Biskup Košić u Petrinji za đakone zaredio Josipa Bulata i Darija Stankovića

U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, rektor svetišta u Gori preč. Paško Glasnović, domaći župnik vlč. Damir Ceković i petnaestak svećenika. Slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji ređenika te sisački bogoslovi, a animirao ga je župni zbor.

Kandidati za đakonat trebaju biti ljudi na dobru glasu, puni Duha Svetoga i mudrosti

Osvrnuvši se na današnji događaj biskup je rekao kako ga ponajbolje opisuje pročitani odlomak iz Djela apostolskih koji govori o izboru i postavljanju u službu prvih đakona u Crkvi. „Apostoli su vidjeli da ne mogu sve sami pa su potražili sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, da bi im povjerili brigu za udovice i siromahe, a oni sami da se više mogu posvetiti molitvi i posluživanju Riječi. Kroz povijest ta se služba zadržala u Crkvi primarno kao karitativna, ali je dobila i liturgijske ovlasti. Tako danas đakoni služe kod oltara, čitaju evanđelje i propovijedaju, podjeljuju sakramente krštenja i prisustvuju na vjenčanjima, vode sprovode i blagoslovine… jednom riječju, oni služe, kao što im i ime to kaže“.

Biskup se zapitao i kakvi bi kandidati za đakonat trebali biti te dao odgovor kako samo Sveto pismo kaže da su to muževi na dobru glasu, puni Duha Svetoga i mudrosti. „Samo postavljanje u službu, kažu Djela apostolska, dogodilo se u ozračju molitve kada su apostoli položili na njih ruke. Tako činimo i mi danas. I nama su potrebni đakoni, a k tome to je prvi stupanj svećeničkog reda te oni koji se pripremaju za prezbiterat trebaju prvo primiti red đakonata. Mogli bismo reći da je sam ovaj sveti red đakonata u suprotnosti prema duhu ovoga vremena jer danas nitko ne želi nikome služiti, svi misle da moraju i mogu sami sve voditi i upravljati svojim životima i događajima, tako da je služenje izravno Bogom ulivena krepost, kao i poniznost“, poručio je biskup.

Neka više od riječi život govori 

Podsjetivši na Isusove riječi u današnjem Evanđelju (Mt 5,13-16), biskup je rekao kako su one veoma zahtjeve, ali lijepe: “Vi ste sol zemlje…. „ Isus svoje učenike uspoređuje sa solju i sa svjetiljkom. Sol ima zadaću začiniti jelo, svjetiljka donijeti svjetlo. Sol ne smije obljutaviti, a svjetiljka se ne smije staviti pod posudu nego na svijećnjak. Gospodin svoje očekivanje stavlja pred sve nas, a danas bismo mogli reći, osobito pred vas, dragi ređenici: Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Neka vaša djela govore, a slava pripada Bogu ne vama…”

“Već ovog Božića, dragi uskoro đakoni Josipe i Darijo, vi ćete navješćivati ovo otajstvo, otajstvo Božića, otajstvo Božje ljubavi. Neka više od riječi život govori, kako bi rekao sveti Antun Padovanski. Život, a to znači i vaša djela brige za bližnje, osobito potrebne, vaš osjećaj za one koji trpe, koji su bolesni, koji su zbog potresa bez stana i u kontejnerima… Neka vaša ljubaznost u susretima s vjernicima i svim ljudima bude ta propovijed, neka bude poticaj svima koji vas susretnu da vi donosite nešto drugo negoli oni koji prodaju stvari ovoga svijeta koje doduše mogu trenutno razveseliti ljude, ali ih ne mogu trajno ispuniti dubokom nutarnjom radošću i mirom“, ustvrdio je biskup.

Neka i vama Gospodin bude utjeha i snaga, da ju možete navješćivati svima

Na kraju rekao je ređenicima kako je njihov ulazak u đakont obilježen s tri momenta; prvo, još uvijek vlada globalna pandemija; drugo, u godini smo razornog potresa u našoj Biskupiji; i treće, u pastoralnoj smo Godini Riječi Božje. „Usprkos nevoljama i trpljenju mi nalazimo svoj mir u Riječi Božjoj: U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja. – pjeva psalmista (Ps 119,50). Doista, Gospodin nas čuva i daje nam Riječ svoju koja je naša utjeha. Neka i vama bude utjeha i snaga, da ju možete navješćivati svima“, zaključio je biskup

Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i župnik Ceković, a zatim je biskup je čestitao novim đakonima, njihovim obiteljima, župnicima i župnim zajednicama kao i čitavoj sisačkoj Crkvi.