U koncelebraciji su sudjelovali župnik Josip Tomljanović i kancelar Mišel Grgurić.

U svojoj homiliji biskup Marko je rekao:

„Evanđelje koje smo upravo čuli jedno je od najpoznatijih u cijelome Svetom pismu: izvještaj o Isusovu preobraženju na gori. Crkva nam ga svake godine donosi na Drugoj korizmenoj nedjelji kako bi nam pomogla razumjeti tko je Isus i kakav je uistinu Božji pogled na čovjeka i život.

Danas, međutim, ovo Evanđelje dobiva još dublje značenje jer se slavi sakrament krštenja. Ono što su Petar, Jakov i Ivan doživjeli na gori – novo svjetlo koje je obasjalo Isusovo lice – danas na poseban način postaje stvarnost u životu ovoga djeteta. Evanđelje započinje riječima: „Isus povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana i izvede ih nasamo na visoku goru.“

Gora u Bibliji nije samo mjesto, nego iskustvo: izlazak iz načina razmišljanja svijeta i ulazak u Božje misli. Dok ostajemo u ravnici, sudimo prema ljudskim kriterijima – uspjehu, moći, posjedovanju, priznanju. No Bog nas poziva da gledamo drukčije.

Krštenje je upravo taj prvi uspon na goru. Ovo dijete danas još ne može svjesno odlučiti, ali ga Crkva, roditelji i kumovi donose Kristu kako bi započelo život u Božjem pogledu. Krštenjem dijete ulazi u novi način postojanja: ne živi više samo ljudskim životom, nego postaje dionikom Božjega života.

Zato je krštenje početak puta vjere – početak uspinjanja. Isus vodi učenike nasamo. Odvaja ih od buke i mnoštva.

I nama je to danas snažna poruka. U svijetu punom žurbe, briga i stalne buke čovjek lako izgubi sposobnost slušanja Boga. Vjera ne raste u buci, nego u susretu.

Roditelji i kumovi, danas primate posebno poslanje: pomoći ovome djetetu da tijekom života pronađe trenutke ‘gore’ – trenutke molitve, tišine i susreta s Kristom. Vjera se ne prenosi samo riječima, nego ozračjem doma, primjerom života i načinom ljubavi.

Na gori učenici vide Isusa preobražena: lice mu sjaji poput sunca, a haljine blistaju svjetlom. To znači da su napokon razumjeli tko je on. Onaj koji će uskoro biti ponižen i razapet nije poraženi čovjek, nego Božji Sin. Ono što ljudima izgleda kao slabost, u Božjim je očima ljubav koja pobjeđuje. U krštenju se događa slična ‘metamorfoza’.

Izvana se gotovo ništa ne mijenja – dijete ostaje isto. No u dubini se događa nešto neizmjerno veliko: ono postaje dijete Božje. Božje svjetlo ulazi u njegov život. Kao što je Isusovo lice zasjalo na gori, tako se u krštenju u čovjeku pali svjetlo milosti.

Zato ćemo danas zapaliti krsnu svijeću – znak da će Kristovo svjetlo od sada pratiti njegov život. U Evanđelju se pojavljuju Mojsije i Ilija, predstavnici Zakona i Proroka. Oni su cijeloga života tražili Božje lice, ali ga nisu mogli potpuno vidjeti. U Isusu se to lice konačno otkriva.

Po krštenju i ovo dijete ulazi u tu istu povijest spasenja. Ono nije samo član jedne obitelji ili naroda; postaje dio Božjega naroda – Crkve, zajednice koja kroz stoljeća hodi prema punini života.

Na Isusovu krštenju i na Preobraženju Bog objavljuje isto: Isus je ljubljeni Sin. U semitskome shvaćanju sin znači onaj koji je sličan ocu. A upravo je to cilj krštenja: da čovjek postupno postaje sličan Bogu – u ljubavi, milosrđu i služenju.

Danas Bog na poseban način govori i nad ovim djetetom: ti si ljubljen. Ne zato što ćeš nešto postići, nego zato što jesi. To je temelj kršćanskoga života: identitet darovan prije svakoga uspjeha.

Petar bi želio ostati na gori, ali Isus vodi učenike natrag u svakodnevni život. Vjera nije bijeg od svijeta, nego novi način življenja u svijetu.

Krštenje nije kraj, nego početak. Danas ne završava slavlje – danas započinje poslanje. Ovo će dijete učiti ljubiti gledajući vas: roditelje, kumove i zajednicu.

Ako vidi opraštanje – naučit će opraštati.
Ako vidi služenje – naučit će služiti.
Ako vidi vjeru – naučit će vjerovati.

Učenici su se uplašili, ali Isus im prilazi, dotiče ih i govori: „Ne bojte se.“ To je možda najvažnija riječ koju Crkva danas naviješta ovome djetetu i svima nama. Život nosi neizvjesnosti, ali kršteni čovjek nikada nije sam. Krist ostaje blizu, dotiče život i daje smisao postojanju.

Ako želimo da se u svijetu dogodi nešto novo, moramo – kako kaže Evanđelje – podići oči i vidjeti njega, i samo njega. Jer jedino njegova ljubav daje smisao životu.

Draga braćo i sestre, danas, na ovoj korizmenoj nedjelji, u župi Majke Božje Pomoćnice ovdje na Plitvicama, Evanđelje o Preobraženju postaje živa stvarnost pred nama. Bog ponovno započinje jednu povijest svjetla. Jedan novi život ulazi u Kristovu ljubav. Jedno dijete postaje Božje dijete. Molimo da svjetlo koje će danas biti zapaljeno nikada ne ugasne, nego da raste zajedno s njim, dok jednoga dana i samo ne postane svjetlo drugima. Amen.“

Na kraju misnoga slavlja župnik Tomljanović zahvalio je biskupu na prvom pohodu i predvođenju misnoga slavlja u ovoj župi te istaknuo kako biskupov pohod nije samo dio njegove službe, nego i znak povezanosti pastira i njegova naroda. U ime župljana biskupu su uručeni i prigodni darovi.

Biskup Marko izrazio je radost zbog pohoda župi, ali i zbog krštenja petoga djeteta u obitelji. Istaknuo je da zemlja pripada onima koji po njoj hodaju te da svi trebamo biti otvoreni novomu životu, jer se rađanjem više djece odbacuje individualizam i postaje otvoreniji za Boga.

Nakon misnoga slavlja biskup se ispred crkve zadržao u druženju s vjernicima.