Istina je prava novost.

Biskup Martinović predvodio misno slavlje za poginule branitelje prigodom 33. obljetnice osnutka 123. požeške brigade

Prigodom 33. obljetnice osnutka 123. požeške brigade Hrvatske vojske, požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u subotu, 26. listopada u požeškoj crkvi sv. Lovre euharistijsko slavlje za poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje, izvijestila je Požeška biskupija.

Na početku euharistijskog slavlja biskup je pozdravio okupljene kazavši: „Braćo i sestre sve vas pozdravljam, a posebno Udrugu dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požeško-slavonske županije na čelu s predsjednikom Udruge umirovljenim brigadirom Hrvatske vojske, gospodinom Krešimirom Pavelićem. Pozdravljam sve predstavnike županijske i gradskih vlasti. Povodom 33. obljetnice osnutka 123. brigade slavimo ovu misu u kojoj se sjećamo i molimo Boga za sve poginule branitelje i braniteljice (82) i oko 600 ranjenih u vrijeme Domovinskog rata s ovog našeg područja. Uz molitve za njih, uključujemo i bolesnog generala pukovnika Miljenka Crnjca, ali i sve druge poginule, pokojne i nestale branitelje naše Domovine. Molimo za sve vas, članove vaših obitelji i na nakane s kojima sudjelujemo u ovom svetom slavlju. Neka nas Gospodin sve pogleda svojim milosrđem i ljubavlju.“

Započinjući homiliju biskup je ustvrdio kako se naviještena riječ Božja uklapa u zajedništvo oko Gospodina, koji poziva na razmišljanje o onome što je važno za vjeru, život i stvarnost. Podsjetio je da sv. Pavao u prvom čitanju pišući Efežanima i sv. Luka u evanđeoskom ulomku pozivaju na duhovni rast koji je potreban kako bi se moglo sačuvati sebe, svoje dostojanstvo te nositi se sa stvarnostima života i izazovima.

Pojasnio je kako duhovni rast može ostvariti samo osoba koja je povezana s Bogom. Osvrnuvši se na poticaj sv. Pavla o čovjekovu rastu „do mjere uzrasta punine Kristove“, biskup je kazao kako je čovjek do kraja svog života pozvan na duhovni rast, na rast u Bogu i s Bogom, a to poručuje i Isus u naviještenom evanđelju govoreći onima koji su mislili da je rušenje kule u Siloamu ili smrt Galilejaca bila Božja kazna. Oni krivo sude jer Isus govori da nije u pitanju kazna Božja, nego opomena i poziv na obraćenje.

Podsjetio je da ljudi u životu često krivo sude ili osuđuju. Isus kroz prispodobu o smokvi govori o važnosti obraćenja, koje poziva na promjenu tj. na duhovni rast jer je u pitanju vječnost i kraljevstvo Božje. Isus u slici smokve tumači kako Bog daje još jednu mogućnost za promjenu. Vinogradar će poštedjeti smokvu još jednu godinu od sječe iako ne daje ploda kako bi možda nagodinu urodila.

Tako i ljudima Bog daje ponovno svoje povjerenje da budu bolji, iako su često zarobljeni te misle da ne mogu biti bolji, da ono što rade i žive nema smisla, da se ne mogu promijeniti rekao je biskup i potaknuo okupljene da se zaustave nad sobom i promisle o veličini svog života i dostojanstva, na što potiče i Božja riječ toga dana. Podsjetio je da ona poziva na svijest o dostojanstvu kao djece Božje.

Istaknuo je važnost obraćenja i loše ponašanje u obiteljima i društvu. Napomenuo je da se uvijek može biti bolji. Čovjek je pozvan dati drugu šansu onome koji je uključen u njegov obiteljski život i rad. Biskup je podsjetio i na riječi pape Franje, koji tumačeći prispodobu o smokvi govori: „Hvala Bogu tu je još jedna prispodoba, ona o smokvi; ostavi je još ove godine da uzmognemo promijeniti ono što možemo promijeniti. Ne smijemo gubiti hrabrost zato što su problemi tako veliki, a naše snage tako slabe. Tu svijest ne možemo promijeniti, ali možemo sebe, što znači da kod sebe moram početi. Imam još ovu godinu, imam još vremena, Bog mi daje i to je vrijeme milosti.“

Završavajući homiliju, biskup je potaknuo branitelje, njihove obitelji i sve vjernike da zahvale Bogu za milost danu po braniteljima koji su svoje živote uložili i darovali za slobodu Domovine. Pozvao ih je da otkriju dar ljubavi koja je izrasla u njihovim životima i zahvale Bogu za njihovu spremnost da ostave svoje živote i obitelji kako bi sačuvali Domovinu od zla. Zamolio je Gospodina da ta molitva i euharistijsko slavlje probude u okupljenima svijest kako je potrebno rasti u ljubavi na koju Isus poziva da bi se posvjedočila ljubav za druge.

Na kraju euharistijskoga slavlja biskup je kazao kako su molitva i euharistijsko slavlje najveći dar koji se može prikazati Bogu za poginule branitelje. Izrazio je ljubav i poštovanje hrvatskim braniteljima za sve ono što su učinili za Domovinu, napose što su darovali svoje živote za slobodu. Pozvao je okupljene da vrednuju njihove živote i spomenu se u svojim molitvama i svih onih koji su nestali i za koje se do danas ne zna gdje se nalaze. Zahvalu je uputio i okupljenim vjernicima, napose roditeljima i najbližima poginulih hrvatskih branitelja za sudjelovanje u slavlju te je na sve zazvao Božji blagoslov, izvijestila je Požeška biskupija.