Misu je suslavilo 15-ak svećenika među kojima župnik don Mile Vidić, vikar trebinjsko-mrkanske biskupije don Ante Luburić i biskupijski kancelar don Stipe Gale.

Na početku se okupljenima obratio župnik don Mile pozdravivši biskupa Palića, sve svećenike, predstavnike društveno-političkoga života te župljane i njihove goste. Podsjetio je je da je župu Dubrave osnovao trebinjsko-mrkanski biskup Antun Righi 1704. godine. Sjedište župe u početku je najvjerojatnije bilo u naselju Jasoč, a kasnije je prebačeno u Prenj kako je ostalo do danas. Prvi župnik bio je don Savo Vukić. Bila je to najrasprostranjenija i najzahtjevnija župa u biskupiji koja je obuhvaćala 34 naselja od Žabe i Glumine do Bivolja Brda i Neretve.

U župi je prvo izgrađena župna kuća koja je služila kao kapela. Kuća je sagrađena 1837. a nova, današnja, građena je od 1848. do 1855.

Dozvola za gradnju crkve dobivena je 1857., a s gradnjom je započeo don Vidoje Maslać 1859. Završio ju je don Stjepan Putica 1869. kada ju je u mjesecu svibnju blagoslovio dubrovački biskup Vinko Čubrinić.

Župna crkva prošla je i preživjela mnoge ratove ali ni u jednome nije spaljena ili porušena. Tijekom povijesti nekoliko je puta obnavljana, posljednji put za 160. obljetnicu početka gradnje i 150. obljetnicu blagoslova, 2019. godine, a završena je ove godine.

Tijekom povijesti odvajanjem od župe nastalo je osam novih župa : Hrasno 1761., Stolac 1863., Klepci 1874. od koje su se kasnije razvile dvije župe: Dračevo tako nazvano od 1970., i Čeljevo 1974.; Rotimlja 1917. od koje je odvajanjem 1974. nastala župa Stjepan Krst koja je u Domovinskom ratu naviše stradala; Domanovići 1969. i najmlađa Aladinići 1977. godine.

Bogata povijest župe svjedoči o teškim vremenima kroz koja je prolazila, ali i snazi hrvatskoga katoličkog puka tih područja. Don Mile je na kraju rekao da po zagovoru sv. Mihovila Bog blagoslovi i čuva njihovu župu.

Biskup Palić blagoslovio je zidove crkve i sve nazočne vjernike te ambon s kojega su župljani navijestili svetopisamska čitanja, a don Ante Evanđelje.

U homiliji se biskup osvrnuo na prvo čitanje iz knjige Otkrivenja 21, 1 – 5a. Mi smo svi Božja građevina, hram Božji i Duh Božji prebiva u nama. U Knjizi Otkrivenja čitali smo o Ivanovu viđenju nečega novog. Mi tu novost zovemo rajem, svojom vječnom domovinom, vječnošću. I ova biblijska slika je veoma uvjerljiva i teško ju je prikazati vizualno jer ona više govori o odnosu nego o mjestu. O čemu to Ivan govori? O prolaznosti, o kraju materijalnoga svijeta, o tomu kako će sve jednom prestati postojati, barem u onom obliku u kojem je sada. Znanstvenici tvrde i da Sunce ima ograničen vijek. A mnogo prije toga nestat će života na žemlji. Ali Ivan vidi nešto novo, ulazeći u Jeruzalem. Više nije važno ovo materijalno nego odnos. Nema više crkava jer su sam Bog Otac, i Isus, Jaganjac Božji, hram. Oni su Crkva. Bit ćemo stalno u odnosu i zajedništva s Bogom. Ali dok se to ne dogodi, stalno smo u izgradnji. I mi smo u izgradnji. I u toj izgradnji osjećamo da ponekad lutamo, da se tražimo da gubimo tu blizinu i povezanost s Bogom. To možemo osjetiti i osjećamo svakoga dana u svome životu. Zato je bogoslužje, liturgija, Euharistija, nešto važno za vjernika i zajednicu. Kada dolazimo u Crkvu, susrećemo se s drugima i zajedno slavimo Euharistiju. Ulazimo na ovo mjesto koje je sveto tlo zbog Božje nazočnosti. Zato crkva kao posebno mjesto Božje nazočnosti traži poštovanje i dostojanstveno držanje – kazao je biskup Palić.

Potom je upitao što to tu crkvu čini posebnom, Očevom kućom. Je li to namještaj, slike, vitraji, atmosfera? Iako je estetika važna, to ne čini crkvu svetom. Crkvu čini svetom liturgijski čin posvete. S ovim današnjim činom ova crkva postaje nešto posebno, nešto novo. Danas će se u ovoj crkvi slikovito rečeno dogoditi i krštenje i krizma i navještaj Božje Riječi. Sve je to simbolika koja nas uvodi u otajstvo koje se događa pred našim očima. Ova crkva nije više muzej za sakralne predmete i oltar nije obični stol, nego je to mjesto za hvalu, za zagovor i zahvaljivanje, za klanjanje, posvećivanje, za pričest, posvećenje i odrješenje. Mi kao Božji narod mnogo smo više od ove građevine. Župna zajednica ovdje u Prenju je nešto mnogo više od ove građevine. Bog je sagradio svoju crkvu na Isusu, Isus na Petru. I danas Gospodin gradi crkvu s nama, i zato svi trebamo posvijestiti sebi, kao što su nekada naši stari nosili kamen po kamen da bi izgradili ovu crkvu, tako smo i mi danas živo kamenje Crkve i ona će živjeti dok bude nas, vjernika, inače nema smisla. Mi kao kršćani prihvaćamo i podržavamo i širom otvaramo ruke svima onima s kojima živimo, kao i ovome svijetu jer smo pozvani naviještati Isusa Krista.

Nakon homilije ceremonijar don Ivan Bijekšić i don Marin Krešić otpjevali su litanije Svih svetih. Uslijedio je obred posvete oltara. Biskup je pomazao oltar svetim uljem, te su pomazani križevi na zidovima crkve, te je zapaljen tamjan na oltaru koji je ukrašen upaljenim svijećama i cvijećem, vidljivim znakovima Božjeg djelovanja kada se slavi sveta Euharistija.

Na kraju misnog slavlja župnik don Mile zahvalio je biskupu, svećenicima, ministrantima, župnome zboru i svima koji su pridonijeli da slavlje i druženje koje je uslijedilo bude svečano i skladno.

Potom je biskupijski kancelar don Stipe pročitao bulu, dokument o posveti crkve koji su potpisali biskup i župnik.

U dvorištu crkve vjernici su nastavili druženje uz pjesmu kulturno-umjetničkog društva, prisjećajući se lijepih događanja iz prošlosti i radujući se onima koja dolaze u budućnosti, piše Cnak.