Uskrs je blagdan kojim se slavi rođenje novog života a može se reći i novog svijeta a ljudski život tim je događajem dobio novi smisao. Ljudi su do tada vjerovali da ljudski život završava sa smrću i nestaje te se u skladu s tim i živjelo. Što više ugrabiti za života jer očekivanja iza smrti nije bilo. Sličnu viziju ljudskog života na zemlji imao je i židovski narod koji je dobio objavu od Boga i kod kojeg se diskretna vjera u zagrobni život javlja tek dva do tri stoljeća prije Krista i to tek u povojima. Samo je mali broj vjernika vjerovao da mora postojati život iza smrti. Za razliku od pisaca biblijskih knjiga propovjednika koji su tvrdili da je ista kob ljudi i životinja i da oni smrću nestaju, pojavom Isusa sve se mijenja. Život smrću ne prestaje, već je Uskrs početak novog života. S Isusom grob postaje mjesto rađanja novog života.

Govoreći o samom činu uskrsnog jutra i dolaska do groba Marije Magdalene koja u čudu povika da je netko odnio Isusovo tijelo, biskup Križić je ukazao na znakovitost tih događanja. Petar i Ivan prvi dotrčaše do groba, samo uskrsnuće bilo im je nerazumljivo, sve do nisu susreli uskrsnog Isusa na putu u Emaus. Tko Boga želi susresti, naći će ga jer se on nikom silom ne nameće. Vjera ne dolazi iz viđenja nego iz srca a slušanje Isusove riječi najbolji je put do vjere. Uskrsni Isus jamči da nikada sve nije izgubljeno, on nam poručuje „ne bojte se“. Uz pomoć uskrslog Gospodina uvijek možemo gledati naprijed i pronaći izlaz iz svake situacije, zaključio je svoju propovijed biskup Križić.

Na kraju misnog slavlja biskup je blagoslovio jelo koje su donijele senjske domaćice, nakon čega su se vjernici razišli svojim kućama i obiteljima blagovati uskrsnu hranu.