Mladi su započeli okupljanje ispred katedrale. Dočekivali su ih mladi prerušeni u sveti bračni par Louisa i Marie-Zelie Martin, roditelje svete Male Terezije, zatim sv. Angelu Merici, sv. Maksimilijana Kolbea, sv. Mariju Goretti, bl. Ivana Merza i sv. Vinka Paulskoga. Oni su mlade, koji su pristizali u katedralu, upoznavali sa svojim svetačkim životom, pitali ih o njihovoj svetosti i pozivali da im se pridruže na slavlju svetosti. Tijekom cijele večeri mladi su pristupali sakramentu pomirenja.

Zajednički program započeo je službom svjetla. Mladi koji su predstavljali svijeće uz prigodnu su meditaciju zapalili svoje svijeće na uskrsnoj svijeći i podijelili plamen mladima i sudionicima slavlja u katedrali. Meditacija je otvarala prostor za razmišljanje o tome tko su sveci, tko je pozvan i kako se postaje svet: „Svi smo pozvani biti sveti, živjeti u ljubavi oko svojih bližnjih. Svet je onaj koji svaki trenutak živi život na izvanredan način. Gospodin nam udjeljuje tu milost, da dijeli svoj život s našim krhkim životom. Sami za sebe ne možemo biti sveti, već za drugoga i s drugima.“

Nakon molitvenog početka slijedila je kateheza s. Ivane Husnjak, ASC iz samostana Klanjateljica Krvi Kristove u Ivanečkom Vrhovcu. U katehezi se nadahnjivala promišljanjima pape Franje iz apostolske pobudnice „Gaudete et exsultate“ te svoju katehezu prožela osobnim svjedočanstvom vjere. Ona se susrela s omalovažavanjem zbog svoje vjere u Isusa Krista i spremnosti da se odluči za redovnički život u ranim danima svoga života. Bila je tek djevojčica u osnovnoj školi. Govorila je kako nije lako živjeti svetost, kako nas osjećaj srama može kočiti u ostvarivanju Božjeg plana, ali nas unatoč tome poziva da ga slijedimo. Samim pozivom daje nam sredstva koja će nam koristiti na tome putu, ali jedini “problem” jest taj da kada imamo sredstva pokušamo tražiti “ispričnicu” jer se ne osjećamo spremnima. Božje želje postaju naše želje i tada nam se javi sveti nemir. Bog u nas stavlja klicu koja raste u prekrasnu biljku, a kada dođe njezino vrijeme jave se plodovi. Papa Franjo opisao je svetost kao “najljepše lice Crkve”. Svoju katehezu i svjedočanstvo završila je pozivom na svetost: “Ti i ja, mi smo pozvani biti sveti, za to nas je Bog stvorio i zamislio.”
Poziv na svetost približili su mladima pjevači Zbora mladih Varaždinske biskupije sa pratećim instrumentalnim sastavom okupljenim za tu prigodu. Svojim pjevanjem prije svete mise u kraćem glazbenom mostu pozvali su ih zajedno s mladima prerušenima u svece. “Ustanite hajdemo jer nije vrijeme da spavamo” bio je jedan od stihova na koje su mladi podigli cijelu katedralu i “probudili” iz sna.

Kruna večeri bila je euharistija koju je predslavio predstojnik Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije vlč. Marko Domiter. U homiliji je istaknuo riječi svetog Pavla Timoteju: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao” (2 Tim 4, 7). Time je još jednom mlade pozvao na svetost. Usporedio je, na temelju Apostolovih riječi, život s utrkom. Istaknuo je kako Pavao daje do znanja da je život trka koju treba završiti – ne govori o prvim mjestima. Pobjeda svetaca nije „prvi doći do cilja“, nego ustrajati i ostati vjeran Kristu. Usporedio je vojsku iz vizije apostola Ivana, nebrojeno mnoštvo koje opisuje u knjizi Otkrivenja, sa rimskom vojskom koja označava silu i moć svijeta. Ivan pokazuje da je vojska u bijelim haljinama i s palminim granama u rukama pobjednička vojska – vojska koja dovršava trku. Na kraju je pozvao mlade da među svecima nađu prijatelje, da s njima razgovaraju, da im se povjere i da traže pomoć.

Na kraju mise održana je nagradna igra. Mladi su ispod sjedećih mjesta u katedrali zalijepili 6 dobitnih listića. Svaki svetac poklonio je sretnom dobitniku knjigu o svecima i svetosti. Poslije misnog slavlja, mladi su razgovarali ispred katedrale i svjedočili jedni drugima svoje dojmove s bdijenja. Večer je završila smijehom, fotografiranjem, razgovorima.