Biskup Košić predvodio misu na svetkovinu Svih svetih

Koncelebrirali su kancelar Sisačke biskupije mr. Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata vlč. Ivan Faletar te ostali svećenici.

Na početku homilije biskup je rekao kako se u današnjem govoru rijetko izvan Crkve koristi riječ „svet“ ili „svetac“. „Kao da je to nedostupna kategorija pa se izbjegava i upotrebljava čak u negativnom smislu, rugajući se nekome: ‚gle sveca!‘. Premda je sama riječ doživjela inflaciju, sadržaj riječi ‚svet‘ ima duboko i lijepo značenje (…) prije svega u biblijskom smislu – u upotrebi u Svetom pismu i u tradiciji Crkve. Pa ipak je danas, da bi se crkveni pojmovi približili običnom (…) čovjeku, potrebno govoriti o svetosti u interpretaciji koja će uključiti  veće poštovanje prema pojmu svetosti.

Možda bismo mogli, kad pokušavamo pre-reći u današnji govor riječ ‚sveti‘, reći da su to ljudi koji su: časni, pravedni i istinoljubivi – ljudi koji zavrjeđuju da ih se poštuje jer su to stekli cjelokupnim svojim ponašanjem, a ne samo riječima. Pa mada riječi ‚svet‘ i ‚svetac‘ nisu danas popularne, a mnogima su i nerazumljive, svima je poznato, na cijeni je i jasno kad se kaže da je nekome nešto svetinja. Od navijačkih skupina kojima je njihov klub za koji navijaju svetinja (što baš i nije točno), pa do vrijednosti, osoba i simbola koji su nekom pojedincu, skupini ili narodu najvažniji. Tako bi npr. jednom narodu trebala biti zastava, grb i himna ona svetinja u što se ne dira, ili bi nekom pojedincu bila njegova obitelj svetinja, roditeljima djeca (…) nama u Crkvi to je Krist Gospodin, to je Blažena Djevica Marija i to su naši sveci i blaženici!

Oni su naši uzori i zato je križ naš najsvetiji simbol. Biblija nam je znak Božjeg govora i riječi koju nam je Bog darovao (…) to su naše crkve, kapele i naši krajputaši (…) znakovi Božje prisutnosti među nama i znakovi naše vjere. Mi pridajemo stvarnu i simboličku vrijednost onim stvarnostima koje nam puno znače, do kojih nam je stalo i zovemo ih svojom svetinjom. U to ne damo da nam itko dira“, kazao je biskup.

U nastavku propovjednik se zapitao što je Gospodinu Isusu bila svetinja? „Zapravo bio je to – čovjek. Rekli bismo, upravo takav kakav jest, i čovjek grješnik, i čovjek malen i nevažan, i onaj koga nitko ne zapaža; djeca, bolesnici, oni koji su na rubu društva. On se takvima posvećivao, cijenio ih i vraćao im je dostojanstvo, davao im je na važnosti, rekli bismo: vraćao im je poljuljano ili već izgubljeno samopouzdanje. Ipak, iznad svega Isus je volio, poštivao i najviše cijenio svoga Oca, Boga s kojim je razgovarao u molitvi, koji ga je poslao i objavio, a kojega je on neprestano želio proslavljati i o njemu govoriti. Nazivao je njegov svijet kraljevstvom nebeskim, tumačio je njegove prioritete, učio svoje učenike i sve ljude da shvate logiku po kojoj Bog, za razliku od nas ljudi, razmišlja i djeluje. Bog, Isusov Otac pun je smilovanja, on oprašta svakom grješniku koji se kaje i vraća mu se, on iznad mjere otpušta duge onima koji i sami otpuštaju dugove svojim dužnicima, on je blag i milosrdan, on je Bog ljubavi, dobrote i mira“, napomenuo je mons. Vlado Košić.

Biskup je rekao i kako na svetkovinu Svih svetih Crkva poziva na razmišljanje o osam blaženstava koja je Isus izgovorio u Govoru na gori. „Taj je proglas temelj kako možemo najbolje ući u Isusovu logiku po kojoj on daje prednost ljudima: ne imućnima, ne onima koji vladaju i imaju moć, ne grubima i nasilnima, ne nemilosrdnima i osvetoljubivima, ne zaljubljenima u sebe i samo svoje dobro. Nasuprot takvima Isus uzdiže i proglašava blaženima: siromašne duhom, ožalošćene, krotke, gladne i žedne pravednosti, milosrdne, čiste srcem, mirotvorce i progonjene zbog pravednosti. Očito Isusu takvi imaju prednost, takav je bio i jest on sam, takva je Blažena Djevica Marija, takvi su svi sveti i blaženici u Crkvi (…) i mnogi koje Crkva nije proglasila ni blaženima ni svetima, a to su naši najbliži koji su čestito živjeli, časno izdržali sve teškoće pa čak i progone; borili se za pravednost i istinu, nisu mislili na sebe niti se željeli obogatiti i uzeti tuđe, nisu mislili samo na svoje nego su krotko i čisto, milosrdno i mirotvorno podnosili udarce, pa i prošli mnoge nevolje, mnoge žalosti i tuge, ali i pronašli mnogo radosti i veselja u zajedništvu s malenima – s onima koje nitko ne vidi, niti im pomaže te im posvetili svoje vrijeme, svoju ljubav i svoj život.

Možda bismo mogli govoriti tako i o ‚svetosti iz susjedstva‘, o čemu je govorio papa Franjo. On je time mislio reći da su sveti svuda oko nas, vrijedni i pošteni mali ljudi koji zrače dobrotom i Božjom prisutnošću“, ustvrdio je biskup te na kraju dodao kako od svih osam blaženstava ove godine je svijetu bliska Isusova riječ: „Blago mirotvorcima! Oni će se sinovima Božjim zvati.“

„A bjesne ratovi, i ne samo u Ukrajini i u Izraelu i Palestini, nego i u Africi. K tome nažalost već najavljuju uključenje u rat i oni koji podupiru jednu i oni koji podupiru drugu stranu (…). I kuda to vodi? U svjetski sukob? Kako je teško u takvim okolnostima zalagati se za mir. Ali on nema alternative! Mi kršćani trebamo biti mirotvorci! Molimo Kraljicu Mira da izmoli čitavom svijetu mir! Mir u srcima, mir u obiteljima, mir među svim ljudima, mir među narodima“, kazao je biskup.

Nakon mise biskup se sa svećenicima i okupljenima, u procesiji uputio do središnjeg križa na gradskom groblju gdje su molili za pokojne koji su pokopani na tome groblju.