U novim okolnostima u kojima se nalazimo izostala je svečana procesija od Paviljona u središnjem gradskom parku i blagoslov grančica. Stoga je biskup blagoslovio grančice u vrtu ispred sakristije.

U slavlju su sudjelovale i sestre Naše Gospe. Muku po Mateju navjestili su župnik i kapelani. U svojoj homiliji biskup je naglasio sljedeće:

„…Veličanstven Isusov ulazak u Jeruzalem narod je popratio prostiranjem onoga što je bilo dostupno, granama masline, palme, čak i vlastite haljine prostiru pred njime. Osjećaju da je Isus drugačiji od glavara narodnih i pismoznanaca. Kliču mu Mesija. Osjetili su da Isus dopire do njih, da njegova riječ nije samo puko izvršavanje Zakona i odredaba, nego da ta riječ Ima u sebi Duh, Božji Duh. No, samo nekoliko dana će biti potrebno da se kliktaj Hosana! pretvori u Raspni!”

“Vidimo koliko je zapravo bila presudna manipulacija narodom. Glavari su se zapitali, ako narod povjeruje Isusu izgubit ćemo vlast, izgubit ćemo utjecaj, izgubit ćemo moć manipulacije. Isus im je bio smetnja jer je nastojao promijeniti ono što je najvažnije, njihovo srce. Kad čovjek promijeni srce, kad oslobodi svoje srce i svoju glavu, onda otkriva Boga na pravi način. Onda se ne da manipulirati i znade iskazati svu počast Bogu”…

“Mi u ovim trenucima, zajedno s Božjim narodom koji je u svojim domovima, u svojim obiteljima, sa svima koji vjeruju i onima koji su na putu vjere i traže Boga, ne prostiremo pred Boga svoje haljine, maslinove ili palmine grančice ili cvijeće, mi prostiremo svoja srca, svoje duše, sebe, svoje misli, riječi, djela, svoje trpljenje, trpljenja onih koji pate, boluju, ne samo od bolesti, zaraza i virusa nego i koji boluju na duši i u duši, od osamljenosti, napuštenosti, strahova, vlastitih pogrešaka. To ove godine prostiremo pred Gospodina”.

“Uz ovih nekoliko cvjetova i grančica ubranih u vrtu, koje ukrašavaju oltar na kojem prikazujemo misnu žrtvu. Preko trpljenja možemo doći do bolje spoznaje sebe, kao ljudi vjere okrenutih prema Bogu i spoznaje Boga, koji nikada ne odustaje od nas. Danas u ovoj praznoj zgradi katedrale osjeća se prisutnost vjerničkih srdaca i njihovih molitava, po kojima smo povezani  dok mi slavimo misu, a vjernici u svojim domovima se povezuju s nama”.

“Molimo stoga za sve ljude, svakog čovjeka, da se mogu nositi s patnjom i trpljenjem u vlastitom životu. Molimo za oboljele i na bilo koji način pogođene COVID-19 da ozdrave, a svima koji ulažu svoju snagu, znanje, ljubav, skrb da ih Gospodin vodi i bude snaga. Trpljenje jest lakše uz čovjeka, drugoga, bližnjega. Stoga, iako socijalno distancirani, nismo nikako i ne smijemo biti daleko jedni od drugih. Sada nam je još jasnije koliko je vrijedno i dragocjeno vrijeme koje provedemo jedni s drugima. Neka nas to pouči da nam veze u obiteljima – kućnim crkvama, u našim župnim zajednicama, među nama budu još čvršće i protkane Božjim duhom koji nam otkriva u Kristu patniku Mesiju i Gospodina…“

Nakon svečane mise u katedrali je počašćeno i izloženo Presveto za pojedinačni pohod vjernika i kratku molitvu pred Gospodinom.