Biskup je misu, na samu obljetnicu biskupskog ređenja, proslavio u zajedništvu s umirovljenim varaždinskim biskupom i svojim prethodnikom Josipom Mrzljakom te najbližim suradnicima iz Biskupskog ordinarijata.
U uvodu mise biskup Radoš je poručio kako ovom svetom euharistijom želi Bogu zahvaliti za sve dobro što mu je dao u dosadašnjoj biskupskoj službi te što ga je učinio spremnim činiti dobro. Spomenuo je kako kao grešan čovjek zastaje i gleda u sve ono što u posljednjih godinu dana nije bilo dobro, gdje ‘nije bio Božji te nije primio i predao Gospodina gdje je trebao’.
U homiliji svećenicima i, uslijed epidemioloških mjera, malobrojnim vjernicima koji su mogli pohoditi varaždinsku katedralu, biskup Radoš je naglasio kako je misa prigoda da zahvali Bogu na svim suradnicima i vjernicima te da zazove Božji blagoslov na vrijeme pred njima. Podsjetio je kako prva obljetnica biskupskog ređenja nije baš svečana iz očitih razloga, no da „mudrost traži od nas oprez te da u duhu Bogu kažemo tiho ‘hvala’“. Kako na misi nije bilo zborskog pjevanja ni orguljaške pratnje, biskup je ovu, tzv. tihu misu, opisao kao sliku našega vremena, vremena tjeskobe i kušnje. U kušnji su, podsjetio je mons. Radoš, bolesnici, kao i bolesničko osoblje koji se svaki dan bore za jedan novi udah, život i ozdravljenje. Vrijeme je kušnje i za radnike; one koji ne smiju na radno mjesto, ali i one koji sa strepnjom odlaze na posao zaraditi kruh za svoju obitelj. Ovo je, istaknuo je biskup, vrijeme kušnje i za djecu koja ne mogu mirno uživati u djetinjstvu i ići u školu.
„Vrijeme je ovo kušnje i za nas vjernike, za cijelu Crkvu. No, i ove neprilike i kušnje postale su prilika za zahvaliti Bogu. Ja mu zahvaljujem na godini dana našeg zajedničkog hoda te što u svim neprilikama daje priliku da se dublje i snažnije povežemo s njime. Bog nam u vremenima kušnje daje priliku da u poniznosti osjetimo i radujemo se njegovoj blizini, da osjetimo kako lomi naše dlanove da bi iscrtao puno bolje – svoje dlanove. Gospodin nam daje priliku da vidimo kako nismo mi protagonisti, nego je on voditelj našega života. Večeras želim zahvaliti i moliti Gospodina da na njegovom putu vršimo njegovu volju i slijedimo njegove planove; svatko od nas u službi i pozivu na koji nas je Bog pozvao i postavio“, poručio je biskup Radoš.
Propovijed je iskoristio i kako bi zahvalio svim suradnicima i vjernicima. Najprije je zahvalio biskupu Mrzljaku što ga je uveo službu te što mu svakodnevno pomaže pratnjom, savjetom, spremnošću i suradnjom. Zahvalio je potom svim svećenicima koji ga svakodnevno uključuju u molitve; suradnicima u Ordinarijatu, biskupijskim ustanovama i župama.
„Hvala što svojim molitvama držite i snažite put biskupa i Crkve da idemo Božjim putem. Zahvaljujem i na mnogim podrškama, radosnim susretima, na molitvama koje hrane našu Crkvu, na žrtvama i razumijevanju mnogih suradnika i vjernika. Bog neka nam daje snagu da se ne umorimo, da se međusobno stalno potičemo na dobro, da molitvom hranimo put Crkve“, rekao je u zahvali biskup Radoš te podsjetio kako je godišnjica ujedno prilika da se biskup sjeti svojih obećanja koje je dao te da ih obnovi i osnaži, ‘da pročisti ono što ne pripada Bogu i da samo On bude onaj koji ravna našim životom’.
U završnim riječima homilije biskup je, govoreći o svojoj službi, ponovio kako to nije njegov, već Božji put te kako „mi nismo Gospodari, već tek sluge i suradnici“. Zahvalio je Bogu na svemu lijepome proživljenome u posljednjih godinu dana te molio svjetlo za dane koji su pred nama; ‘da nam Gospodin u tami našeg života, kada nam nisu jasni i bistri planovi, putovi i koraci, bude svjetlo da znamo koračati njegovim putem i njega slaviti te u tome naći radost svoga života’.