Istina je prava novost.

Biskup Košić uveo u službu novog glinskog župnika

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju, 25. kolovoza 2024., svečano misno slavlje u crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini i tom prigodom u službu uveo novog župnika Sašu Jozića, izvijestila je Sisačka biskupija.

On je na tu službu stigao iz župe Odra Sisačka, a uz Glinu brinut će i o župama Mala Solina i Maja te će biti povjerenik za pastoral Roma.

Na početku, biskupov dekret o imenovanju pročitao je bogoslov Fran Kovačević, a župniku Joziću dobrodošlicu u ime svih župljana izrekao je Mario Gregurić.

U homiliji biskup je predstavio novog župnika istaknuvši kako je on pristupačan i srdačan čovjek koji ima uho i srce za svakoga, a što se posebno pokazalo u njegovoj dugogodišnjoj duhovnoj brizi za bolesne u sisačkoj bolnici. „Ovamo dolazi u dobroj volji i sa željom da vam služi, da bude vaš pastir. Želim mu dobar početak, a vama ga preporučujem u molitve i suradnju. Važno je da vjernik ostvari tu suradnju sa svojim pastirom jer svećenik ima ovlasti koje vjernici nemaju, ali on opet na razini zajedništva i bilo kakvog pothvata ne može ništa učiniti sam bez svojih vjernika“, rekao je biskup te dodao kako je posao i zadaća svećenika služiti svom narodu.

Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje po Ivanu, biskup je podsjetio kako ono govori o tome što je Isus učinio nakon što je izložio da je on Kruh života i da tko njega blaguje i pije njegovu krv, taj ima u sebi život vječni. „To je sablaznilo mnoge njegove učenike, tako da su se od njega udaljili. Govori se o 72 učenika koja su išla za Isusom, ali ipak je samo njih dvanaest ostalo. To su ta dvanaestorica apostola. Znači, njih 60 je otišlo, ali Isus ne popušta. On nije modificirao svoj nauk i rekao: ‘Pa znate, ja nisam mislio da sad trebate mene jesti i moju krv piti, to je simbolično rečeno’, nego ih je upitao žele li i oni otići. Bio je spreman da mu i oni više ne vjeruju i da odu od njega, jer su govorili kako je to tvrd govor i tko to može slušati“, kazao je.

„Isus je želio apsolutno povjerenje, povjerenje koje možemo i trebamo samo njemu iskazivati. On je ustrajao na tome da je on Kruh života i da njega trebaju blagovati njegovi učenici jer bez njega nemaju život. Čuli smo zatim što u ime svih kaže apostol Petar: ‘Gospodine, a kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga’.Doista je tako da su kršćani uvijek bili oni koji su Isusu vjerovali, pa i onda kada nisu razumjeli što to dolazi i kakve se sve to događaju stvari u njihovom osobnom ili u društvenom životu. Imali su povjerenja. Upravo to, ‘Ti imaš riječi života vječnoga’, danas i mi trebamo izreći pred Gospodinom našim Spasiteljem, imati povjerenja u njega i njega slijediti“, istaknuo je mons. Košić.

„Ako nam možda i nije pravo sve što se događa, u Crkvi, a posebno u društvu, evo nas Gospodin zove da ga slijedimo, da budemo ljudi koji njemu vjerujemo, a to da mu vjerujemo, treba netko i izreći. Evo, te je riječi prvi apostol Petar izrekao u ime svojih kolega apostola. To su tako lijepe riječi, ‘Pa ti imaš jedino riječi života vječnoga’. Zato su mu dali, možemo tako reći bianco povjerenje, jer je on onaj koji im je do sada govorio samo istinu, koji ih je vodio i pokazivao im čudesnu božansku moć kojom je činio mnoga znamenja i kojima je dozivao tu istinu da je s njime došlo Kraljevstvo Božje na zemlju. I oni su pošli u toj vjeri i ne žele ga ostaviti“, dodao je.

„Tako će i vaš župnik, dakako, sa mnom, svojim biskupom, biti zadužen da vam govori istinu, ne odustajući od onoga što je Božja riječ i što treba navješćivati Božjem narodu. Možda neće svi htjeti i moći poslušati, ali u strpljivosti sa svakim mi trebamo ustrajati u naviještanju Evanđelja govoreći da je Isus jedini spasitelj svijeta i da za njim treba poći“, poručio je biskup pozvavši još jednom na kraju na dobru suradnju i zajedništvo između župljana i novog župnika.

Na kraju, okupljenima se obratio i župnik Jozić, izražavajući duboku zahvalnost biskupu na svečanom uvođenju u službu. Također je uputio riječi zahvalnosti svim župljanima na toplom i srdačnom prijemu, naglasivši važnost međusobne suradnje i zajedničkog djelovanja u izgradnji žive i aktivne župne zajednice.