Biskup Martinović pohodio požeški Kolegij

Ondje se susreo s pitomcima i poglavarima, ravnateljem vlč. Tomislavom Dokozom, prefektom vlč. Matejom Filipovićem i duhovnikom vlč. Marijanom Pavelićem.

Susret je počeo u kapeli riječima dobrodošlice ravnatelja Dokoze koji je ukratko predstavio biskupu postignuća u protekloj pastoralnoj i nastavnoj godini. Zahvalivši na dobrodošlici, biskup je pozdravio pitomce s poglavarima, uputio im riječi ohrabrenja, a potom predvodio Večernju.

Nakon molitve i zajedničke večere, susret je nastavljen u prostorima Kolegija gdje je biskup iskazao zanimanje za svakog ponaosob te je istaknuo da je za njega taj susret od velike važnosti. Prisjetivši se svoje sjemenišne formacije uputio im je riječi podrške i razumijevanja. „Ono što vi prolazite, to smo i mi prošli. I mi smo bili svećenički kandidati, imali smo slična iskustva kao i vi. Svi smo mi različiti, svatko ima svoj život, svoje darove, svoje sposobnosti i slabosti, ali svakome u njegovu srcu Bog govori“, istaknuo je.

Potom ih je upozorio na to da će u njihovu stvaranju odluka uvijek biti prisutni razni glasovi. „Jedan će vas poticati na ustrajnost, da slijedite Božji put, a bit će i drugih glasova koji će vas pokušati poljuljati u odluci. Molitva je Božje svjetlo u kojem nam Bog govori i obasjava naše putove, daje jasnoću da vidimo li je poziv koji osjećamo uistinu njegov ili nije. Ne obazirite se na okolinu i moguće nerazumijevanje od strane vršnjaka ili bližnjih, nego hrabro osluškujte Božji glas. Isus za učenike nije birao velikane niti savršene ljude. Birao je obične ribare, neuke ljude koji su kao njegovu učenici postali velikani, sveci koji su proslavili Boga svojim životom i nama ostaju trajni uzor kako se Gospodina slijedi i odgovara na njegov poziv. Veličina poziva nije u nama, nego u Bogu koji nas poziva“, zaključio je.

Uoči nadolazećih ljetnih praznika poželio im je ugodan i kvalitetan odmor od školskih obaveza, ali ih je podsjetio da i u tom vremenu treba razmišljati o onome što Bog daje. Pozvao ih je da ono što im je Bog dao i za vrijeme odmora obogaćuju svojom vjerom, molitvom, znanjem i duhovnošću. Na kraju ih je uputio na poglavare i župnike u kojima uvijek mogu i trebaju pronaći razumijevanje i pomoć, osobito u trenucima kušnji i nedoumica te je još jednom izrazio radost zbog zajedničkog susreta.