Koncelebrirali su imenovani dubrovački biskup mons. Roko Glasnović i sedmorica krčkih svećenika i redovnika.

Na početku misnog slavlja biskup Petanjak pozdravio je mons. Glasnovića, kojem je zaželio puno uspjeha u novoj i zahtjevnoj službi koja mu je povjerena, te sve koji su se okupili zahvaliti Gospodinu na godini koja je na izmaku.

U homiliji je krčki biskup poručio:

»Kao i sve što dolazi od Boga, tako je i vrijeme dar Božji. Bilo nam je darovano određeno vrijeme od godinu dana u kojem smo mogli bolje upoznati sami sebe, druge oko sebe, kao i Božju prisutnost u svijetu, u nama i u drugima.

Ako se ne zaustavimo na pojedinačnim procjenama i vrednovanjima ove godine, nego je promatramo na općoj, svjetskoj razini, onda je za nama jedna mučna i tegobna godina, od koje se mnogo očekivalo, a malo dočekalo. Bilo je puno nadanja i još više razočaranja. Puno preokreta, ali bez zaokreta. Godina podjela, nepovjerenja, nesigurnosti, nesnalaženja, neistina i poluistina.«

Promatrajući ljude koji su sve više razočarani i potpuno nepovjerljivi, biskup se zapitao: »Je li se čovjek kao takav, sa svim onim što je i sa svim onim što ima doveo do toga da više nikome ne vjeruje, pa ni onome s kim trenutačno razgovara?« te nastavio: »Došli smo do toga da ljudska riječ, bez obzira na koga se pozivala i iza koga se sakrivala, gotovo da više ništa ne znači i nema nikakve vrijednosti, te je pitanje vjeruju li u nju i oni sami koji je izgovaraju.

Riječ nije samo zvuk, ton, već prije svega osoba. Riječ izlazi iz naših usta i ona je mi sami. U riječi smo se izgovorili mi sami. Riječ ima određeni sadržaj. Ima poruku. Ima svoju težinu. Riječ je na neki način vječna, jer jednom izgovorena zauvijek je izgovorena. U riječi su život i smrt, blagoslov i prokletstvo, ljubav i mržnja.

Sveti Ivan apostol nam ostavlja kao svoju Oporuku, Proslov svog Evanđelja u kojem kaže da je Bog Logos. Ta sadržajem prebogata grčka riječ Logos znači i Riječ i Smisao i Značenje i Razlog.

Kad Bog izgovara riječ, on izlazi iz samoga sebe. Objavljuje sebe. Otkriva sebe svijetu. Otvara se prema svijetu. Otvara vrata sebe kako bismo mi mogli ući u njega i upoznati ga. Božja riječ je uvijek stvaralačka. Dobiva oblik, formu, smisao, postaje vidljiva, opipljiva. U Riječi Božjoj je Život, Istina, Put.

Ta izgovorena Riječ Očeva njegov je jedinorođeni Sin Isus Krist. U toj Riječi, u Sinu, Bog se sav izgovorio, sav se objavio i objavio nam se kao ljubav, kao život, kao dobrota, milosrđe…

Bog Riječ i Čovjek Riječ. Božja riječ i naša riječ. Sadržaj Božje i naše riječi. Nebo i zemlja. Dva svijeta, dva načina života, dva načina postojanja. Ali, ako naše riječi sve više postaju riječi bez sadržaja, bez značenja, bez poruke i ako služe samo zato da se neistomišljenika okleveće i da se stvore dva nepomirljiva tabora, onda  se radi o sumraku naše civilizacije.

Vratimo riječi njezino dostojanstvo i njezinu važnost i vrijednost kako bi se u ovaj svijet vratilo međusobno povjerenje, jer će nam i to uvelike pomoći da puno bolje i puno dublje shvatimo evanđeoski smisao Riječi koja označava Boga samoga.«