Na početku misnoga slavlja župnik vlč. Vjekoslav Meštrić u osobno ime i u ime župljana pozdravio je sve okupljene zaželjevši im dobrodošlicu u župu slavljenicu. „Poseban pozdrav upućujem našem biskupu Miji Gorskom. Drago nam je, što ćete Vi na 255. obljetnicu posvete crkve blagosloviti obnovljenu crkvu koja je stradala u potresu 22. ožujka 2020. Danas smo radosni i ponosni jer smo opet u obnovljenoj crkvi. Župa Stenjevec ove godine proslavlja 690. obljetnicu prvog spomena Župe i jubilej posvete crkve prije 255 godina. Ovim euharistijskim slavljem želimo reći Bogu hvala za sve darove i milosti, za tolika dobročinstva tijekom minulih godina i stoljeća. Svoju vjerničku zahvalnost stavljamo u ovu Euharistiju moleći milost za kršćanski hod u budućnosti. Ovo zagrebačko naselje ima dugu i bogatu povijest koja seže do antičkih vremena. Mijenjale su se vlasti i gospodari, ali Crkva je uvijek bila uz svoje vjernike. Međutim, Župa se u Stenjevcu prvi put spominje 1334. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije goričkog arhiđakona Ivana, koji je uvrstio u Statut Zagrebačkog kaptola. Spominje se da je gradnja crkve započeta 1275. godine. U crkvi se na pokrajnjem oltaru nalazi čudotvorni kip Majke Božje Stenjevečke »Drnovečke« iz 15. stoljeća (1470.). Predaja kaže da je kip Savom doplovio na drnu-drvetu, pa odatle u narodu naziv »Majka Božja Drnovečka«“, rekao je vlč. Meštrić.

U nastavku je objasnio da je zbog pastoralnih potreba i trošnosti dotadašnje crkve odlučeno da se izgradi nova. „Gradnja je započeta 1758. godine, a završena je nakon jedanaest godina. Crkva je posvećena 7. svibnja 1769. godine, o čemu govori svima vidljiva kamena spomen-ploča na ulazu crkve. Crkva je sagrađena u baroknom stilu, svodovi u svetištu i lađi bili su u formi kupola i temeljili su se na poluokruglim lukovima. Nakon potresa, 9. studenoga 1880. godine, pri popravku unutrašnjost crkve je ostala u približno istim dimenzijama, s velikim izmjenama. Bolniji potres od uzdrmanog tla doživjela je župa u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je oko 300 župljana prešlo u starokatolike. Bl. Ivan Merz je s tridesetoricom mladića članova Orlovske katoličke organizacije, uz cijenu žrtve i možebitne smrti 21. studenoga 1926. godine, obranio ovu župnu crkvu od obeščašćenja i nasilja. Tim činom ostavio je divan primjer herojske ljubavi prema svetoj Crkvi“, rekao je vlč. Meštrić.

Potres 22. ožujka 2020. je, kako je rekao vlč. Meštrić, „uzdrmao temelje stare građevine, ali duhovno ojačao temelje žive Crkve. U svoj složenosti i nesigurnosti vremena, naši djedovi i bake, očevi i majke, osjećali su se ponosni, zaštićeni, štoviše, bogati… Bogati, jer su živjeli u istini vjere, u uvjerenju da su u Isusu Kristu obdareni svakim blagoslovom zemaljskim i nebeskim. Bili su ponosni i zahvalni Bogu što su u nedaćama života ostali nepokolebljivi u vjeri. U kronici prigodom 600. obljetnice prvog spomena župe, slavlje je 1934. godine na Malu Gospu, predvodio bl. kardinal Alojzije Stepinac, a na ulazu u crkvu stajao je slavoluk: »Najljepša baština ustrajnost u vjeri 1934«.“

Uvodeći u homiliju, biskup Gorski se osvrnuo na pročitani ulomak Evanđelja u kojem se Isus pita što ljudi o Njemu misle. „Ovo pitanje odzvanja kroz sva vremena i čitavu povijest. Isusa zanima više što misle oni koji su njegovi. Što mislimo mi koji smo kršteni u Isusu? Kako ga doživljavamo i kako o Njemu govorimo? To je pitanje od temeljnog značenja za našu vjeru i za naš život. Za koga je Isus samo povijesna osoba, dobar čovjek, sigurno će lijepo o Njemu reći, ali to neće utjecati na njegovo ponašanje i odluke. Živjet će i dalje kao da Boga nema. Tu stvarnost nažalost vidimo i u našoj domovini, po cijeloj Europi i svijetu. Ta stvarnost, odijeljenost da kršćani žive kao da Boga nema, iako Isus svakoga pita što kaže tko je On – uzrok je mnogim nevoljama. No, za onoga kome je Isus Bog i Spasitelj, on će na temelju te svoje vjere donositi životne odluke. Neće ih donositi bez Boga, a samo se, čuli smo, snagom Duha može doći do te spoznaje“, primijetio je biskup Gorski.

Govoreći o važnosti jedinstva i zajedništva u Crkvi, biskup Gorski upozorio je da „dok slavimo posvetu i blagoslov ove crkve ne zaboravimo da smo mi vjernici svaki pojedinac hram Božji i zgrada i cijela zajednica, ali svaki pojedinac jer nam apostol Pavao kaže da smo mi hram Božji.“ „Budući da je svaki čovjek prebivalište Božje dužnost nam je neprestano posvećivati taj naš hram, koji je posvećen prilikom krštenja i svaki puta kad sudjelujemo u otajstvima vjere i primamo Krista u euharistiji, neprestano se taj hram obnavlja jer Krist postaje dio našega tijela. Doista, postanemo živo prebivalište Božje“, naglasio je Gorski te upitao što je to iz našega života, postupaka, obitelji, zajednice da bi Bog mogao biti u hramu našeg tijela i naših obitelji? Pustimo Isusa u svoj hram, neće nas zavoditi. To je njegov dom. Oslobodit će nas i obnoviti iznutra. Obnovom tih blagoslova ovog hrama i svojega tijela mi zapravo obnavljamo Crkvu. Na to nas posebno poziva papa Franjo kada govori o vjerodostojnom životu kršćanina i svim naporima koje Crkva danas čini, rekao je biskup.

Naposljetku, biskup Gorski rekao je „da nas snaga molitve drži i daje nam moć da unatoč svim problemima koje se događaju oko nas ostanemo vjerni Isusu. To je snaga iz koje izlazi naše poslanje, djelovati u društvu i  – naviještati Krista spasitelja. Čuli smo kako je to Petar lijepo rekao – Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga! Neka i to bude, braćo i sestre, naša vjeroispovijest. Neka to bude temelj našega života i odlučivanja. Da prihvaćajući Isusa i njegov križ izgrađujemo Crkvu, Njegovo živo tijelo i tako postignemo svoje i tuđe spasenje.“

Po završetku euharistijskog slavlja vlč. Meštrić zahvalio je biskupu Gorskom na predvođenju euharistijskog slavlja i blagoslovu obnovljene crkve i upućenoj riječi „kojom nas je, kao i uvijek u svojim pohodima, obodrio i utvrdio u vjeri“ te isto tako zahvalio i svima koji su se uključili u obnovu crkve te svojom duhovnom i materijalnom pomoći omogućili da crkva bude obnovljena.

„Hvala od srca izvođaču radova, nadzoru, arheolozima, restauratorima i svim radnicima. U ovo djelo ugrađen je mozaik dobrote mnogih koje nije moguće sve nabrojiti, ali Gospodin sve znade i neka ih obilno nagradi svakih blagoslovom za ustrajnu molitvu, rad ili dar. Od srca zahvaljujem subraći svećenicima iz našega Kustošijskoga dekanata, na čelu s dekanom Ljubomirom Vukovićem, đakonu, bogoslovima. Zahvaljujem sestrama Služavkama Malog Isusa, ministrantima, našem župnom zboru »Gospe Stenjevečke«. Hvala svima koji ovdje mole, žrtve prikazuju i hvale uzdižu“, zaključio je vlč. Meštrić.

Foto: Dario Zürchauer/ Mons. Mijo Gorski

Foto: Dario Zürchauer

Foto: Dario Zürchauer/ Vlč. Vjekoslav Meštrić