S biskupom su suslavili generalni vikar mons. Ivica Pervan, katedralni župnik i upravitelj župe sv. Andrije don Marin Lučić, katedralni vikar i vikar župe sv. Andrije don David Marjanović i don Frano Čivljak, a asistirao je trajni đakon don Tomislav Sikavica.

U propovijedi je biskup spomenuo „zaborav Boga” kojega je, izgleda, zaboravilo današnje društvo. Ali i mi kršćani kao da smo zaboravili Duha Svetoga te nam nedostaje gorljivost, radost, vedrina, primijetio je biskup. Potaknuo je na promišljanje o tome jesmo li spremni ugostiti Duha Svetoga, božanskog gosta, ne zato da mi darujemo njega nego zbog toga što će on darivati nas tako što će zacijeliti sve što je ranjeno, uvoditi u istinu, biti branitelj, životvorac i još puno toga.

Tumačeći što je svetkovina Duhova i koje su njezine poruke biskup je kazao: „Što se Boga tiče, ovo je Pedesetnica. Uvijek je Pedesetnica za Boga. Za nas je vrlo rijetko, liturgijski jednom godišnje. Možda nekima niti toliko. Ne sjetimo se. Zaborav se dogodio“. Nastavio je zatim govoriti o duhu i Duhu koji obnavlja lice zemlje i koji je trajno u Crkvi. On želi biti prisutan ako ga prihvatimo kao dragog, nebeskoga gosta.

Krizmanici su prije podjele sakramenta zajedno s ostalima obnovili svoja krsna obećanja. Njihovi predstavnici su na početku mise pozdravili, a na kraju zahvalili djelitelju sakramenta, svojim roditeljima, kumovima i zajednicama u kojima su rasli i u vjeri sazrijevali. Pritom su više puta spomenuli Papine riječi iz njegove poruke za Svjetski susret mladih koji će se u kolovozu održati u Lisabonu.

Svečanost euharistijskog slavlja liturgijskim pjevanjem pratio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Petre Potrebica.

Uoči svetkovine u katedrali je upriličeno Duhovsko bdjenje s programom slavljenja, misnog slavlje i euharistijskog klanjanja, a animirala ga je molitvena zajednica Effatha.

Sakrament potvrde u subotu 27. svibnja primili su mladi u župi svetog Mihajla-Lapad u Dubrovniku i mladi u župi Presvetog Trojstva u Grudi u nazočnosti svojih župnika don Roberta Ćibarića i don Josipa Mazarekića, župnog vikara don Iva Markića, kuma i kumova, obitelji, rodbine i prijatelja, vjeroučitelja i župne zajednice.