Biskup Radoš: "Caritas je upisan u DNK Crkve"

Predsjednik Hrvatskoga Caritasa varaždinski biskup Bože Radoš, javivši se u emisiju telefonom, naglasio je da svi živimo u izvanrednim prilikama, ali i s puno nade da ćemo ražariti svjetlo koje u naše živote može donijeti samo Bog: “Dobro je uvijek zarazno. Svi smo pozvani biti jedna svijeća, svijeća dobrote. Kada činimo dobro, unosimo svjetlo u život drugih ljudi. Svi smo pozvani na neki način posjetiti dobrotom ovaj svijet, kako bi u njemu bilo više svjetla. To je poruka i Božića. Bog dolazi i već polako pali svjetla. Uvijek ih pali kroz dobrotu i kroz određene darove. Bog nam pruža priliku da možemo i mi činiti dobro i tako budemo nositelji svjetla i glasnici ili anđeli jednoga novoga, boljega svijeta.”

Biskup Radoš podsjeća da je Hrvatski Caritas bio jako aktivan i ove, po svemu neobične, godine: “U vremenu pandemije Hrvatski Caritas je bio blizu onima koji su mogli pomoći. Mi ne možemo ući u bolnice, ali možemo osigurati, barem donekle, sredstva i opremu i tako pomoći onima koji pomažu bolesnima. Primjerice, izdvojili smo za Kliničke bolničke centre u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu milijun kuna, a moglo bi se nabrajati još puno načina na koji Crkva konkretno pomaže.”

Svi smo pozvani na neki način posjetiti dobrotom ovaj svijet, kako bi u njemu bilo više svjetla. To je poruka i Božića.

Zamjenica ravnatelja Hrvatskoga Caritasa mr. Suzana Borko naglasila je da je Nacionalni program “Za 1000 radosti” već punoljetan i dodala: “Smisao tog programa je senzibilizacija javnosti, osobito mladih, u tome da u svojoj okolini prepoznaju osobe koje su u potrebi, da se aktivno uključe i da promišljeno na manje sebičan, a više velikodušan način rastu u tom odgoju za dobro i činjenje dobra otpočetka. Ne bih rekla da smo akciju ove godine otkazali jer to nije sasvim točno, nego je nismo u mogućnosti provesti onako kako je redovito provodimo u osnovnim i srednjim školama. Nadamo se da ćemo akciju moći provesti na proljeće kada će epidemiološka situacija, vjerujemo, biti daleko povoljnija.”

mr. Suzana Borko i Aleksandra Marković

Borko je podsjetila na dvije važne činjenice: “Svaka osoba u potrebi, koja pokuca na vrata župnog Caritasa, ako ima ikakve šanse i mogućnosti da se to osobi pomogne to će sigurno biti učinjeno. S druge strane, ne smijemo zaboraviti na činjenicu da Crkva, putem svog Caritasa, ni na jednoj ustrojbenoj razini (nacionalnoj, biskupijskoj ili župnoj) ne može zamijeniti ono što su prava dužnosti i odgovornosti države, socijalnih službi ili lokalnih samouprava. Ono što je važno je da ne prestanemo činiti dobro i da ne prestanemo biti osjetljivi na potrebe ljudi oko sebe.”

Ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije mr. Ante Šola naglasio je da ni jedan čovjek u Hrvatskoj nije na barem neki način osiguran: “Ako je bez posla, ima neka socijalna primanja, bonove za režije, dobiva drva ili jednokratnu socijalnu pomoć. Usto, automatski ima prava u nekim socijalnim samoposlugama, pučkim kuhinjama u kojima se pomaže i materijalno ili u paketima hrane. Imaju i savjetovalište ako im je ta pomoć potrebna. Dakle, u Hrvatskoj se puno radi i vodi briga o ljudima.”

mr. Ante Šola

Šola je zaključio: “Naš moto je djelovati. Oni koji žele, prepoznaju, a oni koji trebaju, dobivaju. Kod dobivanja te pomoći bitno je do čovjeka doći upravo tada kada mu je pomoć potrebna.”

Crkva, putem svog Caritasa, ni na jednoj ustrojbenoj razini (nacionalnoj, biskupijskoj ili župnoj) ne može zamijeniti ono što su prava dužnosti i odgovornosti države, socijalnih službi ili lokalnih samouprava.

Volonterka u župnom Caritasu u Čučerju Aleksandra Marković spomenula je posljedice potresa koji je u ožujku pogodio i Čučerje: “Prošle je godine na skrbi župnoga Caritasa bilo ukupno 37 obitelji. Nakon potresa, sve do konca lipnja, Caritas je brinuo za 280 obitelji, što je rast veći od 600%! Preko noći su se jako povećale potrebe župnog Caritasa, odnosno ljudi u potrebi. U tim prvim danima zatekla nas je cijela situacija i kad nemaš vremena za razmišljanje, jednostavno djeluješ i snalaziš se kako znaš. Nakon lipnja broj potrebnih korisnika postupno se smanjivao i sada varira između 120 i 130 obitelji.”

Zaključila je da je proljetni lockdown otežao primanje volontera, ali je ostvarena dobra suradnja sa nadbiskupijskim i Hrvatskim Caritasom, od kojih su dobiveni i vaučeri za građevinski materijal te 10000 kuna jednokratne pomoći. Međutim, 22 obitelji još žive u kontejnerima.