Misu je suslavio novi župni vikar, mladomisnik Florijan Zagorščak. Zajedno s ministrantima posluživali su i bogoslovi Aron Čeke i Darko Enrich, retfalački župljani.

Nakon svečane ulazne procesije, mons. Ćurić pozdravio je župnu zajednicu kazavši kako Župa Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku „sabrana u dan Gospodnji doživljava osobito radostan trenutak jer od nadbiskupa Đure Hranića prima novoga župnika u osobi prezbitera Ivana Jurića“. U obredu uvođenja u službu bogoslov Čeke je pročitao je Dekret o razrješenjima i imenovanjima svećenika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji nadbiskupa Đure Hranića. Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja novoga župnika Jurića ispred oltara, blagoslovna molitva i simbolična predaja ključeva župne crkve završena pjevanjem i škropljenjem vjernika. Nakon liturgijskoga čitanja, Evanđelje je navijestio vlč. Jurić.

U homiliji je biskup Ćurić uvodno podsjetio na spomendan sv. Augustina, sveca koji je „Boga osjećao i pronalazio u najdubljoj nutrini vlastitoga bića. Nemirno je srce moje, dok se ne smiri u Bogu, dok ne susretne Boga, ali ne negdje daleko, nego u dubini, središtu svoga životnoga puta“, poručio je predslavitelj.

Među ostalim, u propovijedi je promišljao o putu zajednice Crkve, o hodu župne zajednice u svjetlu vjere. „Ne zaboravimo da nam Isus uvijek pokazuje poniznost i snažno poručuje: naklonost prema siromašnima, bez računice. Nemojmo nikada ostati ravnodušni prema potrebama drugih! To je put zajednice Crkve, osobito župne zajednice. Oko čega se župna zajednica okuplja, što je u središtu, koje su glavne koordinate župnoga života? Svi mi, i svećenici, moramo se sjetiti i naglašavati da župna zajednica treba živjeti osobito na trima područjima, skrbeći da se sadržaj i oblici aktivnosti u župi uvijek ostvaruju na redoviti način. To prije svega tako da se propitujemo na koji se način odvija naš hod u svjetlu vjere“, kazao je propovjednik.

Nastavio je propovijedati govoreći da je to ono što se stavlja pod pojam evangelizacije te da to znači koliko je život prožet radosnom Kristovom riječju, evanđeljem. „Koliko je naš život pojedinačni i zajednički natopljen Kristovim navještajem? To svakodnevno moramo propitivati i provjeravati! Drugo, jako važno, je graditi svoj život u evanđelju. Kako? U svetim susretima. Prije svega u slavlju euharistije, u nedjelju, u dan Gospodnji. Kad slavimo sakramente, slavimo otajstva. Slavimo događaj našega spasenja. Prvi i najvažniji događaj, Kristovu smrt i njegovo uskrsnuće i tu mi obnavljamo događaj u Kristu. Mi ne priređujemo nikakve priredbe na našim nedjeljnjim okupljanjima i susretima. Prije svega tu obnavljamo događaj našega spasenja i molitveni život“, naglasio je mons. Ćurić.

Kao treću važnu stvarnost naveo je djela ljubavi te upitao: „Što je s mojim djelima ljubavi, što je sa svjedočanstvom ljubavi, ljubavi prema siromasima, odbačenima, obespravljenima, onima za koje društvo kaže da su beskorisni, a nama nisu?“ Kazao je kako vjernici nasljeduju Krista i potrebni su podrške i potpore.

„Potrebna je dvostruka osjetljivost – za stvarnost i trenutak cijele Crkve. To znači da mi ovdje, u retfalačkoj župi, promišljamo i prebiremo u svome srcu, poput Marije, što se to događa u Crkvi diljem svijeta jer smo mi dio sveobuhvatne Crkve, dio veće zajednice kao što je naša Đakovačko-osječka nadbiskupija, te i mi istovremeno vodimo računa o vlastitom povijesnom hodu svake pojedine župe“, poručio je đakovačko-osječki pomoćni biskup.

Potaknuo je okupljene da nikada ne zaborave vrijedna svjedočanstva, vrijedna nastojanja i žrtve onih koji su se ugradili u dosadašnji život te župe. „Hodite ne zaboravljajući vaše dosadašnje župnike, župne vikare ovdje u službi, redovnice, župne suradnike, sve Kristove vjernike jer se po njima vidi kako se ova župa razvijala, danas postoji i živi u jako vrijednim vjerničkim krugovima, živim zajednicama.“

Biskup Ćurić osvrnuo se na aktivnosti u koje su župljani uključeni. „Kad pogledamo uokolo, vidimo ministrantsku skupinu, među njima su bogoslovi iz ove župe, župni pjevači i zbor mladih, čitači, obiteljska zajednica i svi koji ste na različite načine uklopljeni u aktivnost ove župne zajednice, a sve za dublje i vjerodostojnije svjedočenje vjere“, kazao je predslavitelj.

„Ne zaboravimo i na prethodnoga župnika Ivicu Martića, koji je u vašu veliku i zahtjevnu župu unio ljubav i svoje osobne kreativnosti usmjeravajući život ove župne zajednice. No, nažalost, bolest ga je zahvatila i na bolovanju je. Molimo za njega, da ga Gospodin osvježi, okrijepi na daljnjem životnom putu. Evo, kod vas dolazi novi župnik Ivan, od mene stariji par mjeseci. Zajedno smo od prvoga razreda srednje škole, deset godina i zaređeni smo 1990. u Đakovu, i iz te generacije su gotovo svi zaređeni“, istaknuo je mons. Ćurić.

Predslavitelj je predstavio svećenički put vlč. Jurića, koji dolazi u retfalačku župu iz osječke donjogradske Župe Preslavnog Imena Marijina, gdje je proveo 18 od 32 godine svećeništva. Bio je župni vikar u Donjem Miholjcu, a od veljače 1991. u osječkoj Župi Sv. Petra i Pavla apostola sa župnikom mons. Stjepanom Bogdanićem dijeli teške dane Domovinskoga rata. Od jeseni 1995. godinr vlč. Jurić bio je prvi župnik novoosnovane Župe sv. Luke evanđelista u Josipovcu (Osječki zapadni dekanat). Ondje je izgradio župnu kuću i pastoralni centar te je od 2004. u donjogradskoj župi graditelj, obnovitelj i neumorni župni pastir. Usporedno sa župničkom službom razvija apostolat služenja u Cenacolovoj obitelji. Prepoznatljivoj po djelima Kristove ljubavi izvan nadbiskupijskih okvira, ustrojava 2002. godine Zajednicu Cenacolo u Šarengradu koja djeluje do 2019., kada seli u Aljmaš i vlč. Jurić je i danas duhovnik bratovštini Gospe od Utočišta u Aljmašu.

Nakon homilije novi je župnik položio ispovijest vjere, a u sveopćoj molitvi istaknuti su zazivi za biskupa, novog župnika i župnu zajednicu. Poslije pričesti zajednički je izmoljena „Molitva za vlastitoga župnika“. Predstavnica župe Nevenka Špoljarić pozdravila je biskupa Ćurića, župnika Jurića i vikara Zagorščaka, a liturgijske čitačice Danijela Šandor, Ivana Lendić i Valentina Pavić darivale su ih cvijećem.

„Po velikim ste djelima prepoznati u svojemu svećeničkom poslanju te se nadamo da ćemo se uzajamno obogatiti, a mi od Vas učiti. Tu smo na istom putu za Vas, kao što su naši djedovi i bake bili s prvim župnikom Željkom Pavličićem i gradili živu Crkvu, a s njima svaki pastir: Antun Jarm, Helmut Schumacher, Pavo Vukovac i Ivica Martić, ugradili sebe u šezdesetjednogodišnji život župe. Podsjećajući na vaše mladomisničko geslo: ‚Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov; u čijoj službi stojim…‘ (1 Kr, 17,1), uzdamo se da ćemo uz Vas imati molitvenog ratnika, kakav bi svaki vjernik trebao biti i nastaviti, usprkos svim izazovima današnjice, imati povjerenje u jedinoga Boga, Oca našega i Spasitelja“, rekla je, između ostaloga, predstavnica župe.

Zaželjevši blagoslovljene početne korake u svećeništvu novomu vikaru Zagorščaku istaknuto je: „Srdačno Vas dočekujemo, kao i brojne naše kapelane jer volimo naše svećenike i redovnice i ovo je vaša nova kuća. Rastite u duhovnom pozivu, a mi vas pratimo molitvama!“

Naposljetku je okupljene pozdravio župnik Jurić te je rekao da je prošlu subotu u toj župi, uz nazočnost članova ŽEV-a i dekana Osječkog zapadnoga dekanata, izvršena primopredaja župe. „Primopredatelj vlč. Ivica Martić, držeći svoj kratki oproštajni govor, rekao mi je: ‚Preč. Ivane Juriću dolaziš u najbolju i najveće župu naše Nadbiskupije. Ovdje žive dobri čestiti ljudi koji vole svoju crkvu i poštuju svoga svećenika.‘ Drago mi je to bilo čuti jer je rekao iz punine svoga srca. No, ja sam mu uzvratio: ‚Vlč. Ivice, dolazim iz Donjega grada, najbolje župe u našoj Nadbiskupiji. Tamo sam proveo 18 godina i teška srca se od njih odvajam jer smo se uzajamno zavoljeli, no prihvaćam tvoju izjavu i radujem se tvojem lijepom iskustvu. Evo prilike da se te dvije župe, jedna u istočnom dijelu, a druga u zapadnom dijelu Osijeka, natječu u najboljemu.‘“

Župnik je rekao da će ta izjava o najboljoj župi i ljudima u njoj za njega biti izazov i podstrek da se trudi svim silama, iskreno i predano, služiti župljanima, kojima ga šalje Bog po dekretu nadbiskupa. Spomenuo je župe u kojima je djelovao kao svećenik te rekao da mu je Osijek prirastao srcu i da je postao dio njega.

„Radujem se da svoje svećeničko poslanje nastavljam dalje u ovom gradu. Poznata mi je ova župa i mnoštvo ljudi s kojima sam se od mladosti, kao osječki svećenik, susretao. Osjećam sada na novom početku da sam došao opet k svojima, došao svoj svojima. Iako sam u zrelim godinama života, u meni se budi nova snaga, novi život. Želim ga, vođen Duhom Svetim, prenositi i na sve koje će mi Gospodin poslati na životni put. Molim danas Boga, a i vas, braćo i sestre, pozivam da sklopite ruke i molite za mene da vam budem dobar župnik, Božji pastir, prijatelj i brat u Isusu koji me pozvao da ga svakodnevno živoga u svetoj euharistiji vama posredujem i donosim“, zaključio je novoimenovani župnik.

Prije završnoga blagoslova župljanima se predstavio novi župni vikar Zagorščak, rodom iz Privlake. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor uz ravnanje s. Vianee Pezer i orguljsku pratnju Antuna Ivankovića.

Od sedamnaest župa dvaju osječkih dekanata, pet župa (Aljmaš, Sarvaš, Josipovac-Osijek 11, Donji grad i Retfala) ima nove župnike, a četvorica mladomisnika su u službi župnih vikara u Osijeku.