Prije blagoslova kipa učenice Strukovne škole Sisak zajedno s vjeroučiteljicama Nikolinom Milatović i Natalijom Grubar izvele su kratki recital o krepostima koje su resile Drinske mučenice, a blagoslovu i misi su prisustvovale i sestre iz sisačke i petrinjske zajednice Kćeri Božje Ljubavi.

U homiliji biskup je podsjetio na mučenički put pet sestara Kćeri Božje ljubavi koje su svoj život položile za Krista. „Bilo je to – za njih četiri – na današnji dan 1941. u Goraždu gdje su zbog svojih uvjerenja i obrane redovničkih zavjeta i svoje časti mučene i ubijene od četničkog noža. Najstarija, s. Berhmana ubijena je osam dana poslije tj. 23. prosinca 1941. u Sjetlini i također je bačena u Drinu, te se sve zajedno nazivaju Drinske mučenice… Nisu samo one bile ubijene i bačene u Drinu te 1941. Na žalost, kako pišu svjedoci poput don Ante Bakovića, te je godine Drina primila oko 8 tisuća žrtava, što muslimana, što katolika, koje su pobili četnici. Taj isti posao oni su nastavili i 50 godina kasnije kada su opet uz Drinu ubijali sve koji nisu bili Srbi, čemu je najzornije svjedočanstvo Srebrenica gdje su pobili također oko 8 tisuća muslimana. Strašni su to zločini i pitamo se, kako je to moguće, da jedan narod, da bi on živio na nekom području može pripadnike drugih naroda i vjera tako nemilosrdno ubijati? Zar nije postignut civilizirani institut nacionalnih manjina koje se u demokratskim državama poštuju i ništa im ne nedostaje premda ne žive u svojoj državi nego zajedno s većinskim drugim narodom tvore državljane one zemlje u kojoj žive i u kojoj mogu ostvarivati sva svoja i osobna i nacionalna prava“, zapitao je biskup.

Dodao je da je strašna spoznaja da se i u nedavnom Domovinskom ratu brutalno ubijalo ne samo vojnike nego i civile. „Andrija Hebrang u svojoj knjizi o Domovinskom ratu, kao ratni ministar zdravstva svjedoči o činjenici da je u ovom ratu ubijeno više civila negoli vojnika. Kako je to moguće i zašto? Autor zaključuje da to jasno govori da je na Hrvatsku počinjena agresija jer da su ratovale samo vojske, bili bi vojnici većinom žrtve, ali jer se željelo zauzeti tuđe područje, ulazilo se u naselja i ubijalo i civile koje se nije protjeralo, budući da se željelo stvoriti tzv. čisti nacionalni prostor te se i to istjerivanje ljudi drugih nacionalnosti ružno nazivalo lijepim imenom čišćenje tj. etničko čišćenje.“

Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje po Mateju (Mt 21, 28 – 32) biskup je rekao da Isus poučava da nije najvažnije ono što se govori nego ono što se čini. „Premda je prvi sin rekao da ne će ići u očev vinograd, ipak je otišao i dobio pohvalu, dok je drugi rekao da ide, ali nije otišao. I još jednu pouku daje Isus: Ivan je Krstitelj svima propovijedao, ali poslušali su ga samo grješnici dok su svećenički i židovski poglavari i dalje ostali po strani, nisu ga poslušali. Isus želi reći kako je potrebno djelima posvjedočiti da smo na Božjem putu, te da njega Isusa, koga je navijestio Ivan Krstitelj, slušamo i slijedimo.“

„Što više možemo reći za pet redovnica, Drinske mučenice, nego da su one i slušale i slijedile Isusa, i to ne samo riječima nego i djelima. Isusova je volja s njima bila da ne popuste pred nasilnicima i da posvjedoče svoju posvemašnju poslušnost Gospodinu Isusu, što su i učinile. Bile su hrabre i skočile su s prozora na drugom katu vojarne gdje su ih zatočili da izbjegnu četničko nasilje, a dočekao ih je Gospodin koji im je otvorio vrata svoga raja. Kako je svoje susestre pozvala predstojnica s. Jula, koja je prva skočila kroz prozor: ‚Isuse, spasi nas‘. Dakle, one su znale da bježeći od nasilnika odlaze Isusu, ali u njega su se uzdale i njemu su vjerovale. One su bile ranjene, polomljenih udova, a onda su sišli i razulareni srpski vojnici koji su ih nožem dokrajčili, ali one su ostale vjerne Bogu i svojim zavjetima, uzor svima ne samo redovnicama i redovnicima nego i svim kršćanima da se Bogu dana riječ treba vjerno živjeti i ne smije dovesti u pitanje ni pod kojom silom. Ujutro su bile bačene u rijeku Drinu, kada ih je molitvom ispratio dječak Ante koji je zajedno sa svojom majkom svjedočio o događaju ubojstva i bacanja u Drinu četiri redovnice, blaženice i svetice, naše Drinske mučenice.“

„Na Zidu hrvatskih mučenika u Velikom Kaptolu, sjedištu naše Biskupije, prije mise blagoslovili smo kip bl. s. Jule Ivanišević, Drinske mučenice. Na tom zidu već je postavljen kip mučenika sv. Nikole Tavelića. Uz njihove likove doći će još: sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac i bl. Miroslav Bulešić. Svi su oni naši hrvatski mučenici, i zajedno sa sv. Kvirinom, zaštitnikom naše Biskupije, oni čine vijenac naše hrvatske vjernosti Kristu i Crkvi“, poručio je mons. Košić.

Na kraju, biskup je ustvrdio da su bl. Jula i sestre mučenice ubijene zbog mržnje na katoličku vjeru i time su zaslužile vijenac mučeništva. „Ostale su vjerne do smrti i – kako obećava Gospodin u Knjizi otkrivenja – i dobile su vijenac života. Corona vitae – vijenac života svakako je bolje od koronavirusa, covida-19, ali i oni koji su dobili tu zemaljsku koronu, ako su izdržali kušnje i otišli pomireni s Bogom i s ljudima na drugi svijet, zavrijedili su nebesku coronam vitae, vijenac života vječnoga.“

„Molimo za to naše Drinske mučenice, da zagovaraju svojom molitvom pred Bogom sve nas. Da se posebno mole za naše sestre Kćeri Božje ljubavi, ali i za sve redovnice da budu vjerne Kristu i svojim zavjetima, da u svom životu proslave Gospodina ljubavlju Božjom koju ne samo riječima nego djelima trebamo svi svjedočiti“, zaključio je biskup.

Na kraju slavlja okupljenima se obratila predstojnica sisačke zajednice sestara Kćeri Božje ljubavi s. Smilja Čirko poručivši da ono u čemu svima Drinske mučenice mogu biti poticaj je ustrajnost u svakodnevnom prihvaćanju križeva na životnom put, a da bi kao što su to i one učinile, svi bili spremni ostati Božji pa i uz cijenu vlastitog života.

Misu su uz biskupa Košića suslavili generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak i kancelar preč. Janko Lulić, a služio je đakon Damir Kunić.