U propovijedi je biskup Glasnović kroz jednu priču naglasio kako se mudrost sastoji u tome da čovjek u svemu onome što čini treba misliti na svoj završetak.

„Teško je riječima opisati život osobe, a možda još teže život svećenika redovnika. Postoje stvari koje nam ostaju skrivene i koje poznaje samo Gospodin“, kazao je dubrovački biskup. „Čini mi se da je za vjernika, a onda i svećenika redovnika, umiranje poput odlaska kući s intenzivnim iščekivanjem”, dodao je.

Govoreći o životu pokojnog fra Josipa, biskup Glasnović je, uz ostalo, istaknuo kako je pokojnik živio sa čvrstom, konkretnom vjerom povjeravajući se do kraja Božjoj volji. „Pričao mi je o svom pouzdanju u Božju providnost“, podijelio je biskup temu njihovih razgovora s okupljenim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima. Kazao je i kako je pokojnik kao svećenik redovnik svojim služenjem pospješio dolazak kraljevstva Božjega. „Budimo i mi kao fra Josip, prijatelji Božji i prijatelji drugima”, zaključio je.

Na kraju mise i obreda ispraćaja, iskrenu kršćansku sućut braći kapucinima, obitelji i rodbini pokojnog fra Josipa izrazili su biskup Glasnović uime Dubrovačke biskupije te upravitelj svetišta fra Miljenko Vrabec, koji je ujedno i zahvalio medicinskom osoblju i prisutnom ravnatelju OB Dubrovnik Mariju Bekiću i obitelji za medicinsku skrb za vrijeme boravka fra Josipa u bolnici.

Izraze sućuti brzojavima su uputili gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, riječki nadbiskup Mate Uzinić, mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić te provincijska glavarica Družbe Sestara Služavki Malog Isusa s. Terezija Pervan.

Nakon mise obred ukopa na gradskom groblju Boninovo predvodio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Juro Šimić koji je nakon obreda uputio svima prisutnima izraze sućuti i zahvale.

Fra Josip Grivić rođen je 16. ožujka 1946. u Novom Virju od roditelja Mate Grivića i Marije rođene Podravec. Kršten je u župi svetog Martina u Virju 19. ožujka 1946. Osnovnu školu polazio je u Drenovici, a 7. i 8. razred u Zagrebu. Prva dva razreda gimnazije završio je u ”Serafskoj srednjoj školi za spremanje svećenika” u Osijeku, a nakon odsluženja vojnog roka, preostala dva u Franjevačkoj gimnaziji u Splitu (Poljud). Maturirao je 1969. godine kao kandidat franjevaca kapucina. Ujesen iste godine započinje studij teologije na KBF-u u Zagrebu i završava ga 1975. bez obveze primanja svećeničkog reda. Sve do 1991. godine živio je i radio s roditeljima na obiteljskom imanju. Potom ponovno ulazi u Red manje braće kapucina u Dubrovniku gdje počinje novicijat. Prve zavjete polaže 19. studenoga 1992., a doživotne u Rijeci 20. kolovoza 1995. Godine 1993. diplomirao je na KBF-u u Zagrebu, te radio kao vjeroučitelj OŠ u Dubrovniku. Za đakona je zaređen u Novom Virju 27. kolovoza 1995. a za svećenika u dubrovačkoj katedrali 17. ožujka 1996. Uobičajenu mladu misu proslavio je u rodnom Novom Virju 1. svibnja iste godine. Od jeseni 1996. boravi u kapucinskom samostanu svetog Josipa u Karlobagu gdje radi kao vjeroučitelj u tamošnjoj OŠ. U istom samostanu obavlja službu župnog vikara, a 2003. godine postaje tamošnjim gvardijanom. Od 2008. godine djeluje u samostanu Gospe Lurdske u Rijeci kao ispovjednik. Godine 2011., nakon preuzimanja nove prisutnosti braće kapucina na području Sisačke biskupije (župa Topusko) tamo je imenovan za župnog vikara i bolničkog kapelana. U jesen iste godine imenovan je župnikom i gvardijanom u Karlobagu te upraviteljem župa Lukovo Šugarje, Cesarica i Prizna. Godine 2017. namješten je za člana samostanske zajednice Gospe od milosrđa u Dubrovniku za misnika i ispovjednika te samostanskog kroničara. Dana 5. kolovoza 2021. u rodnoj župi Novo Virje proslavio je 25 obljetnicu misništva.

Bavio se istraživanjem prošlosti svoga rodnog kraja o čemu je na koncu napisao i tri knjige: Novo Virje (2002.), Školstvo Novog Virja (2006.) i Stjepan Čadoić – život i djelo (2007.).