Koncelebrirali su kancelar i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Mario Vazgeč, vojni kapelan Matej Ećimović, ravnatelj biskupijskog Caritasa preč. Luka Blažević i preč. Stjepan Zeba, „ratni“ gospićki župnik. Katedralu su ispunili čelnici vojske i policije, ratni veterani, vojska, policija, ratno medicinsko osoblje, predstavnici udruga iz Domovinskog rata i rodbina poginulih.

Biskup se u propovijedi osvrnuo na navještaj utjehe koju prorok, u prvom čitanju, upućuje narodu pritisnutom bremenom sužanjstva. Međutim, jaram sužanjstva je tako težak da narod više ne vjeruje njegov kraj. U Bibliji čitamo vapaj naroda u svojoj nemoći: „Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo“ (Neh 9,36). Znamo da su se Izraelci oslobodili robovanja Egipćanima, ali su ih nakon toga tlačili moćnici njihova naroda. Bog daje zakone koji trebaju regulirati odnose među ljudima; koji zabranjuju svako iskorištavanje, a napose siromašnijih i slabih. Kada to usporedimo s našim narodom i našom težnjom za slobodom, možemo naći puno sličnosti. Naš narod krenuo je u borbu za slobodu s velikim oduševljenjem. Nitko od dragovoljaca nije razmišljao hoće li se živ vratiti kući, kako ostaviti dom i djecu… Sjećamo se i pjesama iz tog vremena koje su često bile kao neki oblik molitve Bogu u kojima je izražena spremnost dati život u zamjenu za slobodu domovine. Pjevalo se: „Ako hoćeš Gospode, evo primi zavjet moj: uzmi život od mene pa ga podaj njoj.“

Toliki su dali život, a mnogima se još ne zna ni za grob. Toliki su ostali invalidi, zdravstveno uništeni, ali nisu žalili zbog tih velikih žrtava jer prikazali su ih za svete ideale: slobodu svoga naroda i svoje domovine. Sloboda domovine plaćena je velikim žrtvama, a sada njezina djeca napuštaju tu domovinu, često s puno gorčine odlaze u druge zemlje bez velike nade da će se ikada vratiti. Pretprošle nedjelje krizmao sam djecu naših iseljenika u Ulmu, većem njemačkom gradu. Hrvatske djece za krizmu bilo je 106. Dobar dio njih ne zna njemački, to su nedavni doseljenici. Ni u jednoj župi naše biskupije nismo imali 100 krizmanika…“

Biskup je završio propovijed s evanđeoskim izvješćem kako nema veće ljubavi od one kada netko dade život svoj za svoje prijatelje, za svoj narod, za svoju domovinu. „Naši poginuli i preminuli branitelji ostavili su nam testament da izgrađujemo Hrvatsku kakvu su je oni sanjali. Svjestan sam da mi ovdje nazočni ne možemo puno učiniti, ali svi možemo učiniti barem neke male stvari, neka mala djela dobrote i solidarnosti o kojima mediji neće pisati, ali i ta mala dobra djela imaju snagu učiniti ljepšom našu domovinu u našim gradićima i selima ili barem u našim malim ulicama.“ Neka Gospodin bude vječna nagrada našim pokojnim braniteljima, a nama snaga da nastavimo izgrađivati domovinu u kojoj će se svi osjećati dobro i sretno. Ne smijemo izgubiti vjeru u to ostvarenje“, zaključio je biskup Križić.

Nakon mise ispred Opće bolnice Gospić otkrivena je spomen-ploča Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata, u znak zahvalnosti za njihove velike napore u spašavanju života hrvatskih branitelja i civila tijekom Domovinskog rata.