Misu na groblju „Kod križa“ predslavio je, po prvi puta, novi banjolučki biskup mons. Željko Majić. Koncelebrirali su drvarsko-petrovački župnik i upraviteljem župe Krnjeuša vlč. Davor Klečina, jajački župnik i gvardijan fra Vinko Marković, župnik Zavalja i ravnatelj bihaćkog KŠC-a vlč. Marko Crnjak i župni vikar iz Bihaća fra Ivan Lovrić.

Biskup Majić je u homiliji istaknuo da mu je „misa za žrtve u Krnjeuši sedma postaja križnog puta Božjeg naroda časne Banjolučke biskupije“. Naime, prethodnih mjeseci otkako je postao biskup, već je imao šest molitvenih spomena za stradale svećenike i vjernike svoje biskupije u proteklim ratovima – u Presnačama, Novoj Topoli, Gumjeri, Briševu, Drvaru i Bos. Grahovu, a kalendar stradanja svećenika i vjernika je do kraja godine predvidio još molitvenih okupljanja.

Potom je podsjetio na stradanje župnika Krešimira Barišića. „Ono ima sve karakteristike mučeništva iz prvih kršćanskih vremena, zato što ga je neprijatelja najprije zvjerski mučio zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca (Ilija Poplašen, 17; Jure Tomičić, 16 i Ivan Skender, 13 godina), a potom su svi bačeni u goruću župnu crkvu gdje su skončali život­“, rekao je te naglasio da su svi ubijeni iz mržnje prema vjeri, i da su se kasnije neki partizani hvalili da su ubili mlade sjemeništarce „da ne budu popovi“.

Biskup je potom napravio poveznicu između mjesta na kojem se slavila misa, na groblju „Kod križa“ i besjede sv. Pavla iz Poslanice Korinćanima o ludosti križa, povezavši je sa životom i smrću župnika Krešimira Barišića. Citirao je neka pisana svjedočanstava nekolicine svećenika i vjernika, kao i bl. kardinala Alojzija Stepinca, o uzornom i krjeposnom životu župnika Barišića koji je – između ostalog – bio i veliki dobročinitelj domaćem pravoslavnom stanovništvu, te o njegovoj nasilnoj smrti koja ima prave karakteristike mučeništva.

„Stoga ovo danas nije dan tužne komemoracije, nego dan proslave Boga koji se u svojim svjedocima vjere proslavio“, poručio je i pozvao vjernike da mole i za progonitelje i ubojice. Pozvao je i na kajanje u ime onih „iz našega vlastitog naroda koji su ubijali i progonili pripadnike drugih naroda“, te na molitvu za njihove nevino stradale.

„Stoga, draga moja braćo i sestre, po primjeru naših svjedoka vjere, čuvajmo se svakoga zla, tražimo ono što je Božje; u Boga se uzdajmo i duboko vjerujmo da dobri Bog po nevinoj krvi naših svjedoka vjere ne će dopustiti da njihova žrtva bude uzaludna, da će u svoje vrijeme dati pa će i na ovim prostorima ponovo život procvasti. Molimo da Bog našoj Biskupiji podari svećenike i nova duhovna zvanja poput vlč. Krešimira Barišića i mladih sjemeništaraca čija su tjelesa u Gospinoj crkvi, zajedno s crkvom u prah pretvorena, a duše im u Bogu, duboko vjerujemo, našle mir. Ne ćete učiniti ništa  protiv nauka Crkve ako ove nakane u svojim privatnim molitvama Bogu preporučite i po zagovoru ovih naših svjedoka vjere“, zaključio je mons. Majić.

Na završetku mise biskup je pred spomen-križem izmolio molitvu opijela za dušu pokojnog župnika i njegovih stradalih vjernika. Nakon mise, sa svećenicima je posjetio lokalitet u samom središtu Krnjeuše gdje su nekad stajali župna kuća i crkva u kojoj je ubijen i zapaljen župnik Barišić s trojicom sjemeništaraca. Zemljište na kojem su se nalazili crkva i kuća je za vrijeme komunističke Jugoslavije nacionalizirano i dodijeljeno lokalnom srpskom stanovništvu.

Povodom spomena, po prvi puta je organizirano hodočašće iz rodne župe krnjeuškog župnika Barišića, pa je u Krnjeušu pristigao jedan autobus župljana iz Jajca, na čelu sa župnikom Markovićem i predsjednikom Općinskog vijeća Jajce Josipom Topićem. S njima je na misu u Krnjeušu došao i fra Oliver, franjevački bogoslov iz Burundija koji preko ljetnog raspusta boravi u Jajcu. Na misi su sudjelovali i vjernici iz Bihaća, koji su dan ranije pokosili i uredili groblje u Krnjeuši, kao i oni iz Drvara, Livna i Bos. Petrovca.

Zločini u Krnjeuši

Po izbijanju četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih Hrvata nikada nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do podatka od 278 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, a više od polovice bile su žene i djeca. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.

Po svršetku II. svjetskog rata preživjelim stanovnicima župe Krnjeuša tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.

O zločinu nad Hrvatima u Krnjeuši u bivšoj Jugoslaviji se nije smjelo javno govoriti ni pisati. Na komemoraciju u Krnjeušu od 2015., od kada se održava, uglavnom dolaze predstavnici Crkve, tj. Banjolučke biskupije, pojedinci i manje skupine vjernika.