Biskup Milovan na Cvjetnicu u Puli

Bogoslužje Nedjelje Muke Gospodnje i ove je godine započelo blagoslovom maslinovih i palminih grana na središnjem pulskom gradskom trgu, Forumu, ispred drevnog Augustovog hrama, spomenika podignutog za vrijeme cara Augusta, između 2. godine prije Krista i 14. godine nove ere. Taj je hram, dakle, već postojao na istom tom mjestu kada se tisućama kilometara daleko događao Kristov ulazak u Jeruzalem kojeg se sjećamo na Cvjetnicu.

Okupljeni su potom u procesiji krenuli Kandlerovom ulicom do katedrale gdje je misno slavlje biskup predvodio u suslavlju s rektorom pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris mater“ preč. Alejandrom Castillo Jimenezom te katedralnom župnikom vlč. Rikardom Lekajem. Procesiju su pjevanjem neokatekumenskih pjesama animirali članovi neokatekumenskih zajednica.

Mons. Milovan je u homiliji istaknuo da čitanja Cvjetnice stavljaju u fokus prave primjere ljudske slabost, kolebljivosti i nepostojanosti. „Mi se svi znamo lako oduševiti, ali se onda znamo brzo i ohladiti; djeca su uvijek takva, a ni mi odrasli često nismo drukčiji, kao kršćani lako se oduševimo za vjeru, ali znamo kako nije lako u životu ostati vjerni u onome što smo Bogu obećali. Lako je u vlastitom ponašanju primijetiti kako je teško nekada ustrajati, u zvanju, braku, obitelji, vjeri…“. Apostol Petar nam je sa svojim nijekanjem veze s Isusom primjer nestalnosti. „I mi Bogu damo često obećanje, primjerice na ispovijedi, ali onda ipak ne održimo vlastito obećanje“, primijetio je biskup. „Dobro se zbog toga zasramiti kako je to učinio apostol Petar. Velik dio onih koji su na Cvjetnicu klicali Isusu, na Veliki petak su proklinjali. Ljudi su takvi, često bez morala. Isus, znamo, ne treba one koji mu samo plješću, nego one koji ga se trude u životu vjerno nasljedovati“, naglasio je mons. Milovan.

„Znamo da patnja spada u život, treba je jednostavno prihvatiti. Ako želiš biti pravi kršćanin znaš da moraš ustrajati u nošenju križa. Isus je prihvatio križ, nije uzmicao pred izazovima, to nam je ohrabrenje u našim trpljenjima i strahovima. Pozvani smo, Isusovim riječima ‘tko izgubi svoj život’, ali i svoj komoditet, ‘poradi mene, taj će ga spasiti’. Tko gradi život samo na ugodnostima i zadovoljstvima na koncu gubi život“, napomenuo je mons. Milovan. „Neka nam Gospodin pomogne u ustrajnosti i vjernosti, da nesebično služimo dobru bližnjih i svih ljudi, jer ‘tko ustraje do kraja taj će se spasiti’“, zaključio je mons. Milovan.