istinu”, naznačio je kardinal Schönborn. Ivan je također kao Isusov pratitelj znao za njegovo rođenje u ubogoj štali kao i za njegovo podrijedlo iz jednostavnog okruženja u Galileji, rekao je kardinal u propovijedi u bečkoj katedrali svetog Stjepana.
“Ivan je to spojio u svome srcu”, bespomoćno dijete u jaslama i univerzalni logos, “svjetlo koje djeluje u životu svakog čovjeka”. Taj logos spaja cijelo čovječanstvo u jednu obitelj, jedno vjersko uvjerenje koje upravo u teškim vremenima tješi i snaži, pojasnio je Schönborn.
Ivan nije bio naivan, znao je za otpor tame svjetlu i ustvrdio da njegovi nisu prihvatili logos, rekao je kardinal. Podsjetio je da božansko dijete nije bilo samo rođeno, nego da traži prihvaćanje u srcima ljudi. Gdje se to događa, događa se tajna Božića, zaključio je bečki nadbiskup.
Biskup Innsbrucka Hermann Glettler u svojoj je božićnoj propovijedi poručio kako je Bog “poslao svoga jedinorođenog sina, svoju ´srž´, kako mi ne bismo ostali u tami”. To je Božić, unatoč i upravo zbog mnogih sjena, pomutnji i tama koje trenutačno zahvaćaju svijet, rekao je innsbruški biskup.
U propovijedi je spomenuo aplikaciju “Voices of Life”, uz pomoć koje majke prerano rođenoj djeci od kuće mogu “poslati” svoj glas i otkucaj svoga srca. Ta simulacija maternice neizmjerno je važna za prerano rođenu djecu, tvrdi biskup, navodeći kako im se simuliranjem otkucaja srca posreduje “utočište za kojim čezne svaki čovjek”.
To vrijedi i za odrasle, naglasio je: “U Betlehemskom djetetu, u njegovu ljudskom otkucaju srca prepoznaje se otkucaj Božjeg srca”. Usred mnogih zbunjujćih i glasnih glasova iznenada se pojavio novi, tihi otkucaj srca, “božanski impuls života, koji nadilazi svako ljudsko poimanje”, rekao je innsbruški biskup.
Biskup Linza Manfred Scheuer u svojoj je božićnoj propovijedi naglasio da iz Austrije može izići mnogo “srca”, “simpatije” i solidarnosti. To je i potrebno, naglasio je, u vremenu u kojemu postoje raznovrsni oblici apatije, otupjelosti i ravnodušnosti, koje sve redom vode u izolaciju i osamljenost.
“To nije zla volja, nego posljedica straha od tehničkog razvitka”, pojasnio je. Povlačenje iz društva i izolacija može se doživjeti i u vjerskom i u kulturnom području, kao i na poslu. Malo je ljudi spremno s tim unutarnjim angažmanom i “simpatijom” suprotstaviti se “apatiji”, tvrdi biskup Scheuer.
Nasuprot tome, spomenuo je događaj uz betlehemske jaslice. “Jaslice mogu pomoći u unaprjeđenju aktivnog sudjelovanja u životu i uzajamne odgovornosti”, ustvrdio je.
Prema njegovim riječima, veliki izazovi današnjice u osobnom, gospodarskom i političkom smislu jasno ukazuju na to “da se mi ljudi moramo udaljiti od načela suparništva i doći do novog oblika suradnje, zajedništva, zajedničkog razmišljanja, osjećaja, govora i postupaka”. Uspješna suradnja u svakom obliku, upravo kao i zajednička molitva, spada u najbolja iskustva što ih ljudi mogu postići, ustvrdio je biskup Scheuer.
Koruški biskup Josef Marketz u propovijedi u katedrali u Klagenfurtu rekao je kako je Božić i dalje poseban blagdan unatoč svim dvojbama i žalopojkama zbog njegove komercijalizacije.
U svijetu “koji je često tako hladan, neprijateljski i ravnodušan, ili naprosto šutljiv”, Božić usmjerava pozornost na Boga koji je postao čovjekom i na njegovu najavu bezuvjetne ljubavi. “Duboko u čovjeku drijema slutnja da se dogodilo nešto prekrasno i da se uvijek iznova događa”, rekao je koruški biskup Marketz.