Uvodeći u slavlje, biskup Milovan je podsjetio da je Kristovo Uskrsnuće središnja svetkovina kršćanske vjere i samim time ima neizrecivi smisao za svakog vjernika. „Cijeli Kristov život pomaže nam i pokazuje kakvi trebamo biti da bismo biti na našem putu, a Njegovo slavno uskrsnuće daje nam nepokolebljivu nadu i trajno pouzdanje u život vječni“, rekao je.

Na početku homilije, čestitajući vjernicima Uskrs, poželio je da im taj sveti dan u njihovim životima donese ohrabrenje, nadu, radost i mir.

Uskrs je stožer crkvene godine, blagdan nad blagdanima, svetkovina nad svetkovinama. Toga se dana u povijesti svijeta dogodila jedinstvena Božja novost. Krist raspet za nas pod Poncijem Pilatom, mučen i pokopan, uskrsnuo je trećega dana. Tako molimo u Vjerovanju. Njegov uskrsni događaj dotiče se svakog čovjeka, svega čovječanstva, jer kako piše sv. Pavao: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih, jer kako u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi biti oživljeni.“ Stoga se uskrsna vjera još jednom ponavlja na svršetku našega Vjerovanja kada molim: „Iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. Amen.“ Stoga je kršćanin čovjek velike uskrsne nade. Tako kršćanin nije samo smrtnik kao i svatko drugi, nego je i uskrsnik – poručio je predslavitelj.

U osvrtu na prvo čitanje, u kojem Petar sažima Isusov život „prošao je svijetom čineći dobro, i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao“, biskup Milovan je posvijestio kako je Bog bio s Isusom cijelog života, ali nadasve u činu uskrsnuća. „Tim je činom Otac posvjedočio da mu je Isus sin, obećani i poslani Spasitelj svijeta. Zato prionuti uz Isusa Krista i njegovu riječ, važno je, sudbonosno za opredjeljenje o kojemu ovisi spasenja čovjeka. I mi današnji kršćani pozvani smo kao očevi obitelji i kao majke odgojiteljice, kao vjernici laici, kao svećenici, da baš u ovom vremenu u kojem nam je Bog dao živjeti, na nove generacije prenosimo vjeru koja nam je naviještena. Prenosimo je kako svjedočanstvom života, ali i uvjerljivom riječju“, naglasio je.

Govoreći pak o drugom čitanju u kojem sv. Pavao govori o pozivu kršćana koji su povjerovali u Krista umrloga i uskrsloga, da žive novim životom. Posebno pak je ukazao na riječ „gore“, a to je riječ koja odjekuje na svakoj misi u svećenikovom pokliku „Gore srca“. Gore uvijek označava viši svijet, svijet dobra i života, svijet transcendencije, onostranoga svijet Božji.

Tumačeći misno Evanđelje, biskup Milovan je naglasio da izvještaji o uskrsnuću sve četvorice evanđelista počinju s posvemašnjim iznenađenjem: počinju s hrabrošću svetih žena koje zarana, neodolijevajući srcu, pođoše na grob pomazati Isusovo tijelo, dovršiti čin koji nisu dovršile na Veliki petak prigodom polaganja Isusova tijela u grob.

„Evanđelist Ivan spominje Mariju Magdalenu. Ona će postati prva blagovjesnica Uskrsnuća. Žene su prve najavile, no uskrsna se vijest osobito tiče apostola. Oni su od Boga odabrani svjedoci. U prvoj Crkvi osobito su se isticala dvojica, Petar zbog autoriteta i Ivan zbog odabranja. Ivan prvi stiže na grob, ali ne uđe prije Petra, na Petra spada provjera, a na Ivanu, čovjeku srca i intuicije već sviće zraka vjere. Grob bijaše prazan, ali tu bijahu povoji, i napose pažljivo smotan ručnik. Da je tijelo bilo ukradeno da je grob bio oskvrnut sve bi bilo u neredu. Petar, Ivan, Magdalena svi se oni čude pred činjenicom praznoga groba. Ukazanje Isusa Uskrsloga koje će uslijediti prvih dana, a onda sve do Uzašašća susreti s Uskrslim tek će onda nakon toga biti. Sam će uskrsli Isus polako s nekima, osobito s Tomom uvoditi svoje učenike u svoje novo uskrsno iskustvo“, rekao je biskup.

„Mi smo ti današnji Isusovi učenici u svijetu. Neka uskrsne Isus u nama. Nismo li često i mi Isusovim apostolima koji su išli za njim i divili mu se, imali su i velike nade, ali nisu mogli prihvatiti činjenicu njegove muke i smrti. Mislili su da je tada doista sve propalo. Koliko smo se puta mi u životu nadali, iščekivali mnogo toga lijepoga, a onda kao da su nam potonule sve lađe. Stoga, neka nam Uskrsli Gospodin podari novu nadu, novu snagu da ga slijedimo i onda kad se u životu moramo s križevima pa i samom smrću.“

Biskup je posvijestio, da je uskrsnuće Isusovo zaista potrebno našim kršćanskim zajednicama i našim obiteljima. „Koliki se mladi boje braka? Njima Isus poručuje: ‚Ne bojte se.‘ Koliki su se umorili u bračnoj ljubavi i misle da nemaju više snage praštati i miriti se? Njima Isus govori: ‚Mir vama.‘ Koliki su razočarani svojom djecom? Imali su svoje planove za njih, a djeca su krenula drugačijim putem. Neka takvima ne ponestane snage da prihvate i vole svoju djecu takva kakva jesu, i neka im ne ponestane vjere da jedino Isus može učiniti u srcima njihove djece ono što oni od njih očekuju. Gospodin želi uskrsnuti u srcima koja su već umorna od razočaranja i misle da je bolje odustati od služenja i od ljubavi. Stoga, Uskrs je Božji dar nama. Misterij je to Božje dobrote prema nama ljudima. Na Uskrs je punila radosti, sigurnosti i smisla u Bogu, radosti koja nas kao vjernike iznutra ispunjava i obogaćuje. Neka se stoga Uskrs i ove godine kod nas i u nama odrazi u blagdanskom raspoloženju, ali i u odlučnosti da živimo vrednote Isusova evanđelja u vidu napora oko prave ljudskosti, oko društvene pravde, solidarnosti s potrebnima, oko vrednota istine, ljubavi i mira“, rekao je biskup.

Vjernike je pozvao da ove uskrsne dane slave u zahvalnosti Bogu i u zajedništvu s bližnjima u obitelji, u Crkvi, u društvu, jer „ovo je dan što ga učini Gospodin – kličimo i radujmo se njemu“.

Prije svečanog blagoslova, župnik don Rikardo Lekaj u ime vjernika i svoje osobno ime i ime vikara župe čestitao je Uskrs biskupu Milovanu i zahvalio mu za zajedništvo u misnom slavlju. Također je Uskrs čestitao i vjernicima na hrvatskom, talijanskom i albanskom jeziku.

Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem Gorana Gregorina koji je otpjevao i psalam, te uz orguljsku pratnju Paole Batel.